Results 1 to 16 of 16

Thread: Moja prica

Hybrid View

Previous Post Previous Post   Next Post Next Post
  1. #1

    Join Date
    May 2006
    Location
    Split
    Posts
    432

    Default Moja prica

    Evo u potrazi za informacijama dosla sam do vase stranice, i pozeljela podjelit ne bas lijepo iskustvo s vama.

    Trudnoca je isla u redu do samog kraja. Prvo dijete sam mogu rec lako rodila pa sam mislila da ce sve ici u najboljem redu i s drugim.Al nije to bas bilo kao sto sam se nadala.
    Uhvatili su me trudovi i muz me odveo u bolnicu. Kad su me primili trudovi su prestali , al posto mi je bio termin ostavili su me u rodilistu. Tako da sam kraj cekala tamo. U ta tri dana sto sam lezala, bila sam 5 puta na ultrazvuku i mnogo puta su me gledali, svaki put sam pitala jeli sve u redu, i svi su odgovarali da, sve u najboljem redu. To jutro sam se probudila s boli u leđima. Nisam htjela dizat bunu, jer mi je drugo djete i znam da je to pocetak tek. proslo je nekoliko sati prikljucili su me na ctg i vidjeli da imam trudove. Doktor me pregledao i rekao da sam 3 prsta otvorena i da idem put rađaonice, molila sam ga da me pusti jos da se setam okolo jer da nisu mi jaki bolovi, da mi nije pukla plodna voda. Pustio me. dosao mi je muz i prijateljica u posjet. Popila sam sok s njima i vratila se u sobu lec malo. Vecer 8 sati , pocnu jaki bolovi. Uputim se do dezurnog ljecnika koji me pregledao i rekao da sam 5 prstiju otvorena, da idem na ciscenje. Sve sam ja to lijepo odradila i negdje oko 10 sati me stave u rađaonu. Lezala sam tamo, sama, do 3 sata ujutro nitko me nije dosao povirit, nisam vikala jer nisam imala potrebe.
    U tri sata je dosao dezurni lijecnik pregledao me i rekao da sam 7 prstiju otvorena, i da cu brzo roditi. ja sam vec pocela gubiti svijest i biti u bunilu. U 4 sata zadnjom snagom sam rodila djecaka kojeg nisam vidjela odmah, samo sam cula da je zaplakao. vidjela sam da je doktor crven od moje krvi,i pala u nesvijest. Uspili su me probudit. Bila sam prikljucena na infuziju, dobivala krv i nisam mogla se micat, nisu me noge ni ruke slusale. Pitala sam za svoje dijete, a jedini odgovor koji sam dobila, je da je dijete na pretragama i da dijete nije u redu.
    Oblio me hladan znoj. Bilo je 6 sati ujutro , bebi su vec 2 sata a ja neznam sto je s njim. Zvala sam i molila da mi netko nesto rece, al svi su bili njemi, nitko mi nista nije govorio.
    Oko 8 sati ujutro jos sam lezala prikljucena na infuziju uspjela sam doci do mobitela i nazvati supruga, jer ni njega nitko nista nije obavjestio. Pitao me za dijete, jedinu informaciju koju sam mu mogla dati je da sam rodila i da neznam sto je s djetetom, da su mi rekli da nije u redu. Bila sam prestravljena, mislila sam jeli zivo, mrtvo, jesu pluca, mozak srce... molila sam sestre da mi recu , a one su samo prolazile.
    Muz mi je digao bunu u bolnici, zvao je docenta(znamo ga od prije) i on je odmah dobio informacije. Prije nego sto mi je suprug uspio javit sto je, sestra je dosla do mene i pocela vikat zasto sam morala zvat da bi mi oni rekli.. al vec je proslo 5 sati od poroda i ja nisam znala nista.
    Doktor je dosao do mene i poceo objasnjavati da je moje dijete mentalno zdravo , da su mu svi organi zdravi, al da se dogodila anomalija. Da nema 3 prsta na lijevoj ruci.
    pao mi je kamen s srca, samo to? pitala sam.. doktor me gledao u cudu jer je mislio da cu poludijeti. Poslije svega sto sam razmisljalasto mu je to mi je izgledalo nula, nista prema svemu...
    Dijete su mi donili , prekrasan crni djecacic, samo sto mu prsti nisu bili u redu. Ispostavilo se jos da mu fali Pektoralis misic, i bilo je upitno dali ce imati funkciju te ruke.
    Proslo je evo, deset mjeseci, on je izrastao u prekrasnog djecaka, s Polands sindromom.
    To je moja prica s poroda ne bas lijepa al sam sretna sto je ipak sve bilo u redu...

  2. #2
    Darijae's Avatar
    Join Date
    Jul 2005
    Posts
    506

    Default

    šaljem tvojoj srećici

  3. #3
    buby's Avatar
    Join Date
    Jan 2006
    Location
    Zagreb
    Posts
    1,873

    Default

    zbog te neizvjesnosti u kojoj si bila
    sada već "velikoom" dečku od

  4. #4

    Join Date
    Jan 2006
    Location
    Zagreb
    Posts
    678

    Default

    Ojoj, kako užasno što si to morala sve proći....Obuzima me užasan osjećaj ljutnje, bijesa...., pa zašto, zašto je to tako moralo biti? Pa zar nije i to medicinsko osoblje mama, tata, djed......
    Pusa malenom

  5. #5
    snoopygirl's Avatar
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    dalmacija
    Posts
    1,201

    Default

    nikako da mi ti doktori postanu jasni.....stvarno su grozni
    puse bebanu!!!

  6. #6
    Asimon's Avatar
    Join Date
    May 2006
    Posts
    378

    Default

    O Bože dragi, ne mogu ni zamisliti koji si užas prošla čekajući informacije o svom djetetu! i tako 5 sati!!! Takav odnos... nemam riječi...

    maminom velikom dečku!

  7. #7
    mamaleone2

    Default

    Ta neizvjesnost je katastofa,covjek se zdere iznutra,znam!Glavno da je sve ok ispalo!!Pusa bebacu!Ja imam dva klinca,kad sam rodila curicu,prije tri i pol god.,tri dana sam lezala u predradaoni,jer je bila guzva u rodilistu.Kako su se zene redale,dosla je jedna starija,rodila,smjestili su ju u sobu,i svima su donjeli bebe na dojenje,njoj ne,donesi ih drugi put,njoj ne,ona stalno ispituje,svi sute!Sestra nece zucnuti,ceka da dode pedijatrica,agonija se produzila...Vec smo svi u sobi bili nabrijani,nervozni!I onda je jednoj zeni prekipilo,izasla je van,raspitala se i saznala je da joj je dijete umrlo!Rekla je nama,njoj ne.Svi smo cekali da nam opet donesu djecu,da ih drzimo u rukama!I nakon dosta vremena,nekud su zenu odveli,vratila se u suzama i cijelu noc je plakala s nama u sobi,svi smo plakali i taj cu dan pamtiti do kraja zivota!Kao da je bilo jucer!I uvijek kad se toga sjetim,zahvaljujem Bogu na dva andela!!

  8. #8
    Vishnja's Avatar
    Join Date
    May 2005
    Location
    ...gde Dunav ljubi nebo...
    Posts
    1,976

    Default

    strasno kako medicinsko osoblje moze biti bezosecajno. pitam se da li bi takvi bili da se tako nesto dogadja njima.
    mama ana, svaka cast na hrabrosti i optimizmu. ljubi malog crnog decacica!

  9. #9
    Osoblje foruma mamma san's Avatar
    Join Date
    Nov 2003
    Location
    zagreb
    Posts
    10,959

    Default

    Uhhhhhhhhh...tek sam sad pročitala tvoju priču....pod krinikom suosjećanja, doktori stvarno znaju biti bezosjećajni...

    U svakom slučaju, ljubi tog svojeg malog anđela!

  10. #10

    Join Date
    Dec 2003
    Location
    Vrbovec
    Posts
    1,796

    Default

    Grrrrr...za doktore, a tebi i tvojem mišu

  11. #11

    Join Date
    Mar 2004
    Posts
    849

    Default

    Joj, žao mi je što si to morala proći...pusa tebi i malom mišu!

  12. #12
    anchi's Avatar
    Join Date
    Aug 2004
    Location
    Zagreb, Maksimir
    Posts
    1,170

    Default

    Uživaj u svojoj srećici, a prstići su manji problem...

  13. #13

    Join Date
    May 2006
    Posts
    347

    Default

    Velika pusa bebaču!!!!!!!

  14. #14

    Join Date
    May 2006
    Location
    Split
    Posts
    432

    Default

    Hvala svima to je sad iza mene, i mogu rec da sam sretna sto je sve proslo s nikakvim problemima opasnim za život

  15. #15

    Join Date
    Feb 2006
    Posts
    3,520

    Default

    Pusa djecacicu i cestitke hrabroj mami!

  16. #16
    DaDo's Avatar
    Join Date
    Feb 2006
    Location
    rijeka
    Posts
    345

    Default

    o bože...kad ideš roditi nakon uredne trudnoće uvijek postoji onaj mali glasić u pozadini, što ako??? i onda kad se tako nešto dogodi to je prestrašno. ne mogu vjerovati da ima takvih liječnika, a gdje je zakletva...sramota, ako već ne zbog struke i moralnosti, a ono zbog čovječnosti prema MAJCI. svih njih je MAJKA donijela na ovaj svijet.
    ali svaka čast tebi i bebonji na hrabrosti. velika pusa i od nas

    dario 05.08.1999.
    dora 04.02.2006.

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •