Citiraj Trina prvotno napisa Vidi poruku
Ja se ne mogu postaviti na mjesto druge žene, ali mogu na mamino. To dijete je dijete, nije ono krivo što su se roditelji razveli i što otac ima drugu ženu. Pa znaš koliko njoj to izaziva osjećaja, ko zna kako je sebe postavila u toj situaciji. Meni je za očekivati da se odrasli pobrinu za dijete, a ne dijete za odraslog.
ha, čuj, ako ćemo tako, onda uzmi u obzir da se žena koja nema djecu ne može postavljati na mamino mjesto. ne može. nebo i zemlja je iskustvo prije i iskustvo poslije.
nije da se za malenu ne brine, a to što se ne gaje majčinski osjećaji - onako ljudski nije nešto što se nužno treba zamjeriti, zar ne?

kod takvih situacija meni je recimo najgore i najnajteže i jednom riječju užasno osuđujuće kada se očuh/maćeha ponašaju grozno/strogo/hladno prema djetetu od svog supružnika, dok njihovo zajedničko ima drugačiji tretman. ja bih tad nalupala biološkog roditelja koji to dozvoli. ma možda i ne bi. ali ono, odi k vragu, znao si da imam dijete i imaš ga tretirat ko svoje rođeno, bez razlike! mene bi to jako boljelo.