Ako te faze generalno nastaju same od sebe, ako su ratovi norma čovječanstva, onda nema načina da ih se sprijeći, pošto su to cikličke faze koje proizlaze iz same prirode, ovdje, one ljudske. Osim toga ratove ne pokreće mali čovjek pojedinac, ovca. A u ljudskoj prirodi na žalost stoji da je niže strasti, bijes, mržnju, zavist, strah lakše i brže raspiriti nego one uzvišene kao što je ljubav, tolerancija, mirenje sa sudbinom.

Da se mase toliko boje ratova i masovne destrukcije, ne bi ih niti bilo. Da ženski spol i dalje nije u potlačenom i podređenom položaju svugdje na planetu, možda bi svijetom danas vladale pretežno ženski, a ne muški klanovi. Matrijahat bi možda mogao biti riješenje, mjesto patrijahata. A možda i ne, kako nas uči vlastita civilizacija do sada. Čovjek je životinja, a životinje su teritorijalne, žive u manjim čoporima koje predvode alfe.

Dokle god postoje granice u svakom smislu, teritorijalne, klasne, hijerarhijske, socijalne, duhovne, postojat će i potreba sa jedne strane te granice zaštiti, sa druge ih srušiti.

Imali smo fazu društvenog uređenja socijalizam, koji je propagirao slogu, bratstvo, jedinstvo, jednakost. No, opet samo za onu većinu, mase, dok je manjina upravljala, vladala i živjela autokraciju.