Quote Originally Posted by lavko View Post
Znači, dijete od 15 mjeseci, curica. Vesela, zaigrana, prohodala nedavno. Ja sam s njom cijeli dan, često u društvu bake i dede, ali najviše naravno ja brinem o njoj. I sada mene muči ovo iz naslova - to moje dijete nije uopće vezano za mene u smislu da stalno hoće mamu, ne daje mi puse, ne daje nikome doduše, kad odlazim, lijepo mi kaže pa-pa,nimalo tužna ..ja ni na koji način nemam osjećaj da sam joj važna. Možda i nisam?
Nemam ni najmanjeg pojma da li je to normalno, da li nešto pogrešno radim, recimo dedu obožava, čak više od mene jer se on s njom krevelji i samo igra.
Ali ja ne vidim da sam joj ja uopće bitna stavka u životu.

Ili pretjerujem?
Ti si s njom cijeli dan. Smatra normalnim da si tu u blizini i da ćeš se vratiti. Dobro si to odradila... Imaju ljudi problema s djecom koja nisu tako puna povjerenja, kad treba krenuti u vrtić ili na čuvanje - to je kaos.

Uostalom, baš se i preporučuje da se djecu odgaja upravo na ovaj način, da imaju povjerenja u roditelje da će se oni vratiti kad odu. Mnogi to propuste.

A ovo "mama je u rangu namještaja i inventara" iskusili su mnogi - moji su bili ludi za tatom, kad je došao doma raspametili bi se. A mama - mama je uvijek tu, nema veze... he he he... Daklem, normalno je i dobro. Uživaj!