Kako bi rekli Englezi "been there, done that" i to u pet godina 4 puta. Prvi put je bilo najteze, dugo je kuhalo u meni, ali tog osjecaja olaksanja i srece se cesto sjetim. To mi nitko ne moze nadosmjestiti. Isti dan kad sam dala otkaz, u roku od 4 sata dobila sam drugi posao u drugoj bransi koja mi je otvorila vrata za novi posao na kojem sam ostala godinu i pol i u svojoj 32 shvatila sto zelim raditi, kako i u kojim uvjetima. Upisala skolu ponovo pa postojecoj diplomi pridruzila jos jednu. Otisla u skroz drugom smjeru, nasla opet novi posao koji je sve sto mi je, barem sada, potrebno - a to je fleksi radno vrijeme, mala firma, normalni odnosi, slobodni vikendi, dodatne edukacije i usavrsavanja. I napokon se oformila ideja koja takodjer dugo kuha u meni - privatni biznis. Sada slijedi ideju provesti kroz plan i program i otisnuti se u novu avanturu.
Da je lako, nije. I ne moze biti, jer htjeli mi to ili ne razmisljamo o tome kako dalje, mozemo li mi to, jesmo li dorasli tomu...netko je rekao da je najteze sastaviti i poslati prvi cv, i jest. I prvi intervju je gadan. No nakon toga sve nekako ide lakse. I naravno, sve je lakse kad imas potporu i kad imas nekog tko te moze pogurati kad klones duhom.
Ja bih rekla nakon svega, samo naprijed!