da nismo mi u rodutatek prvotno napisa
![]()
da nismo mi u rodutatek prvotno napisa
![]()
Tatek, ovaj dijalog ne znaš je više tužan ili smiješan, a?
Oni samo sebe slušaju, um potpuno zatvoren za tuđe misli i osjećaje![]()
"Bezobraznice jedna!"+tres!
"Jesi ti mutava?" (a duuugo nisam znala što znači mutava, mislila sam da znači glupa)
"Kozo!"
Uh, Vedrana, koma...
Ovoj vrsti dodajem omiljenu maminu: "Nije mi jasno kako možeš biti tako glupa!"
Jesmo - ako nista drugo, onda po liniji Adama i Eve.maria71 prvotno napisa
![]()
I meni je ovo prestrašno.VedranaV prvotno napisa
Ja sam više u onoj drugoj kategoriji tipa
"vidjeti ćeš ti kada mene više ne bude" i sl
Moram priznati da je kod mene mama ta s takvim "biserima" - od tate takve stvari ne pamtim iako je nekih blažih stvari bilo.
joj sto ste brbljave, odem na sastanak, a ono vec gomila napisanog.
kloklo, pisuci ono o zrtvovanju i karijeri, nisam naravno imala tebe na umu.
(pa ti odmah u obranu i zastitu)
vedrana, bas mi se svidio tvoj post, te mi se jos vrtio po glavi.
pa mi se tek sad upalila svjecica. ako sam dobro shvatila, ti mislis da je zapravo primarno to osluskivanje djeteta i empaticno, dostupno i iskreno reagiranje na dijete i njegove potrebe, sto i jest esencijalno, a ne toliko samoizgradnja.
ja te dvije stvari nekako uvijek promatram u paketu, mozda i zato sto mislim da su skoro sve greske mojih roditelja prema meni i mojoj sestri prizasle iz tog njihovog nesuglasja sa samima sobom, neosvjestenosti prema sebi samima, nezadovoljstvom zivotom ,koje nisu znali pravilno kanalizirati...
evo bisera:
zivot, je tezak i grozan, pa se moras pripremiti na to. (to kao pokrice da si uskratis svaku radost)
nismo te slali u zagreb u skolu i na faks, da budes bezobrazna i drska.
prijatelji ti ne trebaju, jer su svi ljudi grozni i zlocesti i prevarit ce te i razocarati prvom prilikom.![]()
sjetit ces se ti mojih rijeci, ali ce vec biti kasno.
a kad sam jednom sa sedam, osam godina rekla kako zapravo baka (mamina mama) nema nikakav odnos s nama , samo sjedi na kaucu i kunja. (to je bila istina kada je po koji tjedan bila kod nas, to je tako izgledalo, a sve one bake iz knjiga koje unucima citaju, maze se, igraju se s njima i slicno su mi bile cisti sf), onda sam dobila pogrdne rijeci, mamu koja 7 dana nije govorila sa mnom i kaznu od mjesec dana ne igranja na dvoristu.![]()
a rekla sam istinu, kao sto su me ucili, da se ne smije lagati.
Licemjerno do kosti...seni prvotno napisa
Imam filing da su te kaznili zato jer im je bio bad vidjeti kako imaš više muda od njih za pljunut istini u oči![]()
E, a što se tiče moje obrane i zaštite, to je jedna od osobina koje se, bojim se, neću riješiti do kraja života...
Toliko sam nenormalno osjetljiva na kritiku da pola života provedem ispričavajući se i kad treba kad ne treba i za svoje greške i za tuđe i onda kad nema nikakve greške![]()
Zaboravih omiljenu mog straog: "Cijeli svijet je lopov".
naravno, posvadio se sa cjelokupnom rodbinom, svim susjedima, kolegama na poslu ... a bogami, ni sa nama doma nije bas znao. :/
Steta ... nikad nisam saznao da li se ikad zapitao zasto je tako i nije li mozda greska ipak makar malo i na njegovoj strani.
Hm.seni prvotno napisa
Pa, samoizgradnja i što kvalitetniji odnos prema djetetu idu i meni u paketu, ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga što se događaju više-manje istovremeno i teško je točno reći što je uzrok, a što posljedica. Npr. zbog nečeg što dijete napravi ja reagiram nekako, recimo ispravno, pa mi sine da je reakcija mojih roditelja bila drugačija pa razmišljam, dođem do neke spoznaje i zbog toga sam bogatija, zrelija. Ili reagiram neprimjereno, opet sve osvijestim i za posljedicu imam bolji odnos prema djetetu. Drugim riječima, svakodnevne situacije mogu iskoristiti kao priliku za samoizgrađivanje i time bolji odnos s djetetom. Jedno ide s drugim. Zbog onog do čega sam došla prije nego što sam postala majka, a što je do tada bilo odvojeno od djeteta, mogu biti nježna i dobra majka, mogu imati dobar odnos s djetetom, a zbog dobrog odnosa s djetetom mogu postajati još potpuniji i bolji čovjek.
S druge strane, ne moram biti savršena, riješiti se svih svojih kostura u ormaru da bih imala dobar odnos s djetetom, ako mu objasnim zbog čega reagiram kako reagiram, da je to zbog mene i moje prošlosti, mojeg naslijeđa, a ne zbog njega, shvatit će da nisam savršena i da je to normalno, lakše će se nositi sa svojim greškama, imati zdraviji odnos prema sebi i ljudima oko sebe, dobit će nekakvu moć razumijevanja.
Npr. ja kad mi je teško i kad mi ne ide - vičem. Dio mog naslijeđa. Onda vidim i čujem da ga to boli, ispričam se, objasnim što se dogodilo i zašto. To se ponovi x puta, ja shvatim da želim drugačije rješavati konflikte i smislimo način kako da to postignem, uz njegovu malu pomoć. Podijelimo nagradu. Ja se ponašam ljepše i zadovoljnija sam, on sretniji, imamo bolji odnos, a sve uz razumijevanje cijele situacije.
Da se vratim na ono što mislim da je primarno. Za dijete je, mislim, iz njegove perspektive, bitnije da ima roditelja koji osluškuje njegove potrebe i sve drugo što si napisala. Nije mu, barem u prvi tren, toliko bitno izgrađuje li roditelj sam sebe dalje ili ne, mislim da više osjeća ovo prvo. Dijete će samo ići dalje, neovisno o tome kako napreduje roditelj. Mislim da tek kasnije, kada dijete postane mladi čovjek, za njega postaje bitna roditeljska želja za samoizgrađivanjem i napredovanjem, da bi se i dalje mogao graditi dobar odnos i sudjelovati jedno drugom u životima.
Za roditelja je, s druge strane, i jedno i drugo bitno otpočetka jer je njemu u interesu dobar odnos s djetetom, ali i da on sam ide dalje, da ne ostane negdje zacementiran. Znači, mislim da je izraženiji interes roditelja za samoizgrađivanjem od interesa djeteta da mu se roditelj samoizgrađuje.
Super post, Vedrana :D
Što bi ja dala da znam tako suvislo i pametno pisati![]()
Takvih ses stvari ne moraš bojati. Ako jesi, nakon čitanja ovakve knjige ZNAŠ da su bili otrovni. A nakon nekog vremena samo otkrivaš sve više i više perfidnih načina na kjoi su ti zeznuli život u startuMukica prvotno napisa
Meni je moja stara par puta rekla da sam joj "pojela zube", kao ja sam kriva što ima loše zube jer sam (valjda u toku dojenja) uzela sebi ono što mi treba, a njoj su ostale krnje.
Dojila me jedva tri mjeseca.
Sad sam i ja mama, Martinu dojim već 9 mjeseci i ništa ne fali mojim zubima (iako bih sad već trebala na kontrolu, nisam bila od trudnoće) Ali zubi mi nisu u ništa gorem (ili boljem) stanju zato što dojim. Već par dana razmišljam o toj (sićušnoj, u dugom nizu malih i velikih) manipulaciji.
Stara mi je dovoljno daleko, pa su mi sad te njene gluposti smiješne, ali mogu vam reći da mi nije bilo lako postati "pro-dojeća"![]()
NE žalim ni tren
vedrana, hvala na objasnjenju.
kad logicki razmisljam tocno je ovo o primarnosti iz djecije perspektive.
meni je vjerojatno samorazvoj i osjecaj da moram maknuti barem vecinu kostura u ormaru, mozda nacin da iscjeljujem samu sebi.
a djetetu ne skodi.![]()
Dobio sam knjigu (zahvaljujuci Roda-connection - hvala jos jednom!) i preko vikenda sam ju na brzinu prolistao, a onda cu je malo-pomalo i detaljnije citati.
Bas kao sto ste vi svi gore rekli, knjiga ima potresnih prica i ponekad ju je malo tesko citati ... no, stvarnost je ponekad takva. Meni osobno mislim da knjiga nece donijeti nesto posebno nova jer sam o tim stvarima vec citao u nekim drugim knjigama, ali mislim da vrijedi jos jednom prisjetiti se losih roditeljskih utjecaja i imati ih na umu kad covjek upadne u neku dilemu.
Dvije meni osobno najzanimljivije stvari su to sto autorica kaze da nije nuzno oprostiti roditeljima na losim stvarima koje su ucinili prije postupka ajmo to nazvati "oporavka". Kaze ona, treba te dogadjaje prihvatiti kao proslost, no poptuni oprost moze uslijediti tek na kraju "oporavka" (a i onda se ne smije zaboraviti da je ipak na njima bila i jest odgovornost za te greske, a ne nama kao sto se cesto usijece u pamcenje djece).
Druga je pismo roditeljima (ili razgovor, za one jacih zivaca) u kojemu bi trebalo napisati sto su oni, iz nase tocke gledista radili lose, kako smo se pri tome osjecali, kako bismo zeljeli da je u stvari bilo i ... sad se ne mogu sjetiti zadnjeg koraka.
Moram spomenuti: u petak sam vidjela knjigu u knjižnici, i već sam bila na putu da je posudim, ali nisam. Nakon površnog prelistavanja kraj police (i to dvaput!) shvatila sam da bih se bojala pročitati takvu knjigu u ovom trenutku.
Pa sad mi recite jesam li ja normalna ili da se zabrinem???
(Inače, uopće ne mislim da sam imala "otrovne roditelje", ni u kom slučaju, ali i moji su roditelji, kao i toliki drugi, napravili neke greške, vjerojatno nenamjerno, kao što ni ja ne mogu biti "savršen" roditelj. Ali svejedno me strah od onog što bih mogla pročitati u takvoj knjizi.)
Cinjenica je da citanje knjige ostavlja pomalo gorak okus u ustima, no to je jedna od onih knjiga kod kojih covjek mora povremeno prekinuti citanje i doci u kontakt sa realnoscu, cisto da se osvijesti i da vidi da je to ipak samo knjiga.tanja_b prvotno napisa
Ja se osim toga kod citanja ovakvih knjiga uvijek prisjetim da sam dosta toga opisanog u knjizi i sam dozivio (nista drasticno, ali opet ...) pa sam opet ispao uglavnom normalan covjektako da sad ne znaci da svaka roditeljska pogreska rezultira dozivotnim traumama u djece. Netko je otporniji, netko manje otporan,a u knjizi su naravno istaknuti drasticniji slucajevi cisto da stvari budu jasnije.
Samo da kazem da knjigu mozete nabaviti i u knjiznicama grada zagreba
ovdje mozete provjeriti koliko primjeraka imaju i u kojim su knjiznicama
http://kgz-opac.zaki.com.hr/
Super link, nisam znao da to postoji!Marsupilami prvotno napisa
hvala ti!
btw., knjigu možete kupiti u Levaku na Trgu, za 99,00 kn.
... čitam knjigu, i pokušavam se sjetiti slika i situacija iz svog djetinjstva, ali ne ide ... nikako..., a "hvala Bogu" () bilo je svega, od rata-alkoholizma, batina, vriskanja, deranja, ostavljanja troje djece (najstarije je bilo 6 god.) po cijeli dan doma, pa nas je mama ostavila nekoliko puta, pa samo mi sa mamom ostavljali tatu, pa smo se po skrivečki vraćali k njemu pod izgovorom da idemo na plac, i usput prošli 300 km, da bi se vratili k njemu, pa pokušaji suicida s roditeljske strane, pa sam otkrila da je tata imao ljubavnice, pa je i mama imala ljubavnika, imamo dvoje polubraće s tatine strane (ajme, počelo mi se sve vraćati!!) ...
... želi li netko napraviti scenarij za novu hrvatsku sapunicu, primam ponude na pp.
rezime: katatrofa....
i, sada, imamo jedno djete, i što mu prenijeti iz svog tog izobilja?!![]()
ajoj, Anka. nije ti bilo lako...![]()
Anka,![]()
Sad znas sto mu NE TREBAS (ne smijes) prenijeti, a to je vec pola puta do uspjeha!Anka prvotno napisa