Ruke moga tate
Da li ste vidjeli moga tate ruke?
Da li ste njihov stisak osjetili?
Liče na dvije kamenite luke,
gdje su žuljevi - lađe usidrili.

Da li ste gledali moga tate ruke,
kad u njima oživi gigant - dizalica?
Tad su to dvije sunca pune luke,
u kojima gradovi ogledaju lica.

Da li ste spoznali moga tate ruke,
dok mi nježno prebiru plave vlati kose?
To su tada dvije bistre, tople luke,
koje moju tugu daleko odnose.

Mačak Brko
Njušio je mačak Brko
dvije zrele kruške.
Projuri mu Mijo
pravo ispred njuške.

Dograbio mačak Brko
u dva skoka miša.
Mjerio ga on od repa do njuške,
"Slađi si ti Mijo od najzrelije kruške!"




Mama Maca
Sinoć, naša maca zaspala je sama,
a jutros je poklonila četiri mace nama.
Jedna crna, jedna bijela, a dvije šarene,
sve četiri male, premalene.

Svaki dan ih maca pere, brižljivo ih čuva,
ušuškava, zatvara sve otvore da im ne naduva.
Još okice nisu otvorile svoje.
Pitam se zašto, "dal`se nečeg boje?"

Djecu ne donose rode
Jednog dana,
rješio moj tata,
za rođendan
da mi kupi brata,
pitao je u dućanu
gdje prodaju suhu hranu
i kupus iz Srema
rekli su mu nema.

Drugog dana rješio moj tata
za rođendan
da mi kupi brata
pitao je u dućanu
gdje prodaju suhu hranu
i kupus iz Srema
rekli su mu nema.

Trećeg dana dođe mama
sva nasmijana
pravo iz porodilišta
kao da to nije ništa
i reče sa vrata
donosim ti brata!

A tata,a tata...
a tata zbori rode,
dosta je bilo bajke,
djecu ne donose rode
već ih rađaju majke,
djecu ne donose rode
već ih rađaju majke!

Au što je škola zgodna
Au što je škola zgodna
leči lenjost i samoću
Ko da mi je kuća rodna
Šteta što ne radi noću

Kad nisam u svojoj školi
mene moja duša boli
Nema one družine
da delimo užine

Au što je škola sjajna
u klupama par do para
Svaki šapat svaka tajna
jednu novu ljubav stvara

Kad nisam u svojoj školi
mene moja duša boli
Nema one s kikom
koju ne dam nikom.



Vuk i ovca
Čini mi se vekovima
Vuk sa ovcom nešto ima.

Kad je vidi kako pase
Vuk naprosto ne zna za se.

Ovca kad mu vidi oči
Ni da bekne ni da skoči.

Ovca ne sme da se brani
Vuk se njenim strahom hrani.

Ne razumijem te odnose
Ni zašto se ne podnose.

Vuče vuče bubo lenja
Neko pliva u Savi
Neko radi u Rumi
Neko šeta u travi
A vuk živi u šumi.

U školi ga ne vide
Nema ni maturu
U muzeje ne ide
Prezire kulturu.

Vuče vuče bubo lenja
Šta će reći pokolenja
Vodio si život buran
Pa ostao nekulturan.

Usta su mu snažna
Duša mu je drumska
Obećanja lažna
A ćud mu je šumska.

Uvek oštro reži
Uvek budan leži
Čak i kada beži
Ka zverstvima teži.

Vuče vuče bubo lenja
Šta će reći pokolenja
Vodio si život buran
Pa ostao nekulturan.

Išli smo u Afriku
Išli smo u Afriku
Da sadimo papriku
Znate onu žutu
Finu ali ljutu

Jednogrba kamila
Začas se pomamila

Odmah se tu stvorila
I debela gorila

Onaj majmun sa grane
Misli to su banane

I zebra je videla
Jako joj se svidela

Grize gladni papagaj
Misli neko voće fraj

Videli smo žirafu
Misli meze uz kafu

Ni reč nisu kazali
Sve su začas smazali

Ništa nisu slutili
Pa su se zaljutili

Sad kuka pola Afrike
Zbog banatske paprike
Znate one žute
Fine ali ljute

List na putu
Sagnula se mala seja
nad utrti put,
i podigla list sa zemlje
i crven i žut.

Pa pomisli, on boluje,
metla ga na dlan,
a nad njim smiješio se
tih jesenji dan.

I kap kiše, gle, na njemu:
to je suza trag,
pognula se i spustila,
na nj poljubac blag.

Zašuškao list uveli,
sletio na put,
i zaspao snom dubokim
rasplakan i žut.


Čudno mjesto neko


Negdje iza devet gora,
negdje iza devet mora
ima čudno mjesto neko,
malo blizu, pa daleko,
malo crno, malo bijelo,
malo grad, malo selo!

Svašta rade u tom mjestu:
od kolača prave cestu,
iz bundeva kavu cijede,
jedu -- dok na glavi sjede!

Hahaha -- hohoho!
Ima li još slično što?

Tamo krave lete zrakom,
gluha muha pjeva svakom,
a šareni šaran moli:
bacite mi slatke soli!

Hohoho -- hahaha!
Što se još o njima zna?



U tom kraju u veselju
med u mlinu stalno melju,
u dimnjaku sove tove,
u šešire sunce love!

HAHAHA --HOHOHO
zove vam se
mjesto
to!


Grleno gugutanje
Slovo po slovo, riječ po riječ,
Moja lutkica izgovara već.
Smiješi se i grleno guče,
Na veliku radost naše kuće.
Riječ po riječ, slovo po slovo,
To je za nju iskustvo novo.
Od mene ponosnog niko veći.
Pa svima pričam o maloj sreći.

Tako sam se pohvalio tati,
A on mi reče: - Sine shvati,
Fino je kad djete progovara,
Al' nije kad ocu odgovara.

Da, Bilo je tako. Priznajem tužno.
Baš sam se jednom ponio ružno.
Sad se kajem od zemlje do neba,
Jer bio sam kriv. Tako mi treba.

Jednozubi gusar


Bilo je uvijek gusara s bradom,
S jednim okom
Il' drvenom nogom,
Bilo je uvijek gusara bez ruke,
S čeličnom kukom,
Kao nekim rogom.
Svi su bili jezivi, strašni,
Od morske vode slani i prašni,
Ali je gori od svih bio
Jednozubi gusar Dente Del Rio.
Imao je oba oka,
Noge dvije,
Ruke grube,
Samo nije, oh strahote!
Imao bijele zube.
Od svih zuba samo jedan
Stršio mu usred usta,
Ko oaza oko koje
Svuda vlada pustoš pusta.
Strašan gusar jednozubi
Kukao je i ridao,
Ali ništa nije krao
Ni pljačkao.
Čuvao je zub jedini
I triput ga dnevno prao,
Jer ko mali nije htio
Svakog dana zube prati,
Pa sad strepi da i ovaj
nekamo se ne otklati.


Tuga na livadi
Sa najljepsim vjenčićem,
Ukrasom na glavi,
Bijela rada cvjetala
U visokoj travi.

Kad su ljudi kosili
Travu vitku mladu,
Nečujno posjekoše
Ljepoticu radu.
Tužno krila spustiše
Leptirića jata,
A sunce se zaplaka
Suzama od zlata





Vezeni most
Kad jednom dodješ u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
vidjećeš kako obale travne
na ruci drže most.

Most vezen žicom svilenom, tankom,
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras sunčan dan.

Vjetar ga njiše ko voda čamce
svezane u plićaku;
rojevi svitaca nad njim se pale
pa blista i u mraku.

A pod njim čudni orkestar ljeta
s dva cvrčka u duetu,
oglašava se svake noći,
ljepši od svih na svijetu....

Kada nam dodješ u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
preći ćeš i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.







Strah u šumi

Izjurio iz kućice
Zeko pa će
Glasno:
-- Gdje si, vujo, srećo moja
Da te jedem
Slasno?!

Gdje ste, lovci, da vam puške
Izlomim na
Dvoje?!
Sudbinu će sada vama
Zečići da
Kroje!

Gdje si lijo? Zvijeri, gdje ste,
Dok sam dobre
Volje?
Pregrist ću vas kao mrkvu
I još malo
Bolje . . .

Čule zvijeri kako zeko
Danas ljuto zbori,
Čak i potok samo o tom
U gori
žubori.

Preplašen je vuk u logu,
Pri srcu mu
Tijesno:
-- Nije l' zeku danas možda
Ujelo što
Bijesno?

Viče zeko, šuma strepi,
Strah posvuda
Pao,
Sakrio se bome brzo
Ko je kamo
Znao.

A iz duplje ćuk se javlja
I sve dublje
Skriva:
-- Vidio sam da je zeko
Jeo ludih
Gljiva . . .

Polazak u školu
Dječak se mali u školu sprema
Već je postao đak.
-Kako ću, šta ću,
veliki svijete,
ja sam još dijete.

Tamo ga čekaju brojke i slova,
Školsko ratište pravo.
-Kako ću, šta ću,
veliki svijete,
kad sam još dijete.

Škola daleko, putevi dugi,
Opasnosti svuda prijete.
Kako ću, šta ću,
Veliki svijete,
Zalutat će do škole dijete.

Majka ga brižno sprema
I daje brojne savjete.
-Kako ću, šta ću,
veliki svijete,
Ja bih još bio dijete.

A riba kaže ...
Objaviću svima na znanje
već mi je dosta te frke,
u Carstvu sve foliranti neki
jurcaju svoje brze trke.

Spremam se odavno već
zasad samo u glavi
da i ja progovorim koju
i zacrtam put svojoj slavi.

Te kuca kaže ljuto... av, av!
Te kvak-kvak patka u bari!
Te maca sa svojim... mjau, mjau!
Te pjetlić s kukuriku jutro objavi!

Pa onda krava... muuu,
pa ovca i njeno... meee,
pa ptice... ciju, ciju, ci,
pa koza s čuvenim...bleee!

K'o da je mudrost neka
tamo i tu otvoriti usta,
učiniću to i ja baš sada
da mi ne ostane želja pusta.


I tako razmišlja riba
gledajući galamdžija skup,
najednom otvori jako usta,
zijevnu i reče... blup, blup!

Mojoj MAMI (za 8. mart)
Ja nisam više mala
da darujem ti cvijet,
niti sam sasvim stasala
da poklonim ti svijet.
Za tvoj dan mila MAMA
kazem ti veliko HVALA,
za svaku riječ, osmjeh i dodir
koji si meni dala.
Svu nježnost tvoju, snagu i ljubav
želim da ti vratim.
Jednoga dana kada odrastem
moći ću sve da shvatim.
Besane noći, zubiće prve...
Cjeniću tad i sama.
Znaću da ništa teže i ljepše
nema već biti MAMA.