U ovim krajevima je jako popularan video jednog lika koji jede bhut đolokiju
https://youtu.be/2MDqUPB500A
U zadnjih samo nekoliko godina uzgojeno je puno novih pakleno ljutih vrsti, tako da je đolokija postala "umjereno ljuta" među ekstremnima. Samo milijun skovila. Meni je najdraža jer ima krasnu aromu koja podsjeća na zrele guave. I ljutinu koja se vremenom pojačava. Najzabavnije je nekakvih 5 do 10 minuta nakon prvog ugriza.
Entry level među ekstremno ljutima je habanero, koja je jedina dobavljiva svježa kroz cijelu godinu. Ako ti se posreći ima oko pola milijuna. Obzirom da nije posebno masivna, tamani se relativno jednostavno, ali svejedno hoće izazvati štucanje. Ima oštru ljutinu koja te kresne odmah, ali dosta brzo pusti. Ima prepoznatljivu voćnu aromu.
Carolina... izgleda kao da je netom izašla iz pakla, sva crvena i namreškana. Posebno lijepi primjerci imaju i repić - samo rogovi fale. Za sada se smatra najljućom, ali pitanje koliko dugo će ostati na tronu. Prilično je lagahna i nema neku specijalnu aromu, a vrsta ljutine je poput habanere. Bubaju usnice, usta, krajnici, tibica... nije za neinicirane.
Već habanera ima ljutine koliko cijeli ceker ljutih feferona tako da nisu za zezanje. U odnosu na ekstremne, tabasco ti dođe nešto kao kapi za oči.
Zli jezici kažu da je užitak u jedenju usporediv s pobjedom smrti, jer kod posebno opakih je jedina stvar koja te drži na životu znanje da se od toga ne umire. Osim ako si ne skratiš muke.
Naravno da su jako zdrave.
Davor prvotno napisa
Odgovori s citatom