xAdioMare prvotno napisa
da meni bi tip onako na prvu odmah pao u ocima.a da mi je tako dobar prijatelj otvoreno bih mu rekla sto mislim o takvom cinu.
 |
|||
|
|
|||
x
da meni bi tip onako na prvu odmah pao u ocima.a da mi je tako dobar prijatelj otvoreno bih mu rekla sto mislim o takvom cinu.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.11.2015. at 19:16
Ja moram reći ovdje: Vrag ti jebi odgoj, ako je pospremanje jedna od bitnijih stavki.
Ja ima dvije kćeri, jedna ima 8 a druga 5,5. Super funkcioniramo, dobre su, pristojne, svi ih hvale, ali kad treba pospremati mala legne ko da je samrti i bole ju ruke i noge, a velika neće ništa jer nije fer da sama posprema. Soba ima ko da je bio tornado. Da im dođe kakva maćeha, loše bi se provele. ALi mi ni ne inzistiramo na tome, često smo svi skupa na podu i igramo se.
Ja bih rekla da trebaš malo olabaviti kriterije. Djeca vide tatu vikendom, bolje je da se dobro provedu i zabave nego da se nad njima provodi nepotrebna disciplina.
I nema ni baš nikakve veze spol djeteta, moje su obje cure pa su totalno različite. Starija je turbo osjetljiva i kuži negativnu energiju kad ju netko pogleda, iz čega proizlazi cendravost i inat kao obrambena reakcija. Po opisu pretpostavljam da je i vaša curica takva, pa joj treba malo drukčiji pristup.
Tocno ovako i ja mislim
I ono sto je netko napisao - ona je njima nista, a trebala bi dati sve
E pa ni to nije ok
Al tu bi se trebao i otac ukljuciti
nije da nije ok, nego, naprosto, nije lako...
lako je romantičarski pričati trla baba lan...ali kad se nađeš u toj situaciji vjerujem da nije lako, pogotovo kad još ni svoje djece nemaš.
meni je bilo dovoljno povesti na more prijatelje moje djece, upravo negdje u toj dobi, i osvijestiti kolika je to razlika i koliko si subjektivniji prema svojem djetetu...
a trinin prijatelj, koliko god nam njegov postupak ne zvuci, opet, romantično, zapravo je vrlo fer. Bi li bilo više fer da je zavlačio ženu i djecu, ušao u njihov život i otišao? ili, još gore, ostao i svojim negativnim emocijama trovao sve oko sebe?
Ama slažem se da se zena spasila.
On JE UŠAO u njihov život jer ne znam kad bi se uspio zaljubiti i sve se fino poslozilo osim činjenice da je ona imala život prije njega.
No, ja to ne osuđujem, samo mi je skroz neprihvatljivo da on tu sad služi ko svijetli primjer. Bez uvrede, Trina i ostali.
meni je sasvim ok ako netko unaprijed procijeni da to ne zeli sad u svom zivotu. to je najfer. ali ovi ljudi su vec daleko od toga, dijete samo sto se nije rodilo, o kakvom odustajanju vi pricate?
On je pokušao ali nije mogao prihvatiti takav život. Slobodan muškarac je odjednom provodio dane sa dvoje djece. Možda zvuči grubo, ali njemu je to bilo previše i nije želio ni mogao prihvatiti tuđu djecu. A kulminacija je bila kad se pojavio bivši muž i vidio njega s djecomPobjegao je i nije mu žao.
ma meni je to skroz ljudski i razumljivo, da bih jednu riječ rekla, majke mi.
ali zato mi je čudno da si baš ti ovoliko nagazila ženu iz uvodnog posta.
nije ona svetica, ali nije ni majka. a ni majka nije svetica, znaš to i sama.
Pa baš zato što je ona svjesno ušla u čitavu tu priču, pa ona je ušla u jednu već postojeću obitelj.
Ma da, ni biti mama nije lako, vlastita djeca ti dignu tlak tisuću puta, sve ja to razumijem ali ona je u nezgodnoj poziciji i svaka njena ima svoju težinu. A ovo s mojim prijatelje..niti sam mu dala podršku, niti mi je bilo drago. Ali ko mene pita, jeli, što ja imam s tim.
mim, svaka ti je na mjestu
zanimljivo da je nekima zasmetalo sto je zensko dijete eventualno diskriminirano, al im je ok sasut drvlje i kamenje na zenu bez razmisljanja.
Ajd da se javi i netko tko je bio u istoj kozi a i sada je, samo nemjerljivo manje...Znaci, imati vezu s nekim tko ima djecu se ne moze usporediti s obicnom vezom...Ta osoba ako je normalna, voljet ce tu svoju djecu iznad svega a svoju partnericu ne mogu reci manje ali drugacije. Za mene onaj tko se ne brine za djecu iz 1.braka nije dobar covjek. Ako si ga znao napraviti, sada ga znaj i odgajati i biti tu za njega/nju...A isto tako sam odgojena da smo brat i ja svojim roditeljima bili sve na svijetu i prema tome djecu svoga partnera sam morala ili prihvatiti ili ne biti s njim. I to sam si sama tako objasnila, nije mi on trebao davati ultimatume...
Sto se tice odnosa sa djecom, ja sam igrala na kartu da zelim da me zavole, da provodimo ugodno vrijeme kada dodju k nama za vikend i da ne zelim da u meni gledaju nekakvu prijetnju koja ce im oduzeti oca. Zaista sam uvijek razmisljala na nacin da djeca nisu kriva za razvod roditelja i da ne zelim jednog dana imati na savjesti da sam nekome bila crna mrlja iz djetinjstva. Ne kazem da je lako, da ja nikada nisam imala potrebu negdje ici bas taj vikend kad bi oni dosli ali odlucila sam kako sam odlucila i tako sam se ponasala.
Meni se najveca pogreska u ovoj prici cini kada zena pise da suprugu nista ne govori??? Pa kako ista moze funkcionirati ako otac te djece nece biti upucen u sve sto se dogadja? Ja sam svom uvijek govorila ako bi me nesto smetalo ili ako sam zeljela da se nesto promijeni. Naravno nesto realno i normalno. I moram priznati da je suprug to uvijek rijesio. Cijenio je moj trud oko djece i vracao to tako da su djeca postivala mene. Moj savjet je ne pokusavati previse pametovati i odgajati jer ces vrlo brzo cuti onu poznatu-ti nisi moja mama! Ja sam to izbjegla jer sam sve takve stvari prepustala suprugu.
Rezime je da smo postigli jako dobar odnos, vole svoju seku i bracu kao da nisu "polu", sad su vec veliki ali rado dolaze k nama i znam da se mogu osloniti na njih...Koliko god da je ponekad bilo tesko, vratilo se sve sto je ulozeno. I lijepo mi je i drago kada znam da moja djeca nemaju samo jedno drugo nego i dvoje velikih koji ce im biti oslonac jednog dana u zivotu.
Ajme, predivno, svaka vam čast, zaista je lijepo vidjeti i ovakve primjere uspjelih odnosa!
Sad sam se jos sjetila jedne crtice a to je da ni meni ni bratu nije bilo svejedno kada je nas tata nasao gospodju nakon sto nam je mama umrla a bila sam 25g a brat jos stariji...a kako je tek djeci od 4 i 6 god? Nisu to jednostavne stvari ni za koga...
Pozdrav!
Nisam odgovarala jer nisam mogla.
Eto zasto ne volim zene...jako puno napada i negativnih komentara iako velika vecina vas nije bila ni u slicnoj situaciji a lako je osudjivati i pametovati!
Ja u nijednoj recenici ni rijeci nisam rekla da ja toj djeci nisam dobra! Da nisam dobra i da ih nisam prihvatila ne bi se brinula i nabavila sve potrebno za kucu da imaju kad dodju, ne bi kupovala gace i carape i odjecu da imaju, ne bi dopustala da s nama spavaju u krevetu itd. Nisam ni rekla da je problem nered u kucu premda je malo teze dok jos nemaju svoju sobu zasad. Ja sam rekla da je problem neurednost i pritom sam mislila na higijenu prvenstveno, poludim kad dodju od mame neuredni, kad vidim da mala nije gace presvukla barem 4-5 dana ni kosu oprala, nokti prljavi i veliki i takva ide u vrtic! Ja se za to pobrinem kad dodju premda mi je sad fizicki tesko i na to sam mislila da mi je neugodno reci suprugu jer ne zelim cuti od njihove mame "sta nju briga kakva su moja djeca". Mala zbog toga ima problema zdravstvenih al jednom prilikom je suprug to napomenuo svojoj bivsoj na sta je ona rekla "ma mala izmislja i sta bi joj ja" i poklopila slusalicu kao i u vecini slucajeva. Tesko mi je jer se ne zelim mjesati niti upletati a znam da ce imati problema kad krene u skolu, al sta da ja radim kad je njihovoj mami u redu reci "kad ces vise doc po djecu pojest ce mi zivce i jel si uplatio alimentaciju
Ovo što si sada napisala nigdje niti jednom jedinom riječju nije spomenuto u prvom postu, a čini bitnu razliku! Ovdje se radi o zanemarenom djetetu, a to je nešto što treba POD HITNO riješiti! Očigledno se dijete bori sa svojim unutarnjim nemirima i tko zna čime sve ne! Toj djeci pod hitno treba brižna osoba puna ljubavi da ispravi svu štetu koju im je nanijela majka, koju bih ja prije svrstala u red "maćehi". Naravno da moraš razgovarati sa svojim mužem i naravno da mi je nevjerojatno da on baš ništa ne zna o tome!??!!
ako je takva prica, onda u svakom slucaju on treba malo vise poraditi po pitanju djece i pocetse i on brinut i njima
Tinči ako se mama tako loše brine o djeci, najbolje bi bilo da tata pokrene postupak da djeca žive sa vama.
Ne bi trebao biti problem dokazati zanemarivanje ako su djeca toliko prljava da im to već utječe na zdravlje.
Sigurno su i u vrtiću to primijetili.
Tko zna u kakvim su se uvjetima majka djece i otac razveli, možda je ona povrijeđena jer on ima novu obitelj pa o tome priča djevojčici ( ili nekom drugom i možda misli da mala ne čuje).
Mislim da ovo trebaju riješti muž i biološka majka.
Tvoj prvi post se jako, jako razlikuje od drugog.
slažem se sa SB i LEIRmam
Tinči, ne razumijem zašto si iz svoje priče u prvom postu izostavila da je dijete zanemareno
to bi trebalo biti najvažnije, a ne da više voliš mušku djecu i da ti šestogodišnje dijete ide na živce
Izostavila sam zato jer to nitko ne smatra problemom, svi idu samo "necu se mijesati ona je mala naucit ce" itd. Mene to nervira jer ona ne zeli ni slusati ako joj objasnis da to nije tak u redu i cesto se inati ne samo meni. Tesko je to uopce ispraviti kad su oni tako malo kod nas i onda muz im samo zeli ugoditi...na svoju djecu cu smjeti i izderati se i po guzi dat i zabranit itd al njima ne mogu, nije da mi je netko prigovorio nego ja imam tu kocnicu da se obuzdam i rade progutam i pustim suzu nego da se zamjerim djeci...
Znači, u vašoj kući vrijede pravila koja ste vi postavili, nema ružnog ponašanja i ružnih riječi, tuširanac je obavezan navečer itd., bez obzira što se kod mame može ovo ili ono. Ja bih, iako nemam ovakvog iskustva, maloj dala puno više odgovornosti, na taj bi ti način pomogla u jednostavnim kućanskim obavezama, a sama bi se osjetila važnom i korisnom ("ti si već velika pa s tobom mogu toliko stvari zajedno raditi, a braco je još bebač" ).
Neka nova iskustva bi joj se sigurno dopala: pranje prozora, usisavanje, pražnjenje perilica, pomaganje pri kuhanju ili pečenju kolača...nakon čega slijedi nagrada - crtić kojeg zajedno gledate pod dekicom, odlazak u slastičarnu ili kino.
Potpisujem čokoladu.
A još imam ovo za dodati: djeca brzo nauče kakva su pravila u određenoj kući. Moji sinovi su doma bili ok, odnosno meni su bili ok, a jedna i druga baka imale su za njih svoje bisere. Tamo su smjeli skoro pa visiti s lustera, što im doma nije bilo dozvoljeno niti bi im palo na pamet. Nisam se uzrujavala. Ako moja mama misli da je ok hraniti četverogodišnjaka, nema veze, ali doma je jeo sam.
I tako, svaki dom treba imati svoja pravila. Tm je ovdje ključna figura koja će ti pomoći da to i postignete. Ne treba imati prevelika očekivanja, jer ni naša vlastita djeca ne poslušaju od prve. Odgoj se uči, a tu ima mjesta i za učenje odraslih, ne samo djece. Sretno!
Ništa nećeš postići gutanjem u sebi bez pravog razgovora. Djeca su ona kojima je teško i koji ne mogu racionalno razmišljati, dakle ti i suprug morate zajednički djelovati u istom pravcu na isti način. Ne možeš ti sve odjednom rješavati, ali malim koracima zajedno možete, samo tu suprug mora (osobito sad ovog trena, a i poslije poroda) podnijeti najveći dio tereta. Imam dojam da sad nije tako.
A ja sam sigurna da ćeš se, kad tvoj sin bude imao 6 godina, tisuću puta sjetiti ove teme, ovih osjećaja i razmišljanja.
Slazem se s cokoladom. A, ovako sa strane, situacija mi ne izgleda najbolje, a svi akteri u prici nezreli. Od mame, tate do sadasnje zene. Sonatin post pokazuje kako bi trebalo biti. Kako sve te odnose resetirati, ne znam. Znam samo da tata treba tu najvise potegnuti.
Kako sam edukativna "po celom telu", a malena ce vjerojatno dogodine u skolu, ja bih uvela sat vremena igre za stolom gdje bi oboje djece nesto zajedno s tatom ili tobom izrađivalo, crtalo, igralo drustvene igre, njoj bi mogla podmetnuti kakve zagonetke, labirinte ili bojanke da radi olovkom, a taj sjedilački sat vremena ce vam dobro doci i u skolskom razdoblju.
Tata bi trebao na informacije u vrtić dobro poslušati kako su djeca u vrtiću, što kažu tete na ne/higijenu. Dobro je čuti nekog donekle objektivnijeg od nas, svi smo subjektivni prema djeci, mužu, bivšoj ženi.Radi li se o zanemarivanju tata bi trebao i s doktoricom svoje djece razgovarati.
Do tad je stvarno pohvalno da se trudis i brines, ali moras razumjeti da je djeci sigurno najteze. Tata je taj koji se mora aktivirati.
A sto bude bolji velikoj djeci bit će bolji tata i bebi. Ne bude li dobar i brižan sad uvijek će imati teret koji će ga vući dolje.
Puno si dobrih savjeta vec dobila a mene zanima kad oni vama dodju na praznike,to je pretpostavljam sada za Bozic,hoce li tvoj suprug opet biti odsutan cijeli tjedan? Ti ces roditi,hoces li imati pomoc svoje obitelji ako ti supruga nema? Nadam se da si se organizirala jer jako je vazno da curica prihvati bebu kao svoga brata a ne kao tu nekog od neke tete. Iskoristi priliku pa kada sredjujes bebu,sredi i njezine noktice. Ne mozes promijeniti njezinu majku ali mozes biti ta koja ce curicu nauciti ono sto ona nije...
Da, bit ce kod nas na Bozicnim praznicima i to samo ona jer braco mora biti s drugom bakom da ne bude sama...i to po meni je velika greska. Ona bebu prihvaca al na taj nacin da mi "soli pamet": znas da ce braco stalno plakati, jel si mu kupila to to i to, znas da ces morati i u ducan i u vrt i sve raditi a imat ces malog bracu a kad rodis seku ona nece biti tak vrijedna kao ja nikad itd...ona niti prema svom rodjenom braci nije bas kak treba cesto kad bi njega uzela da ga pomazim ja ili muz ona krene raditi nered ili pocne s onim "jel ti mene volis?"...znam da je dijete al mene to povredjuje..muz ce biti sad za praznike dva tj doma pa cu probati nekako ukazati mu na probleme.
Svasta je tu a s njihovom mamom je nemoguce razgovarati jer ona samo poklopi slusalicu il se izdere i djeca su joj teret jer bi ona htjela sad zivjeti i uzivati.
A da probas to gledati kao sansu da malena dobije ljubavi koje je ocito zeljna i da je dobro da joj nema brata? On je ionako mali i prihvatit ce brze bracu a ona neka ima osjecaj kako se prva s njim druzila. Ti ces ionako biti uz bebu a suprug nek se bavi s njom. I kad god ti tako govori, trebas ovo, trebas ono...a ti samo da,da, znam i to je to. Ne upustaj se uopce u rasprave o takvim stvarima...A sto tebe ima vrijedjati sto te dijete pita jel ju volis? Pa i mene kcer pita jel volim vise nju ili brata. Pa to je normalno. Kazes - naravno da volimo i tebe i tvog brata i tvog najmanjeg brata, sve jednako...Starije dijete mog supruga se rasplakalo kad smo objavili prvu trudnocu. I bila je dovoljna moja recenica da ce tata voljeti sve njih jednako i da se ne mora bojati da ce ga dolaskom novog djeteta izgubiti. I stvar je bila rijesena. Reci joj ono sto zeli i treba cuti. I ponavljaj...I bit ce sve dobro
Thincy, ja zaista ne mislim da ona tebi soli pamet. Pa to je zaista malo dijete. Razumijem ja tvoje muke, ali mislim da ti neće pomoći, ako misliš da ona tebi nesto namjerno radi.
to je njen način (proizašao iz njenih iskustava, razvoda i svega ostaloga sto nam je nepoznato), da se sa situacijom nosi.
Pa eto, mami su djeca teret, onda bi vam možda rado prepustila da žive sa vama.
Tako ćete ih spasiti od majke koja ih zlostavlja nehigijenom, a ujedno ćete imati i puno veći utjecaj na njihov odgoj.
Takve "napade" anuliraj mirnocom i upornim ponavljanjem kako su sva djeca rođena kao dobra i kako ces sigurno uspjeti lako uz bebu obavljati svakodnevicu i da ne mora biti zabrinuta oko toga.
Imaj na umu da je maloj tvoje dijete vec drugi uljez u kratkom zivotu, a sigurno osjeca i neku krivicu zbog razvoda, ako bas ona nije razlog, vjerojatno je braco koji je plakao. Iz njenih izjava citam prozivljeno iskustvo, a ne prijetnju tebi.
Posljednje uređivanje od čokolada : 30.11.2015. at 13:53
Pokusaj ne shvacati njene izjave i postupke osobno. Nema to veze sto joj nisi majka, u iste klopke upadamo i s bioloskom djecom.
To je njihov nacin da se "obrane" od dolaska bebe i da napumpaju samopouzdanje.
X na coksu
Tinchy, maloj nije lako...Nije bas znanstveno potpuno ispravno, ali pokusaj gledati na nju kao na glinu koju su ljudi i okolnosti formirali. Sve sto kaze, sve sto radi je nauceno, uvjetovano okolnostima, majcinim odgojem....mala nije odgovorna za svoje negativno ponasanje. I moze ju se formirati u drugom smjeru, al treba strpljenja. Dobila si dobre savjete kako da se povezete. A kad se zavolite, onda ce se i ono sa spremamjem nereda lakse rijesiti.
Eto...da se javim. Ja sam u medjuvremenu rodila svog sincica. Jos smo u bolnici jer je doslo do komplikacija na porodu tj inducirani porod zbog komplikacija. Braco i seka nas cekaju doma ali seka ne pusta bas tatu k nama u bolnicu i stalno mu ponavlja "ali tata ja te volim najvise"...ne znam, vidjet cemo kako ce se situacija razvijati. Hvala svima na savjetima.
Bas mi je zao curice! Jadna, misli da ce ju beba izgurati. Pod hitno joj tata treba obajsniti da on ima ljubavi za svu svoju djecu i puno pricati s njom. I naravno, ukljuciti ih oboje oko brige za bebu i naglasavati da vam je njena pomoc JAKO vazna i sta bi ti bez njene pomoci itd...
[QUOTE=Tinchy01;2830209]. Braco i seka nas cekaju doma ali seka ne pusta bas tatu k nama u bolnicu i stalno mu ponavlja "ali tata ja te volim najvise".
čestitam, a sudeći po ovome njena mama je vjerojatno izvor problema, možda malena samo želi zaštiti mamu
Cestitam ti na bebici i zelim ti da sto prije idete kuci i da malo po malo sve dodje na svoje! Samo ukljuci supruga u sve!
I ja ti cestitam!
Sve ce biti dobro!
Hvala na cestitkamabila je seka kod nas u bolnici vidjeti bracu i bas je sva zbunjena i prestrasena...rekla sam suprugu da mora razgovarati s njom i objasniti joj da ih sve jednako voli...al je i problem jer ne znam sta njezina mama joj govori jer mi je rekla da sad kad se braco rodio ti tata i braco cete imati svoj dom a ja i braco necemo vise smjeti dolaziti. morat cemo sjesti s njom i objasniti joj i ja cu je ukljuciti u brigu o braci.
Tinchy čestitam
samo pomalo, treba njima sada vremena da se prilagode promjeni
to što si rekla, uključit ih u brigu o bebi
ali iz mog iskustva, važno je i da imaju neko vrijeme s roditeljem bez bebe, kod nas je to bilo blagotvorno. Neka ih tata obavezno nekad nekamo odvede bez vas, zajedno njih dvoje ili jedno po jedno, u šetnju, slastičarnu, parkić, na predstavu... nešto što se zove "naše vrijeme"
i računaj da je normalno da prilagodba starije djece na malene traje, kod nas je trajala bar 6 mjeseci
Tako treba Tinchi! A i ne bi bilo lose da tvoj suprug poprica sa bivsom suprugom i apelira na njezin zdrav razum ako zaista maloj prica nesto sto nije u redu.
čestitam Tinchy, trebat će vremena al sve će sjesti na svoje mjesto. Ne brini.
Čestitam i želim puno sreće, mudrosti i zdravlja
Čestitam.
Samo budi iskrena i postavi pravila kojih će se u vašoj kući svi pridržavati. Koliko god ti to možda djelovalo kruto i strogo vidjet ćeš da ima jako puno efekta. Djeca jako vole pravila (iako im se nerijetko opiru), jer pravila im daju osjećaj da se netko brine o njima, da mu je stalo.
Čestitam!
Sve će to biti kako treba, samo treba strpljenja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom