Napad na Pariz

[Uh-puh]

Svakome iz vlastite perspektive stvari izgledaju drugacije, ovdje mi nekako prevladava jedno subjektivno mišljenje i fali mi jos neki drugi pogled na situaciju. Zato prilažem ovaj članak koji prikazuje jednu siru povjesnu sliku na dogadjaje kojima svjedočimo. Slika nije nimalo lijepa, ali ja u njoj pronalazim utjehu, jer znam da je ono sto dolazi neizbježno.

https://medium.com/@theonlytoby/hist...714#.ykmzugncb

Aaaaa! Kakva utjeha? Pa pise da ulazimo u "another period of destruction" i autor "prorice" novi rat...u kojem se Europi crno pise.
Daj mi reci kaj te tjesi, da se i ja utjesim!

[Aurora*]

Aaaaa! Kakva utjeha? Pa pise da ulazimo u "another period of destruction" i autor "prorice" novi rat...u kojem se Europi crno pise.
Daj mi reci kaj te tjesi, da se i ja utjesim!

Ono sto mene tjesi je znanje. U ovom slucaju to je povjesno znanje koje nas uci da su ratovi zapravo norma covjecanstva. Da se ciklicki izmjenjuju faze masovne destrukcije, koje generalno nastaju same od sebe, i nakon kojih se covjecanstvo oporavi i ide dalje, cesto u boljem pravcu. Taj ciklus je nezaustavljiv, izmedju ostalog i zato sto ljudi koji vide da je otvoreno drustvo, bes rasizma i ratova, bolje mjesto za zivot, na kraju uvijek gube svoje bitke. Takvi ljudi ne privlace mase i obicno zavrse u zatvorima, logorima i grobovima (tako pise u tekstu i ja dijelim to misljenje).

To se uvijek iznova desava i nema smisla zivjeti u iluziji da se to nama nece desiti.

Ovisno o pukoj sreci o tome gdje su u koje vrijeme i na kojem mjestu nalazis grozote masovne destrukcije ce te vise ili manje zahvatiti. Ono sto mene dalje tjesi u razmisljanjima da sam ja ta koju ce zahvatiti najgre grozote iz kojih bih se izvukla ziva jeste svijest da ne bih bila prva ni posljednja kojoj se takva stvar desila.

Moram reci i to da me takva razmisljanja jako opterecuju u smislu da vec duze vremena uopce ne mogu dozivljavati svoju vlastitu dobru situaciju u kojoj se svo to vrijeme nalazim. Nicemu se ne veselim i u nicemu ne uzivam. Ali, nadam se da cu jednom preci i u neku novu osobnu fazu u kojoj cu moci vidjeti ljepotu zivota, ne samo u svom trenutnom ugodnom okruzenju za zivot, nego cak i u teskim situacijama, poput rata...

[cvijeta73]

Ono sto mene tjesi je znanje. U ovom slucaju to je povjesno znanje koje nas uci da su ratovi zapravo norma covjecanstva. Da se ciklicki izmjenjuju faze masovne destrukcije, koje generalno nastaju same od sebe, i nakon kojih se covjecanstvo oporavi i ide dalje, cesto u boljem pravcu. Taj ciklus je nezaustavljiv, izmedju ostalog i zato sto ljudi koji vide da je otvoreno drustvo, bes rasizma i ratova, bolje mjesto za zivot, na kraju uvijek gube svoje bitke. Takvi ljudi ne privlace mase i obicno zavrse u zatvorima, logorima i grobovima (tako pise u tekstu i ja dijelim to misljenje).

To se uvijek iznova desava i nema smisla zivjeti u iluziji da se to nama nece desiti.

Ovisno o pukoj sreci o tome gdje su u koje vrijeme i na kojem mjestu nalazis grozote masovne destrukcije ce te vise ili manje zahvatiti. Ono sto mene dalje tjesi u razmisljanjima da sam ja ta koju ce zahvatiti najgre grozote iz kojih bih se izvukla ziva jeste svijest da ne bih bila prva ni posljednja kojoj se takva stvar desila.

Moram reci i to da me takva razmisljanja jako opterecuju u smislu da vec duze vremena uopce ne mogu dozivljavati svoju vlastitu dobru situaciju u kojoj se svo to vrijeme nalazim. Nicemu se ne veselim i u nicemu ne uzivam. Ali, nadam se da cu jednom preci i u neku novu osobnu fazu u kojoj cu moci vidjeti ljepotu zivota, ne samo u svom trenutnom ugodnom okruzenju za zivot, nego cak i u teskim situacijama, poput rata...

ajme majko, tek sam sad pročitala tekst.
viš da te ne tješi nego te opterećuje :D

pazi. upala si u nelogičnost. u prvoj rečenici kažeš da te tješi jer se radi o znanju. a onda na kraju da te takva razmišljanja jako opterećuju. i to prilično, čak je došlo do te faze da se ničemu ne raduješ i u ničemu ne uživaš. da bi svoj post završila s najvećim apsurdom, a to je da čak sam stekla dojam prizivaš rat, ono ajd više nek dođe da nema te neizvjesnosti, pa da se prilagodimo novim vremenima i vidimo ljepotu i u tako teškoj situaciji.
priznaj da je malo uvrnuto

no, logično da je tako. zašto? zato jer se u članku NE RADI o nikakvom znanju. to je osobno mišljenje autora, nikakav znanstveni članak.
ja mogu imati svoje mišljenje, safran svoje, u svim slučajevima radi se o mišljenju.
on je iskontruirao kako mu paše, povijest se može sagledavati s raznih strana, samo jedna su ciklična, neizbježna događanja poput svjetskog rata. u povijesti ih je do sad bilo - 2. i od kad je završio drugi ljudi su u strahu od trećeg.
ako se nije desio kad je bilo najnapetije, od kud taj tvoj (btw to je neki bloger, koji se bavi start up scenom i kojemu je očito jako dosadno u životu pa izmišlja scenarije, bolje nek se drži onoga u što se razumije, a povijest nek pusti povjesničarima :D) izvlači zaključak da je eto baš sad trenutak kad samo čekamo triger. eto ti, triger je bio kad je erdogan srušio ruski avion pa ništa :D
šalim se, ne razumijem se previše u povijest, al ono što znam je da se može isto tako iskonstruirati i sasvim suprotno mišljenje i isto tako ga potkrijepiti povijesnim činjenicama i isto tako će sve štimati i izgledati logično.

[Aurora*]

ajme majko, tek sam sad pročitala tekst.
viš da te ne tješi nego te opterećuje :D

pazi. upala si u nelogičnost. u prvoj rečenici kažeš da te tješi jer se radi o znanju. a onda na kraju da te takva razmišljanja jako opterećuju. i to prilično, čak je došlo do te faze da se ničemu ne raduješ i u ničemu ne uživaš. da bi svoj post završila s najvećim apsurdom, a to je da čak sam stekla dojam prizivaš rat, ono ajd više nek dođe da nema te neizvjesnosti, pa da se prilagodimo novim vremenima i vidimo ljepotu i u tako teškoj situaciji.
priznaj da je malo uvrnuto

no, logično da je tako. zašto? zato jer se u članku NE RADI o nikakvom znanju. to je osobno mišljenje autora, nikakav znanstveni članak.
ja mogu imati svoje mišljenje, safran svoje, u svim slučajevima radi se o mišljenju.
on je iskontruirao kako mu paše, povijest se može sagledavati s raznih strana, samo jedna su ciklična, neizbježna događanja poput svjetskog rata. u povijesti ih je do sad bilo - 2. i od kad je završio drugi ljudi su u strahu od trećeg.
ako se nije desio kad je bilo najnapetije, od kud taj tvoj (btw to je neki bloger, koji se bavi start up scenom i kojemu je očito jako dosadno u životu pa izmišlja scenarije, bolje nek se drži onoga u što se razumije, a povijest nek pusti povjesničarima :D) izvlači zaključak da je eto baš sad trenutak kad samo čekamo triger. eto ti, triger je bio kad je erdogan srušio ruski avion pa ništa :D
šalim se, ne razumijem se previše u povijest, al ono što znam je da se može isto tako iskonstruirati i sasvim suprotno mišljenje i isto tako ga potkrijepiti povijesnim činjenicama i isto tako će sve štimati i izgledati logično.

Dozvoljam da mozda nisam bila dovoljno suvisla i jasna, no tvoja interpretacija mojih rijeci je potpuno pogresna. :D

Kada sam govorila o znanju mislila sam na gole povjesne cinjenice da se tokom cijele ljudske povijesti neprestano negdje ratuje, da prije ili kasnije situacija eskalira na taj nacin.

Ono sto me opterecuje jeste stalna svijest o krizama u svijetu. Stalno mi se vrte slike razrusene Sirije, napacene djece i ljudi, masovna utapljanja izbjeglica, slike i poruka iz ovog videa, palestinsko pitanje, ono sto se trenutno desava u Turskoj... Nebrojano puta u danu mi kroz svijest prodje krov nad glavom kojeg imam, struja i voda, topli kreveta u kojeg stavim spavati svoje bezbrizno dijete i pomisao koliko njih to nema i kako je malo potrebno za sve to izgubiti...

Ne prizivam rat, niti ga prizeljkujem. Mislim si, ako budem te srece mozda ga za svog zivota necu ni okusiti (jednom sam vec imala srecu da ga pukom slucajnoscu zaobidjem), ali manje sam sigurna u to hoce li iste srece biti i moje dijete...

A, kada sam govorila o "ljepoti zivota" i u najtezim situacijama poput rata, mislila sam mozda na nesto kao ono u filmu La vita e bella...

Sto se linkanog clanka i njegovog autora tice, njega sam stavila samo zato sto se mogu poistovjetiti s takvim razmisljanjem. Jasno mi je je da je rijec o osobnom misljenju, odnosno razmisljanju autora, i da ono kao takvo vrijedi jednako poput bilo cijeg ostalog. Niti on sam ne tvrdi drugacije. Jedino sto bih dopunila jeste da se covjek bavi i arheologijom.