Ajde, NanoiBeba, ohladi. Pretjerala si. Ova tema uopće nije vrijedna ni pet minuta, a kamoli 4 strane.
Ajde, NanoiBeba, ohladi. Pretjerala si. Ova tema uopće nije vrijedna ni pet minuta, a kamoli 4 strane.
Puno tema nije vrijedno, pa se piše, ali nisam samo ja pisala - ak te ne zanima, nemoj čitati.
Na forumu je tonu tema koje mene ne zanimaju niti najmanje pa ih niti ne otvaram niti komentiram, niti sam ikada ikome ovdje napisala da ohladi - nas dve si nismo frendice. To je isto kućni odgoj ako ćemo ostati u okvirima teme koju sam otvorila.
pa ako tema ima toliko stranica - to znači da ju je vrijedilo otvoriti.
Ma to joj je žuta hakirala nick
Ne znam, u moje doba nam nije padalo na pamet pomišljati na ta mjesta za stolom (jednim). Znalo se da su rezervirani za profesore. Tako nas učilo doma. Rešpekt prema starijima i prema autoritetima (pa taman i da je profa poveo vlastito dijete, štaćešsad). Bilo nam pod normalno.
Slažem se da je ovo ispala glupa situacija, bezveze, i meni bi bilo žao djece, ali nekako bi mi bilo logično da se već unaprijed zna da je taj stol za profesore. Izgleda da se to izgubilo tijekom godina, to neko poštovanje i prema starijima i prema profesorima.
U moje vrijeme nije bilo stolova u autibusu.
I iskreno, nisam uopce obracala paznju jer svaki put kad se vrate s izleta na koji idu s autobusu na kat pricaju kako su sjedili za stolom. Nije mi pali na pamet da su to nekakva eksluzivna mjesta. Pogotovo jer su neka okrenuta naopačke pa je onima koji na njima sjede zlo
Vidiš da su ekskluzivna kad se svi otimaju za njih A za one kojima je zlo, postoji Dramina
Bitno da se djeca vrate sretna i zadovoljna, što je već netko rekao, imat će o čemu pričati
Da, puno sam naučila na ovoj temi
Pa i iskusila mislim prvu uvredu tu na forumu, a na njemu sam od njegovog nastanka
Ja baš i nisam nešto nostalgična za dobrim starim vremenima kad se poštovalo starije. Autoritet bez pokrića mi je uvijek stvarao grop u grlu i želucu. Kad ima pokrića, poštovanje ne treba zahtijevati nego dođe samo. Nove generacije se tako ponašaju, i ja to vidim kao nešto pozitivno.
Pristojnost i civilizirano ponašanje - to pak mislim da uvijek treba biti aktualno.
Nano mi je bas draga.Beti tek sad vidiim koliko je ovo bili u celofanu a bas
i fakat daj pripazi ako imas opomenu (mislim da si dobila za ono davanje vode kod iskljucivog dojenja) da ne dobijes jos i ti ban.
kako je krenulo moci cemo samo kimat potvrdno ni zuc kontra. :Rolley eyes:
lili, ti mora da si došla s trčanja pa te puca serotonin
cila si brižna i pomirljiva
isto.
stalno se priča o tome kako današnja djeca ne poštuju starije,
ja moram priznati da vidim popriličan broj nepoštivanja starijih prema tim jadnim tinejdžerima.
nedavno sam ovako pozvizdila kao i nano.
kćer je išla sama na pregled u jednu od naših bolnica,
a jedna sestra je bila tako bezobrazna prema njoj da sam htjela ići tamo i razračunat se šakama
uz nekoliko "lijepih" rečenica rekla joj je i da bi ona u svojim godinama (tek načetih 19) trebala biti na fakultetu, a ne u srednjoj školi. uopće ne kužim zašto je pitala da li je na faksu ili u srednjoj, kakve sve skupa ima veze s pregledom (koljeno) i što se to nje uopće tiče?!
proljetos smo bile zajedno u tramvaju. ulazi gospođa 60-ak godina, kćer se ustaje, a ova je počasti da šta ona balavica uopće ima sjediti,
ali ono što nije znala je da je mater uz nju
Sry na OT
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
slažem se da poštovanje treba zaslužiti
ali da ima puno neodgojenih, bome ima
i koji pokazuju krajnje nepoštovanje prema onima koji su ga i te kako zaslužili
ja sam prije za poštovanje bespogovorno autoriteta, starijeg, u startu
a ako taj, svojim ponašanjem, postupcima, pokaže da ga nije vrijedan, onda se to poštovanje može dovesti u pitanje
ali opet bez bezobrazluka
ja mislim da svi zaslužuju poštovanje apriori
i da se situacija iz uvodnog posta iskomunicirala sa poštovanjem, bez obzira na to gdje je na kraju tko sjedio, ne bismo imali ovu temu
Pozdrav iz busa punog profesorica, idem s njima na izlet. I ravnateljica Svi pristojni Nitko se ne graba za mjesto. Valjda su pristojni bez učenika. Sarkazam, da pojasnim.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 28.11.2015. at 07:48
Djeca uce od odraslih. Svih odraslih, ne samo od roditelja. I na odrasli.a je odgovornost za odnose djeca-odrasli. Ako se odrasli ne odnose s postovanjem prema djeci, onda ova zelja za bespogovornim postovanjem odraslih je bojim se samo eizvediva floskula kako danas tako i prije 100 godina. Jedina razlika je sto prije 100 godina su oni odrasli koji nisu znali zasluziti postovanje djece, u ruci imali šibu. Pa su imali strah na svojoj strani. I kao takvi, duboko sam uvjerena u to, bili u debeloj manjini.
Hocu reci, ovaj primjer od tash recimo, na kome bi bila odgovornost da je cura odbrusila toj zeni? Na nekome tko jos uvijek uci o zivotu ili na nekome tko bi trebao biti taj od koga se uči?
Pitanje je koliko je netko u stanju postaviti se, ako ga se uči da bespogovorno poštuje autoritet. Ja recimo mislim da je u nas sposobnost asertivnog razgovora na nacionalnoj razini na jako niskim nogama.
Većinom se ili svađamo, ili kupimo u sebi i ogovaramo iza leđa ili neke već varijante toga.
E, al na kraju opet imas umjesto pristojnosti - bezobrazluk. Tu je ta razlika, sto kaze tangerina. Svi apriori zasluzuju postovanje, ne samo odrasli.Krivo je to samo traziti od djece. Jer tako djeca nece postati pristojna. Oni uče. Mozes ti njih uciti da treba postivati autoritete, al kad vide ravnateljicu kako se gura u busu - djeca uče i od nje.
Previđate ovo u startu. To znači da kreneš kulturno. A ako druga strana pokaže da taj autoritet ne zaslužuje (po meni biti autoritet, znači da si to zaslužio, lako možeš ostati bez istog i pasti mi u očima na dno dna; drugi par rukava je biti stariji, starija osoba pa imati privilegije mjesta u tramvaju, busu npr.), e onda se treba znati postaviti. Kako? E to se stvarno treba učiti.
Prva ideja mi je bila ovu temu otvoriti na filozofskom - bas zbog svega sto ste napisale u zadnjim postovima..
Mozda sam trebala staviti i drugačiji naslov.
Ne predvidjam. Nego mislim da taj pristup ne stvara, ne odgaja pristojne ljude. Odnosno nije presudan. Jer sta ti vrijedi da je dijete u startu pristojno kad nakon starta vise nije pristojno. Sva tvoja poducavanja o pristojnosti - tu padaju u vodu. Dakle, svi trebaju biti pristojni, i odnositi se s postivanjem, a NAROCITO odrasli prema djeci, da bi djeca odrasla u pristojne ljude. Naglasak nije na djeci i kako bi se djeca trebala ponasati. nego na odraslima i kako bi se odrasli trebali ponasati. Od kojih djeca uce.
Tko je rekao da nakon starta (kad naiđe na bezobrazluk, nepravdu) ne može biti pristojno? Samo se dijete treba naučiti da se postavi za svoja prava argumentiranjem, ne svađanjem, vrijeđanjem, psovanjem i sl.
NiB, ovo nema veze s tobom i s tvojim dijetetom, otišli smo u malo širu raspravu.
Inače, cvijeto, slažem se s tobom da se naročito odrasli trebaju odnositi s poštovanjem prema djeci.
Posljednje uređivanje od Optimist : 28.11.2015. at 15:05
Pa to ja govorim. Moje vidjenje ove situacije. Djeca su zasjela na taj stol u busu. Ravnateljica ulazi s kcerkom, ajmo, crta, dizi te se, koji vam je. Nano je pretjerala :D da me moja m zvala rekla bih joj ne budali, uzivaj na izletu. Ne bi me nesto pogodilo di sjedi. Jos ti placam skupo jos me hebes di sjedis. Lol. Ali kako najednom, kraj evidentno nepristojne ravnateljice, koja je to mogla na puno ljepsi nacin izvest kad joj je vec tolko djetinjasto stalo do odredjenog mjesta u busu, i kraj djece koja su se pristojno digla, mi pricamo o djeci koja trebahu postivati autoritete odraslih? A ne o nepristojnim odraslima? Koji bi trebali biti uzor toj djeci?
Složila bih se s ovim tvojim pro- Juulovskim tezama, s djelom koji se odnosi na komplementarnu odgovornost i učenje po modelu. No mislim da u namjeri da obraniš Juulov koncept jednakopravnog dostojanstva nepotrebno izjednačavaš bespogovorno poštivanje s elementarnom pristojnošću odnosno bontonom.
Pristojno je odnosno po bontonu da mlađi prvi pozdrave starije, muškarci žene, da mlađi ustupe mjesto starijima u tramvaju, da šefovi/ice sjede na čelnom mjestu za stolom, kako napisa mima..... I to mi nikako nisu stvari koje bi se trebale zaslužiti, već bih rekla da se podrazumijevaju ako imaš kućnog odgoja i nisi Milanović.
Živim u kvartu u kojem cca 90% djece, dan danas, pozdravlja na ulici i nepoznate odrasle koje sretnu, odnosno pokraj kojih prođu.
Znam da mi je ispočetka, kad sam doselila, to bio pravi pravcati kulturalni šok i drago mi je čuti takav pozdrav kolikogod ljubila Juula i zagovarala jednakopravno dostojanstvo.
Ja mislim da cvijeta to ne brka, a ni ja. Pristojnost je važna i lijepa. Ali alex je bila napisala "bespogovorno poštovanje starijih".
Naravno da trebamo svi skupa biti pristojni jedni prema drugima, a stvarno ne vidim zašto posebno treba isticati da djeca trebaju poštovati starije. Neka svatko svakoga poštuje.
Također, mislim da nitko nije mislio na to da ćeš prema ljudima biti bezobrazan dok ti ne dokažu da su zaslužili poštovanje od strane tvoje cijenjene osobe. To bi bilo suprotno od pristojnosti.
Slažem se s cvijetom i vertex.
Baš sam nedavno osvijestila kako se svaki put kad od djeteta nešto tražim obraćam s "molim te", zahvaljujem kad to napravi, ispričavam se kad pogriješim, vičem bez veze ili tome slično.
A sama potječem iz perioda bespogovornog poštivanja autoriteta i starijih, kao nečeg što se po difoltu podrazumijeva, o roditeljskoj isprici (verbaliziranoj) mogla sam samo sanjati.
Posljedica - svako zauzimanje za sebe je ili nemoguće, ili popraćeno znojnim dlanovima i grčevima, a o netalasanju smo već negdje pričali.
Možda šteka negdje ili misliš da su na roditeljskom forumu svi u svojim stavovima tako tradicionalno-patronistički nastrojeni prema djeci?
Nadam se.Također, mislim da nitko nije mislio na to da ćeš prema ljudima biti bezobrazan dok ti ne dokažu da su zaslužili poštovanje od strane tvoje cijenjene osobe. To bi bilo suprotno od pristojnosti.
Posljednje uređivanje od no@ : 28.11.2015. at 16:44
ja sam isto iz berbe gdje su se stariji bezpogovorno poštivali. to sam nastojala usaditi i svojoj djeci. u startu sam im govorila da ću prijeći preko svih loših ocjena i eventualnih neuspjeha, ali preko bezobrazluka neću. e sad, poštovanje i bezobrazluk možda nisu najbolje paralele, ali tako sam ja to pojednostavila. ne znam koliko je to dobro u današnjem svijetu, ali ja svakom u startu pristupam s poštovanjem i malo što me može potaknuti da prijeđem ljudski nivo komunikacije koji kod mene uključuje ne povisivanje tonova, ružne riječi i dociranje nekom. beštimanje koristim ekskluzivno u užem krugu obitelj i to obilno pa se tu ispucam, ali to ja sve nekako doživljavam kao dozu bliskosti i onaj koga pošaljem u tri pisaće ima znati da mi je srcu prirastao. malo naopako, ali tako je to kod mene :D
naravno, ne govorim konkretno o ovom slučaju u topicu. iako bi ja kao roditelj skroz srugačije reagirala nego pokretačica teme. ako te je ravnateljica digla s mjesta idi sjesti negdje drudje i ne filozofiraj previše neš ti problema. kužim ja da je njima u tim godinama društvo jako bitno, ali puno toga je u tim godinama bitno da bi im ovo moglo predstavljati neku traumu. jedino da je ta ravnateljica bila vulgarna ili pretjerano bahata, tek tada bi me možda pogodila ta reakcija. ali i to ne bi komentirala pred djetetom nego eventualno raspravila nasamo s tom ravnateljicom ili nekim drugim odraslim.
a sad o stolovima u busu. mi smo baš s takvim jednim putovali 89. na maturalac u španjolsku. prvi put nam je bilo da vidimo takav tip autobusa. nitko od profesora nije sjeo za ta sjedala, ali smo zato par mojih naj frendica i ja sve ponosne zasjele oko tog famoznog stola i bile sve ponosne kako smo uhvatile dobro mjesto. i sve je bilo super dok nam se nije prispavalo. tek tad smo skužile teži zaheb. naime, ta sjedala se nisu mogla ni mrvicu spustiti u ležeći položaj jer su bila naslonjena na sjedala u sljedećem redu. i evo nakon više od 26 godina me muka uhvati kad se sjetim kako smo uspravno ko svijeće morali stajati svih skoro 24 sata koliko smo uz stajanja putovali do španjolske. itekako sam zavidjela svima koji su sjedili podalje od tih stolova, ali se više nitko nije htio mijenjati jer su svi skapirali u čemu je štos. ne znam, možda su danas busevi drugačiji pa se i ta sjedala mogu nagnuti, ali ja iz opreza uvijek bježim od stolova u prijevoznim sredstvima.
cvijeto sviđa mi se to što si napisala. i vertex.
reći ću ti iz svojih cipela - nije dobro.
tako sam ja svoju stariju odgajala, rodila mlada i to mi je bilo pod normalno.
ona se u današnjem svijetu baš i ne snalazi, jer nailazi baš na one primjere koje sam ranije spomenula i što napravi - šuti.
u sebi vrti sto filmova, trebala sam ovo, trebala samo ono, drugi puta ću ovako i onako i opet šipak.
ja je danas učim onome što sam trebala prije ohoho godina, a što je najbolje usput učim i sebe,
jer sam do prije koje godine i ja uvijek umuknula i vrtila filmova,
tek danas sa četiri banke odgovaram i borim se.
ma to što ima bezobraznih odraslih ne znači da djeca ne trebaju u startu poštovati odrasle
naravno da i odrasli trebaju poštovati djecu, pa to se podrazumijeva
ali zna se tko je stariji
tko koga pozdravlja
tko se kome ustaje, tko koga propušta na vratima....
Ok, možda.
A što se tiče ovih formi i bontona, ne znam, ja ne otkidam nešto na to pozdravljanje svakog odraslog i slično. Ni na muške koji se prema meni ponašaju kao prema dami. To je možda stvar ukusa. U svakom slučaju, to je meni neka najpovršnija forma pristojosti. Više vidim pristojnost kao primjećivanje drugih, nego kao poznavanje pravila bontona. Što ne znači da nije korisno poznavati bonton, najviše radi sebe samog, da se znaš nositi s raznim društvenim situacijama.
Posljednje uređivanje od vertex : 28.11.2015. at 18:04
Ne znam ovako lijepo pisati i jasno obrazlagati svoj stav. U cijeloj priči meni je jedino zasmetao način kako se ravnateljica postavila prema djeci. Mogla je to napraviti y sjladu sa svojom funkcijom i godinama. Nema se ona sto "boriti" i "natjecati" s djecom. Ona sjedi gdje žeki. Ali daj imaj malo osjecaja prema drugima, ma kako oni mali bili
Ne otkidam ni ja na pozdravljanje nepoznatih. Htjela sam izbjeći negativan primjer, ali evo ga:
Smeta mi nepozdravljanje poznatih odraslih osoba u malom zatvorenom mikroprostoru kao što je škola.
Ono znaš tko je ta odrasla osoba, viđaš ju svaki dan i prođeš pokraj nje kao pokraj komada školskog inventara, osim ako nešto trebaš ili te tvoja učiteljica 3867 put ove školske godine ne zaustavi i upozori na pozdravljanje. Odrasli modeli se pozdravljaju i odzdravljaju.
Pojava jako izražena u razrednoj nastavi (veliki pozdravljaju znatno više valjda smo izdrilali ), 95% ih išlo u vrtić, teško mi je povjerovati da ih nisu već tamo učili pozdravljati. U školi se to radi od prvog dana...
Je li moguće da živimo već tako otuđeno, da ne kažem autistično, da ne pozdravljamo susjede na ulici, u stubištu ili liftu!?