Podižem temu. Malenu dojim već 19 mj. Od prvog dana nismo imali nikakvih problema s dojenjem. Sve je išlo ko podmazano jer je curka jednostavno znala sisati. Dojila sam je na zahtjev, podoji su bili česti ali kratki. Nije spavala na cici. Međutim, ubijali su me učestali noćni podoji, svakih sat i pol-dva. Rijetko bi odspavala tri sata u komadu pa sam je s njenih cca 9 mj. pustila u naš krevet. Tek tada sam se malo naspavala. Situacija se pogoršala prije dva mjeseca kad sam počela raditi. Čim dođem s posla doma odmah mi trga majicu i onda gusla po cici dva sata. Najgora je noć, ne želi ispustiti cicu uopće. Radim u smjenama i kad dođem navečer doma bježim u drugu sobu. Tada se naspavamo i jedna i druga (ona je s tatom u krevetu), ali to nije riješenje. Ne želim tako, a drugačije ne znamo. Znam da joj falim jer smo do nedavno bile nerazdvojne. I ona fali meni. Stalno se prijetim da ću prestati dojiti iako psihički nisam još spremna na to. Potpuno razumijem ivu222 ali očito je da moja neće samo tako ostavit ciku...ili se varam?
Ne znam da li sam ovo napisala jer bih željela savjet ili jer se nadam da ću tek kad vidim napisane svoje misli doći do nekog zaključka Hoću reći da ne bih razmišljala o prestanku kad bi po noći bila eventualno dva podoja... Odgađam svoju odluku jer mi je dojenje bilo prekrasno iskustvo i baš nikakvih problema nismo imale, bradavice nisu boljele, napredovala je super...ali kad krene ono žilavljenje ili dobijem šamar vani jer joj ne dam cicu momentalno tada u mislima kuham čaj od peršina....i onda dođemo kući, ona iz petnih žila dudla pa dudla a ja mazohistički uživam......