Upravo tako i ja sam isto pitala na razgovoru.
Upravo tako i ja sam isto pitala na razgovoru.
Ok, ja sam shvatila da možda neće biti tog GO.
Nema veze, svejedno ostaju tenisice.
Da i to pitam na razgovoru?
Zezam se... nisu presudne ni tenisice ni GO.
Normalno da nisu, moram reći da iz ovog što si napisala meni ne izgleda da su glavne stvari baš privlačne, a to je naravno na broju jedan plaća, ići na manju plaću stvarno baš i nije uobičajeno.
Drugo, parkiranje, može zazvučati nebitno ali logistika dolaska do posla je jako važna, pa ako čovjek nema jednostavan način dolaska javnim prijevozom, ili mu je auto važan iz drugih razloga, onda to nije nimalo nebitno.
(ove druge stvari su ipak onako pomalo racionalizacija da ti sadašnja situacija i nije loša)
Meni bi faktor visine place ipak bio najpresudniji od svega navedenoga.
Naravno u odnosu na broj sati koje bi odradjivala na novom poslu u odnosu na placu/sate na starom poslu.
I mogucnost eventualnog napredovanja bi mi bila bitna u novom okruzenju.
Vjerojatno jednostavno nije imala dobar feeling na prvu. Kad dođeš doma s razgovora na kojem si dobila posao, i kroz suze sukneš dva pelina, to je po meni opravdani razlog da ga odbiješ![]()
(naravno, ako imaš izbora)
Sto se tice place, bitna informacija je bi li ona stalno bila 1000 kn manja, ili bi narasla nakon probnog roka... kad je md zadnji put mijenjao posao, presao je na 1000 kn manju placu, no u ruku od 2 godine dobio je 50% vecu placu od one koju je imao na starom poslu. No, cim je prelazio, znao je da ce mu placa narast. Naravno, ako ga odluce zaposlit. Tako da je jako bitno mozes li napredovat ili ne.
Sve ostalo manje vise. Ne mozes znati dok ne pitas, a razgovor je prava prilika da pitas, i za godisnji, i za odlaske s posla zbog doktora, i za sve ostalo.
Ja razumijem da je važno radno okruženje i parking, ali sam oreplitka pa bih odluku donosila na temelju plaće i broja radnih sati. Jednostavno koliko para za sat vremena... I meni je to da radim u istom okruženje moj osobni horor. Iako mi je jednako tako ugovor na neodređeno nedosanjani san. Bb, svakako, mislim da si ti odabrala važući ono što je tebi važno i da si dobro odabrala.
Ovako kako si danas srocila, ne bih ni ja mijenjala ovaj sadasnji posao. Meni odgovaraju bas takve stvari i sad, malo preko tri mjeseca na novom radnom mjestu, vidim da se nisam zeznula s odabirom. U svakoj situaciji kad kasnjenje projekata odnosno potreba za dodatnim vremenom nisu tvoja greska, bitno je reci - ne moze. I to je to.
Ma nije bio nikakav feeling... to je bilo “masovno” testiranje (10-tak ljudi) s ljudima iz HR-a koji su objašnjavali kako popunjavati testove...
Nego cijelo vrijeme mi je moj rokovnik u glavi u kojem mnogi tjedni izgledaju ovako “pon - 8.20 čekaj jedan papir ispred ordinacije/ čet: budi na Rebru u 9 / pet: odi opet do ordinacije...
... da, da... šalju već puno toga online i kroz sustav... no.. još uvijek ja moram i hodati do ordinacija...
ne mogu se prešaltati na to da ne mogu izaći iz ureda i da moram smišljati nove načine da hendlam ordinacije koje se ionako teško hendlaju ili da stalno moram nekome objašnjavati da moram izaći iz ureda. Jer nisu to samo pregledi koji su 25.4. u 9h, nego dođem 25. tamo pa saznam za još 2 nove stvari koje treba još obaviti u sljedećih par dana ili to popodne... nekad obavimo za sat vremena, nekad čekamo 6-7 sati.
Napredovanje me ne zanima. Ovo je posao koji može raditi i netko s manje iskustva od mog, zato je i plaća manja. Ali svejedno, treba nešto i naučiti. Bez obzira na iskustvo, ne bih znala odmah raditi to što se tamo radi. A iskreno, ne da mi se učiti, tj. ne da mi se “dokazivati” da mogu... traže nekoga baš za to radno mjesto i za tu plaću. Za veću plaću bih morala napredovati. A to mi se uopće me da.
Na svom poslu ne moram nikome dokazivati da znam i da mogu i da hoću.
Trenutno mi je izazovnije pokazati na svom poslu da mogu, ali da neću.
BB, ja sam te lajkala i subskrajbala odavno
sve sama znaš, zašto ti ne paše novi, a odgovara ti ostati na starom poslu
ja bih rekla da smo nakon određenih godina nespremniji na promjenu nego u nekoj ranijoj fazi života (a da nam nije toliko grozno da bježimo glavom bez obzira). a to si i sama potvrdila u ovom svom zadnjem postu, jednostavno ti se ne da ponovo ispočetka, učiti novo, dokazivati se ... i još za manju plaću i bez beneficija koje sada imaš (ali za koje ipak ne znaš bi li se mogla za njih izboriti na novom poslu, jer nisi ni pitala)
ja bih ipak otišla na taj zadnji razgovor, čisto da za sebe potvrdim jesam li dovoljno dobra da mi ponude posao
A jel se može pregovarati o plaći?
Probaj tražiti 3000 kn veću plaću, a onda si lako platiš mjesečnu kartu za parking
Hmmmmm
Evo ja sam promijenila posao.
Prošli tjedan sam počela raditi.
Velika kompanija, super uvjeti.
Premišljala sam se dugo, a oni su me snubili isto dugo.
Na prvom razgovoru sam im rekla koju plaću tražim, a njima je to bilo previše.
Šest mjeseci kasnije su mi ponudili više od traženog
I to je ponuda koja se ne propušta.
Meni je isto probni rok šest mjeseci, a za godišnji ne znam kako bude jer se ne prenaša iz stare firme, već moraju platiti neiskorištene dane na zadnjoj plaći.
Da i ne idem na ljeto, svejedno mi je.
Budemo moja Rea i ja skočile za vikend do mora i opet dobro.
E sad, veliki plus je što mi je ovo puno bliže za putovanje, a ako se preselimo, bit će mi na par minuta hoda od kuće.
Izbjegavam prometne gužve koje su me izluđivale do sada.
Postoje pravila odijevanja i nije mi to problem slijediti.
I da, u mojim godinama ovakva prilika je ravna dobitku na lotu.
Kužim ja bb njoj je najveći problemi nekom kod kog se danas zaposlila sutra reći moram u 9 biti na Rebru,a to znači da nebu došla na posel prije 12 ,i to je najbolji scenarij.
Meni je fascinantno kak Tanči u dva dana promjeni firmu bez da trepne.
Hvala cure.
Ja sam se jako promijenila u zadnjih, recimo 10 godina, a zadnjih tri- četri još jače.
Ne mogu se uspoređivati s nikim, ali naglasak je na meni.
Konačno sam presložila prioritete.
Otkantala emocionalne parazite.
Najvažnija mi je kći pa onda ja, a iza toga muž, pas, prijatelji.
Što se tiče posla: osim plaće, sljedeća bitna stavka mi je bila da nema prekovremenih, odnosno da ih nema previše.
Par sati mjesečno mogu odraditi, ali da svaki dan radim po 10-12 sati pa i više i da mi se zadnji tren kaže za nešto što se znalo danima prije i sl. a ne, ne.
Dosta je toga bilo.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Tanci, bravo za posao i izvrsno za preslagivanje prioriteta
Ja sam na tragu Jadranke i da svakako bih obavila taj razgovor. Nemam sta izgubiti osim malo vremena.
No svatko zna najbolje za sebe.
Ako je odluka donesena, to je TO.
Kako malo vremena? Moram ići u garažu iskopati neke cipele za razgovor i još si vjerojatno moram i speglat odjeću, doć do tamo bez auta jer parkinga nema... sto problema.
pa valjda ima neki javni parking/javna garaza/ povrsina 1h par kn.
Joj sad si me sjetila da i ja moram u supu po obucu.![]()
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.05.2021. at 08:21
Meni se čini da si prerano odustala, i to ne zbog objektivnih nedostataka novog posla, nego zbog straha. Odi na taj razgovor i pitaj ih sve što te zanima pa onda odustani.
A ovo sve mislim jer se mogu prepoznati u dosta toga što pišeš o sebi.
Jurana ajde neka si ti to napisala. Ja sam krenula pa sam izbrisala![]()
I ja se slažem s Juranom
Tanči, čestitam na novom poslu!
Posljednje uređivanje od Jadranka : 17.05.2021. at 08:44
Jedna moja prijateljica je jednom avionom letjela na razgovor na posao za koji je znala da ga neće prihvatiti (plaćeni su joj troškovi).
I ja sam promijenila posao prošle jeseni, nakon 21 godine na jednom mjestu.
Išla sam na nešto manju plaću, a i malo više posla, ali na bolje radno vrijeme, puno bolji kolektiv i bliže radno mjesto od kuće. Jako sam zadovoljna. Moram napomenuti da mi to što je malo više posla ne smeta jer je sve to moj posao, a u prošloj firmi su mi stalno nametali nešto što nije bio moj posao.
Zasad mi se isplatilo u svakom pogledu; imam osjećaj da imam puno više slobodnog vremena, bolje spavam, nije me otkad sam ovdje prala anksioznost i nedjelja mi više nije loš dan.
i ja bih otišla na razgovor, upoznala mogućeg poslodavca oko svoje životne situacije i raspitala se o mogućnostima izlaska kod liječnika u vrijeme radnog vremena
koliko vidim to je najveći proglem oko novog radnog mjesta.
i ja sam otišla na puno manju plaću, ali na bolje radno vrijeme (no kod mene se pokazalao da je baš ta promjena radnog vremena na fleksibilno radno vrijeme, katastrofa ... sad sanjam o trenutku povratka u strukturirano radno vrijeme; s jedne strane bi bilo suludo napustiti ovu fleksibilnost, ali moja obitelj i ja se ne možemo posložiti: za mene ova pozicija znači da sam domaćica-spemačica-vozačica danju, a noću radim ... i dosta mi je toga)
1. Ako ne nađeš cipele u garaži, eto razloga da si kupiš nove- evo, ne mora to biti financijska katastrofa https://www.deichmann.com/HR/hr/shop...oryDetail=true
2. Umjesto peglanja odjeće napravi pametan odabir. Haljine s uzorkom uglavnom ne zahtijevaju peglanje - evo primjera: https://www.differenta.hr/zenske-hal...rkins_z-542516
Alternativa je kostim i ispod njega majica umjesto košulje, što također dokida peglanje ili ga smanjuje na minimum, a možeš nabaviti i onu ručnu parnu peglu
3. Bolt za prvu ruku, a onda se raspitaš kako drugi ljudi to rješavaju... Možda ima negdje neki prostor za smještaj vozila ili dobra linija gradskog prijevoza.
Da, jako je naporno to sve skupa, ali ne znam kako bih bez fleksibilnog radnog vremena.
Meni bi realno trebalo da ja svaki mjesec otvorim 5 dana bolovanja (ne u komadu nego pojedinih 5 dana), i da tih 5 dana posao stoji umjesto da ga ja odrađujem navečer/vikendom... e sad. Da na razgovoru za posao kažeš odmah unaprijed da ćeš u jednoj godini otvoriti 25 dana bolovanja (da svedem na minimalnih 2 dana mjesečno) mi je onak, ne znam...
A i čini mi se da će na razgovor doći još minimalno 5 ljudi.
Ne znam, nije mi baš.
Više sam u mislima “kako ti je uopće palo na pamet da bi išla na takvo radno vrijeme”.
MM radi u sličnoj organizaciji, on ne može “prdnut” bez dopisa i odobrenja... par puta smo pokušavali da on ode jedan dan u bolnicu, da bi on dobio 1 dan GO neplanirano i s najavom samo 3 dana prije, je prenaporno koliko koraka mora proći za to.
Strah. Naravno da me je strah. Ne tog razgovara, nego novog svega. Napisala sam u dugom postu da me muči anksioznost i da sam taman u nekoj fazi kad se primirila. I strah me da će opet buknuti. Anksiozna sam da ću opet postati anksiozna.
Učenje i motivacija - moram i za razgovor učiti. Rekli su da nas opet mogu pitati to sto je bilo u testovima, moram dakle opet pogledati stručnu materiju i naštrebati neke stvari. I moram pokazati motivaciju. A sva prštim od nje.
Hvala ti Peterlin.
Ali ja sam u zadnjih 10 godina cipele nosila 5 puta: na svom vjenčanju i još par sličnih događaja.
Uopće ih ne želim ni kupovati ni nositi. Možda nešto tipa balerinke, ali imam stopala kao hobit pa mi i za to treba 17 godina da nađem neke u koje stanem, pogotovo nakon 3 trudnoće. Odavno sam prestala isprobavati cipele. Kupim tenisice i vozi.
Ali to je drugi topic, već smo to pretresle.
Realno, situacija ti jest vrlo specifična, i mislim da kad bi ovako nešto iznijela na razgovoru to ne bi dobro prošlo, osim ako bi bila kandidat za kojeg je firma iznimno zainteresirana.
Mislim da bi većina firmi izašla u susret svom radniku u tvojoj situaciji, ali jasno kad se radi već o dokazanom radniku, ali da bi baš primili nekoga tko dva puta mjesečno mora izostajati, to ne bih rekla.
Posebno ako se radi o nekoj velikoj organizaciji, tu su uvijek pravila stroža, odnosno nije tvoj direktni nadređeni onaj koji isključivo kontrolira tvoje radno vrijeme.
Ja isto mislim da cipele, parking, godisnji pa i 1000kn manja plaća nisu pravi problem. Ali radno vrijeme je. Ako nekome treba fleksibilnost radnog vremena kao BB onda je to jednostavno must-have takvog radnog mjesta.
Ja isto uopće ne bi razmatrala radno mjesto koje nema mogućnost kliznog radnog vremena i homeoffice bar dio dana u mjesecu. To imam sad i ispod toga ne bih više išla, osim da smo, kako se kaže, kruha gladni.
Posljednje uređivanje od sillyme : 17.05.2021. at 10:05
Mislim da je Mima pogodila
A jesi li sigurna da možeš obući cipele od vjenčanja,? Meni nakon treće trudnoće ,se sleglo stopalo i definitivno nisam stala u te cipele,istina za koju godinu bude mogla klinka možda obući.
X
Organizacija je sve...
Btw. ponekad mi fali razdoblje 1997-1999, kad sam radila na poslu koji je zahtijevao formalnu odjeću. U početku mi je bilo vrlo neobično, jer ja sam "plava kuta", došla iz tvornice u upravnu zgradu i onda ti kažu da hlače nisu preporučljiva odjeća, ali brzo sam se snašla. Za zimu - pletene suknje su zakon https://odjeca.hr/modatak-pletena-su...oja__ByOzSFAJS, a gore obučeš sako ili tuniku... Uostalom, kolegica i ja smo postupno promijenile taj kodeks i počele nositi hlače, doduše ne baš traperice, ali kostimi s hlačama su bili prihvaćeni.
Imala sam dva ista klasična kostima s uskom suknjom (crni i pariško plavi), a ispod njih redovito majica, da se ne mora peglati košulja
Da se kragna ne bi jako prljala, nosila sam šalove i marame, što je jeftin i praktičan modni dodatak.
Sorry na offt.
Da sad moram promijeniti posao (a ne da mi se, jer se bojim da bi mi adaptacija na novu sredinu pojela ovo malo preostalog vremena do uvjeta za mirovinu) vjerojatno bih isto kao Tanči.
Svakome tko se odluči mijenjati posao mogu dati savjet: ne možete NIKADA imati u isto vrijeme i na istom mjestu sve dobre strane svih poslova koje ste iskusili. Kad se čovjek pomiri s tim, lakše se fokusira na ono što mu je stvarno važno u sadašnjem trenutku.
Razumijem te... imam isti problem, ali ne nosim tenisice nego Creator cipele - ovakve: https://www.mass-shoes.com/zene/creator-cipele-20538-50 i povremeno balerinke. Pete ne mogu nositi već godinama i odustala sam.
Natrag na temu posla - tja, promjena je uvijek teška i svakako je bitno da novi posao donese više prednosti nego nedostataka. Ovo što si rekla za radno vrijeme i mogućnost bolovanja razlog je zbog kojeg sam ja prije dooosta godina utekla s posla s menadžerskim ugovorom na referentski posao vulgaris.
Razlozi:
1. Posao s menadžerskim ugovorom bio je 17 km od mog doma, a referentski posao praktično u kvartu - postoje neke stvari koje nikakav novac ne može platiti. Za majku u ono vrijeme male djece to je bilo ključno.
2. Ovaj posao u kvartu je bio puno fleksibilniji, mogla sam voditi dijete logopedu i na ortooptičke vježbe kad god mi je trebalo, a nadoknaditi posao u slobodno vrijeme. Kad je sve bilo odrađeno, nitko nije postavljao pitanja jesam li prisutna 8 sati na poslu ili sam dio odradila vikendom i kad sam stizala...
3. Ovaj posao u kvartu mi je struka, a onaj s ugovorom je imao velik dio "natezanja s ljudima" - nije mi to odgovaralo bez obzira na veću plaću, službeni auto i druge pogodnosti.
Našlo bi se još toga, da ne idem dalje... Nikada nisam požalila što sam ovako odlučila. SVAKI posao ima prednosti i nedostatke, tome ne možemo izbjeći. Bitno je da stvari sagledamo realno, a ne crno/bijelo, jer takvih radnih mjesta nema na kojima bi bile zadovoljene sve naše želje... Život je niz odluka i kompromisa. Čak i isti posao nam ne odgovara najbolje u svakom trenutku karijere. Nije isto imamo li doma hrpu dječurlije ili smo slobodni ko ptice (na početku karijere ili s već odraslom djecom). Puno tu ima faktora koje treba uzeti u obzir. Lako za cipele... ali cipele su nešto čime si možemo popraviti raspoloženje u svakom trenutku. Moje današnje su ovakve:
https://ae01.alicdn.com/kf/HTB17tAga..._Q90.jpg_.webp
O, ove zadnje su super!
Možda bi se čak i potrudila kupiti ih.
Jelena, u one s vjenčanja sigurno ne stanem, ali imam jedne za razne prigode u koje znam da stanem.
Mislim da mi nećete povjerovati, upravo sam dobila mail da sam dobila povišicu. Nije senzacionalna, al ono. Gledam si u mail i mislim si “shit!”. lol:
MM je naručio te cipele, nisu financijska katastrofa - evo linka (nisam sigurna da je baš taj, ali isti je servis): https://de.aliexpress.com/item/32965525145.html
***
Povišica je super, ali da bi radnik bio zadovoljan, mora uvijek biti veća od nezadovoljstva koje stvaraju neadekvatni uvjeti rada. Osim toga, povišica & plaća nisu sve čime se mjeri zadovoljstvo na poslu. Ako te stalno pile u mozak, nema tih para koje mogu platiti zadovoljstvo.
E, taj dio posla nisam podnosila na svom nekadašnjem radnom mjestu - natezanje oko plaće, stimulacije, godišnjeg odmora, bolovanja... uffff.... Odahnula sam kad sam se riješila tog dijela posla.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.05.2021. at 11:19
Čitaju rodu pa se boje da im ne odeš![]()
Ahahaha, Bubilo!
Ma onda ni ne gledaj poslove koji nemaju fleksibilno radno vrijeme. MM-u je isto fleksibilno radno vrijeme no1 razlog zašto je još uvijek na dosadašnjem poslu. Ko to more platit...
Ajde, ova tvoja followerica je hepi:
1) shvatila si da ti nisi odgovorna za obveze koje preuzimaju, a znaju da je na knap
2) dobila povisicu
3) malo si propuhala glavu, ostani u tom znatizeljnom 'what's on the outside' modu, vidis da je zdravo za sve
Mi tvoji subscriberi cemo te bockat povremeno da opet ne upadnes u stanje 'ali moje ime i lijepe tablice, ja ne volim blitvu ni setnje, al zasto i kako onda radim x sati...i jel to onda normalno).'. Jer odg ce bit da nije, a uvijek svako svasta pokusava pa app.
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.05.2021. at 11:49
Bb kupi si te šarene cipke,d njima moreš na svaki posel,pa i na branje blitve
Tako je ina33.
Ja npr ne bih voljela fleksibilno rad.vrijeme jer se bojim da bi se to razvuklo ovako kao kod Vrijeske, ali jako volim klizno rad.vrijeme npr.pocetak od 7-9hh, konec 15h-17h.
Tu zaista ostaje dosta "slobode" radniku da si poslozi kako zeli.
Nekad nesto moram jutrom obaviti pa dodjem u 9h, iako najcesce volim doci ranije da mi popodne ostane za privatne obveze i gušte.
Trenutno imam takvo i prezadovoljna sam s takvim rad.vremenom. Prije korone je bilo klizno samo sat vremena.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.05.2021. at 12:56