Evo u potrazi za informacijama dosla sam do vase stranice, i pozeljela podjelit ne bas lijepo iskustvo s vama.

Trudnoca je isla u redu do samog kraja. Prvo dijete sam mogu rec lako rodila pa sam mislila da ce sve ici u najboljem redu i s drugim.Al nije to bas bilo kao sto sam se nadala.
Uhvatili su me trudovi i muz me odveo u bolnicu. Kad su me primili trudovi su prestali , al posto mi je bio termin ostavili su me u rodilistu. Tako da sam kraj cekala tamo. U ta tri dana sto sam lezala, bila sam 5 puta na ultrazvuku i mnogo puta su me gledali, svaki put sam pitala jeli sve u redu, i svi su odgovarali da, sve u najboljem redu. To jutro sam se probudila s boli u leđima. Nisam htjela dizat bunu, jer mi je drugo djete i znam da je to pocetak tek. proslo je nekoliko sati prikljucili su me na ctg i vidjeli da imam trudove. Doktor me pregledao i rekao da sam 3 prsta otvorena i da idem put rađaonice, molila sam ga da me pusti jos da se setam okolo jer da nisu mi jaki bolovi, da mi nije pukla plodna voda. Pustio me. dosao mi je muz i prijateljica u posjet. Popila sam sok s njima i vratila se u sobu lec malo. Vecer 8 sati , pocnu jaki bolovi. Uputim se do dezurnog ljecnika koji me pregledao i rekao da sam 5 prstiju otvorena, da idem na ciscenje. Sve sam ja to lijepo odradila i negdje oko 10 sati me stave u rađaonu. Lezala sam tamo, sama, do 3 sata ujutro nitko me nije dosao povirit, nisam vikala jer nisam imala potrebe.
U tri sata je dosao dezurni lijecnik pregledao me i rekao da sam 7 prstiju otvorena, i da cu brzo roditi. ja sam vec pocela gubiti svijest i biti u bunilu. U 4 sata zadnjom snagom sam rodila djecaka kojeg nisam vidjela odmah, samo sam cula da je zaplakao. vidjela sam da je doktor crven od moje krvi,i pala u nesvijest. Uspili su me probudit. Bila sam prikljucena na infuziju, dobivala krv i nisam mogla se micat, nisu me noge ni ruke slusale. Pitala sam za svoje dijete, a jedini odgovor koji sam dobila, je da je dijete na pretragama i da dijete nije u redu.
Oblio me hladan znoj. Bilo je 6 sati ujutro , bebi su vec 2 sata a ja neznam sto je s njim. Zvala sam i molila da mi netko nesto rece, al svi su bili njemi, nitko mi nista nije govorio.
Oko 8 sati ujutro jos sam lezala prikljucena na infuziju uspjela sam doci do mobitela i nazvati supruga, jer ni njega nitko nista nije obavjestio. Pitao me za dijete, jedinu informaciju koju sam mu mogla dati je da sam rodila i da neznam sto je s djetetom, da su mi rekli da nije u redu. Bila sam prestravljena, mislila sam jeli zivo, mrtvo, jesu pluca, mozak srce... molila sam sestre da mi recu , a one su samo prolazile.
Muz mi je digao bunu u bolnici, zvao je docenta(znamo ga od prije) i on je odmah dobio informacije. Prije nego sto mi je suprug uspio javit sto je, sestra je dosla do mene i pocela vikat zasto sam morala zvat da bi mi oni rekli.. al vec je proslo 5 sati od poroda i ja nisam znala nista.
Doktor je dosao do mene i poceo objasnjavati da je moje dijete mentalno zdravo , da su mu svi organi zdravi, al da se dogodila anomalija. Da nema 3 prsta na lijevoj ruci.
pao mi je kamen s srca, samo to? pitala sam.. doktor me gledao u cudu jer je mislio da cu poludijeti. Poslije svega sto sam razmisljalasto mu je to mi je izgledalo nula, nista prema svemu...
Dijete su mi donili , prekrasan crni djecacic, samo sto mu prsti nisu bili u redu. Ispostavilo se jos da mu fali Pektoralis misic, i bilo je upitno dali ce imati funkciju te ruke.
Proslo je evo, deset mjeseci, on je izrastao u prekrasnog djecaka, s Polands sindromom.
To je moja prica s poroda ne bas lijepa al sam sretna sto je ipak sve bilo u redu...