Informatika da ili ne?

[Ariel_]

koliko god to danas bilo in, programiranje u nizim razredima osnovne skole, a i u cijeloj osnovonoj skoli
(izuzev za nadarene, ali ovdje se govori o obaveznom predmetu) nije dobra ideja

objasnio netko s vise relevantnog znanja od mene:
http://forum.roda.hr/threads/67969-%...=1#post1967699

[tanja_b]

koliko god to danas bilo in, programiranje u nizim razredima osnovne skole, a i u cijeloj osnovonoj skoli
(izuzev za nadarene, ali ovdje se govori o obaveznom predmetu) nije dobra ideja

objasnio netko s vise relevantnog znanja od mene:
http://forum.roda.hr/threads/67969-%...=1#post1967699

Super za ovaj link, meni je u sjećanju ostao taj topic, ali više se nisam mogla sjetiti kad i gdje je bio aktualan.
Mislim da je YosephK u tim postovima vrlo dobro ukazao na glavni problem nastave informatike u OŠ.

Vlastito iskustvo: u školi mojeg sina nije bilo informatike u nižim razredima, a zapravo to ne bi imalo ni nekog smisla. Ide na informatiku od 5. razreda, ide cijeli razred, a kako su razredi u njihovoj školi mali, imaju sreću što svaki učenik sjedi za svojim računalom (luksuz kojeg mnoge škole u HR ne mogu ni zamisliti). Nisam se puno udubljavala u program, ali koliko sam vidjela udžbenik (Profil), nemam zamjerki. Rade praktične vježbe, po uputama, ako ništa drugo, bar im je došlo u glavu da kompjutori služe i za nešto drugo, a ne samo za igranje igrica.
Nisam još čula da je netko hakirao profesorovo računalo bit će da nisu tako napredni, a rekla bih, ni toliko zainteresirani.

[Peterlin]

koliko god to danas bilo in, programiranje u nizim razredima osnovne skole, a i u cijeloj osnovonoj skoli
(izuzev za nadarene, ali ovdje se govori o obaveznom predmetu) nije dobra ideja

objasnio netko s vise relevantnog znanja od mene:
http://forum.roda.hr/threads/67969-%...=1#post1967699

Slažem se.

Ont. - nisam glasala, ne znam što bih rekla.... Moj stariji sin je godinama na infokupu, upisao je mat.gimnaziju i ide mu to, ali svoje znanje nije stekao na redovnoj nastavi informatike u školi. On je (kao i druga djeca koju to zanima) osnove stekao doma jer nas je cimao za sve što je stigao, a kasnije je isto tako cimao profesora informatike koji je za njega imao drugačiji materijal nego za ostale. Tako je išlo od četvrtog razreda (u nižima kod nas nije bilo mogućnosti ni uvjeta). Daklem, bilo je nekoliko takvih zainteresiranih učenika i njih je prof.informatike pripremao za natjecanja - nekome je bolje ležalo programiranje, nekome osnove, nekome druge stvari - vidi ovdje kakve su sve kategorije: https://www.infokup.hr/kategorije

Ono što smatram nužnim u osnovnoj školi (ne nužno od prvog razreda) je stvar koju ovdje nećete naći. Bitno je slijedeće:
- osnove o hardveru
- operativni sustavi (ne samo za pc nego i mobilne uređaje)
- office
- antivirusna zaštita i važnost iste
- DAKTILOGRAFIJA (to sad moj mlađi uči i oduševljen je - to je baš primjereno, jer nije teško naučiti a stvarno puno znači - offt. muka mi je u npr. liječničkoj ordinaciji kad vidim kako se osoblje i to ne samo starije generacije bori s tipkovnicom i aplikacijama - dođe mi da sjednem za tipkovnicu i kažem "sad mi recite što treba napisati")

Moj mlađi sin nije lud za informatikom na način kao stariji (kojem će to po svoj prilici danas-sutra biti zanimanje i kruh) ali je spretan korisnik. To isto nije naučio u školi, ne zato što ne bi, nego je unaprijed već to savladao doma uz brata i roditelje. Nije mu nikakav problem napraviti prezentaciju. ALIIIII informatika tu nije najbitnija stvar. Ono što nedostaje nije vezano uz informatiku - vezano je uz ostale nedostatke našeg školstva, gdje se djecu ne uči kreativno misliti nego kopirati šprance (ne znam je li sirius to već napisala, ali ako nije - evo ja ću). Osim toga čest je slučaj da današnji osviješteni klinci imaju neka (ne sva) znanja i vještine naprednije od svojih profesora, pa bude svačega... ali to nije tipično samo za informatiku. Mom mlađem je tako dosadno na biologiji jer je odavno sve to pročitao i naučio sam. Isto je s nastavom informatike - profesori su tu u nebranom grožđu jer im dođu djeca s drastično različitim predznanjem . od nule i minusa (tj. oni koji samo igraju igrice) do vrhunskih programera, kao što je jedan dječak malo mlađi od mojih sinova, ali on ima vanjskog mentora - ne uči to u školi.

Nema veze. Ja se time više ne opterećujem. Djecu nikad ničemu ne naučimo. Eventualno im pomognemo da sami nauče. Naše je da osiguramo priliku. Oni će iz toga izvući baš ono što njima treba. Kad je moj stariji išao na natjecanje iz informatike, prof. se nije pretrgnuo s instrukcijama ali ne zato što on ne bi, nego zato jer je naš sin sam od sebe to savladao, pa prof. nije trebao puno dodavati. Dobro je ispalo, iako to u startu nisam znala razlučiti. Moj mlađi je sad u takvoj situaciji da mu je na informatici dosadno, pa poučen bratovim primjerom svog profesora ispituje ono što ga zanima, a ostali se bave umetanjem tablica u dokumente. Sva sreća da profesor ima razumijevanja.