i jos:
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/38/doba.htm

MLAĐE ŠKOLSKO DOBA

Početak sazrijevanja

“Od kolijevke pa do groba najljepše je školsko doba…”

Školsko doba počinje sa šest ili sedam godina i završava oko osamnaeste, odnosno devetnaeste godine života. Polazak u školu i intenzivni duševni i tjelesni razvoj glavna su obilježja tog doba. Ono obuhvaća više od polovice cjelokupnog razvojnog razdoblja. Vrlo često se za školsku djecu kaže da su najzdraviji dio populacije, ali pri tome ne smijemo zaboraviti da su i najranjiviji njen dio. Mladi organizam vrlo je osjetljiv na sve vanjske utjecaje te, ako je tijekom rasta i razvoja bio izložen nepovoljnim vanjskim činiteljima, slaboj i neprikladnoj prehrani, poremećajima duševnog i tjelesnog zdravlja i drugim štetnim utjecajima, mogućnosti za razvoj zdrave ličnosti znatno se smanjuju.
Školsko doba obuhvaća dva razdoblja, koja se razlikuju po fiziološkim i psihološkim osobinama.


Izlazak iz djetinjstva

Mlađe školsko doba razdoblje je od šeste, odnosno sedme godine, do desete ili jedanaeste godine života, što obuhvaća učenike nižih razreda osnovnih škola.
Adolescentno razdoblje prijelazno je razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi i ono obuhvaća relativno dug vremenski period, od desete (jedanaeste) godine do osamnaeste ili devetnaeste godine života. Glavno je obilježje tog razdoblja postizanje potpune fizičke, psihičke i socijalne zrelosti.
U mlađem školskom dobu brzina rasta u visinu jednolika je i prosječno iznosi oko 5 cm na godinu, a težina se povećava prosječno oko 3-3,5 kg. Gotovo tijekom cijelog tog razdoblja nema većih razlika u tjelesnom razvoju dječaka i djevojčica, iako su dječaci u prosjeku nešto malo viši. Tek potkraj tog razdoblja, odnosno početkom puberteta, djevojčice se ranije počinju mijenjati, ranije ih zahvaća adolescentni zamah rasta i u ranoj su adolescenciji rastom više nego dječaci.
Ocjena stanja uhranjenosti u djece mlađe školske dobi pokazuje da je oko 84% djece dobro uhranjeno, 11% djece je preuhranjeno, dok je 6% djece slabo uhranjeno. Više od trećine djece u školu dolazi bez doručka, a poznato je da je doručak energetska rezerva, „ gorivo“ za svladavanje napora na početku radnog dana. Poremećaji uhranjenosti često su posljedica nepravilnog izbora hrane. Naime, u tome razdoblju djeca počinju sama donositi odluke i birati namirnice, često bez utjecaja i prisutnosti roditelja. Zato je izuzetno važno upravo tada ukazati na to što je pravilna prehrana i omogućiti djetetu da izabere zdravo.
Funkcija mišićnog i koštanog sustava stabilnija je i pokazuje veću snagu nego u predškolsko doba. Zbog veće motoričke i mišićne spretnosti, pokreti se usavršavaju, a kretnje postaju složenije. To je razdoblje vrlo intenzivne tjelesne aktivnosti i pravo vrijeme da se u djece formira pravilan stav prema tjelesnom vježbanju i sportskoj aktivnosti.
Oko 17% učenika mlađe školske dobi ima loše držanje, koje se manifestira mlohavim ili pogurenim stavom tijela, lopatice nisu priljubljene uz rebra, nego koso strše, a ramena su ponekad nejednako visoka. Za razliku od izraženih deformacija kralježnice, skolioze i kifoze, koje se ne mogu ispraviti snagom volje, loše držanje kralježnice može se ispraviti voljno. Međutim, ako loše držanje potraje dulje, zbog rasta u nepravilnom položaju može se razviti i prava deformacija na kralježnici, koja nema samo estetsko značenje. Kritični trenutak za nastanak lošeg držanja u tom razvojnom razdoblju jest polazak u školu, jer dijete iz neograničene aktivnosti prelazi u fazu dugog sjedenja u školskoj klupi, a djeca u dobi od 7 do 9 godina ne mogu dugo izdržati u istom položaju. Važno je osigurati, u školi i kod kuće, pravilan položaj učenika za radnim stolom, kao i prilagođenu visinu sjedalice te pravilno osvjetljenje radnog mjesta.


Znanje je teško

Važno je spomenuti i školsku torbu, čija težina može znatno utjecati na promjene kralježnice. Njena težina ne bi smjela biti veća od 10% tjelesne težine djeteta.
Spuštena stopala nalazimo u 42% učenika, a djeca s jače spuštenim stopalima često se žale na bolove u listovima i križima. Nošenjem adekvatne obuće, ortopedskih uložaka te gimnastikom, smetnje se mogu znatno smanjiti.
Rezultati sistematskih pregleda ukazuju na to da oko 17% učenika ima smanjenu oštrinu vida, a 5% dječaka ne raspoznaje boje. Budući da se oko u tom razdoblju intenzivno razvija, a ujedno je i jako opterećeno, potrebne su česte kontrole vida kod okulista.
Govorne mane nalazimo u 7% učenika mlađe školske dobi, češće u dječaka.
Jedan je od presudnih trenutaka u emocionalnom i socijalnom razvoju djece polazak u školu. Pored obitelji, škola počinje zauzimati središnje mjesto u životu svakog učenika. Ona nije samo nadležna za stjecanje znanja i jačanje sposobnosti spoznaje, nego i za poticanje rasta i razvoja te kvalitetno integriranje u društvenu zajednicu. U školi je dijete izloženo situacijama zbog kojih se javlja potreba za isticanjem, dokazivanjem, natjecanjem. Stoga je važna podrška odraslih u obitelji i školi. Ako se u toj fazi djetetova razvoja dovoljno bavimo njime, pružamo mu sigurnost, ljubav i podršku, ako uspijevamo ostvariti dobru komunikaciju, razvijati odnos povjerenja i ljubavi i pri tome biti osoba od povjerenja za svoje dijete, tada su velike mogućnosti da naš školarac izraste u sretnog i zadovoljnog čovjeka.
Veoma je važno u djece mlađe školske dobi razviti sposobnost da shvate stanovita ograničenja. U suprotnom slučaju, kada je dijete u obitelji prepušteno samo sebi, bez dovoljno ljubavi, kada za uloženi trud i napore koje poduzima ne doživi osjećaj uspjeha, kada je nesigurno u sebe i ima osjećaj neprihvaćenosti, u djece se stvara niska razina samopoštovanja, s krivim sustavom vrijednosti, te može nastati problem u komunikaciji u odnosima učitelj - učenik - roditelj, što može rezultirati dalekosežnim posljedicama u adolescenciji.
Polazak u prvi razred osnovne škole znači i prve obveze u smislu učenja školskoga gradiva, pisanja domaćih uradaka, spremanja školske torbe, ali i vrijeme da se nauči „kako učiti“.
Psiholozi i pedagozi u školi savjetuju da se po povratku iz škole dijete treba kratko odmoriti, porazgovarati s roditeljima o tome kako je protekao školski dan, nakon odmora uraditi domaći uradak, a zatim slijedi opuštanje i igra. Iskustvo pokazuje da sistematičnost, urednost i dobre navike imaju velik udio u postizanju uspjeha.


Savjeti roditeljima prema M. Popkinu:

Budite dobar primjer svom djetetu.
Imajte dobru kontrolu svoga života.
Postavite granice, ali ne postavljajte previše pravila, dogovarajte se oko pravila kad je to logično i prirodno i neka ona budu jasna i razumljiva.
Budite fleksibilni, ali i dosljedni u svojim zahtjevima.
Pomozite djetetu da razvije samokontrolu.
Potaknite i ohrabrite djetetovo prihvatljivo ponašanje i uspjehe. Ohrabrivanje čini dijete sigurnijim i samopouzdanijim. Na taj mu način dajete poticaj da ne odustane i kada naiđe na neku poteškoću.
Ne demonstrirajte moć nad djetetom, borba za moć uništava ljubav.
Ponudite pozitivne savjete i naputke.
Ohrabrite samostalnost i odgovornost svog djeteta.
Zadržite smisao za humor.
Recite djetetu da ga volite, pogotovo ako ima problema.


Prim.mr.sc. Jagoda Dabo, dr.med.