Moj brat
Kada moj brat treba da jede
ceremonija počinje tada,
ljutim se pomalo, vičem na njega,
tjeram ga da se lijepo vlada.
A on se mršti, ljuti i duri
i sve mu smeta, pa da.
Jelo mu vruće, kašika mala
htio bi da je sve čokolada.
A kad se kupa, ma zna se već
to veliki je dan,
tada se kada pretvara u more
a nekad i u okean.

Stonoga bosonoga
Poželjela stonoga
novu garderobu,
iz butika haljinu
uzela na probu.

I šeširić luckasti
stavila na glavu,
oko vrata mašnicu
lijepu, svjetloplavu.

Putem prema postolaru
radosno se smije,
samo jednu važnu stvar
predvidjela nije:

da obuje nogu sto
nema novca dosta,
stog i dalje stonoga
bosonoga osta.

Što je za me sreća
Kad me cvrkut ptica budi,
sunce kad mi osmjeh nudi,
kad mi radost puni stan
- sretan svaki moj je dan.

Kada duga nebo krasi
i nad valom sunce gasi,
kada trešnja prva zri
- sretni su mi dani svi.

Kad se djeca jutrom bude,
na cjelov mi obraz nude,
dok mi kradom beru cvijeće
- nema za me veće sreće.

Ljepota
Prelijetao leptir jedan
mali potok u vrbiku,
pa u vodi iznenađen
zagleda i svoju sliku.

-"Potočiću, ogledalce,
zar to vidim lice svoje?
Da l' još nekog na svijetu
krase tako lijepe boje?
Ima li u koje ptice
ko u mene lijepo lice?"

Potočić se samo smješka,
nije šala niti greška:
"Nikad dosad oči moje
ne vidješe ljepše boje.
I u tebe, i u ptice,
jednako je lijepo lice,
al' je ipak draže meni
lice jedne djevojčice;
dok si kosu cvijećem kiti
i radosno k meni hiti,
da u bistroj vodi vidi
hoće l' kome da se svidi.

Tog je trena njena sreća
od ljepota sviju veća

Čudnovato sunce
Što se to sa suncem zbilo
da se sad u more skrilo?

Boli li ga možda glava
pa je leglo da odspava?!

Il' se jadno mraka boji
pa do jutra tamo stoji?!

Ako saznaš razlog pravi,
potrudi se, pa mi javi!

Pčela
Jedna mala pčela žuta
našla cvjetić pokraj puta.
Na laticu bijelu sjela,
da bi praha slatkog jela.

Livada se pred njom pruža,
puna sljeza, divljih ruža.
Od radosti ne zna što će,
djeci meda dati hoće.





San jednog miša
Jedan je mišić;,
imenom Toto,
odlučio, djeco,
uplatiti loto.

Stigne li ga nagrada,
već skovan je plan,
od sreće ne može
dočekati dan.

S mišicom jednom,
koja ga voli,
provest će vikend
- u gorgonzoli.

Hvalisavi slon
Hvalio se, hvalio,
jedan sivi slon -
među šumskim zvijerima
najjači je on!

Hvala se i slava
u trenutku stiša
kada pokraj nogu
on ugleda miša.





Kad se Lejla zaljubila
Kad se Lejla zaljubila,
kod doktora ode,
a doktor joj propisao,
čašu hladne vode.

Joj doktore,
ne šalim se,
ozbiljno je stanje,
u školi sam popustila,
napušta me znanje.

Ne brini se drago dijete,
doktor zna šta radi,
zato popij čašu vode,
voda glavu hladi.

Doktorica
Doktorica, to je teta,
što po grlu mome šeta,
sa kašikom od drveta.

Jako zini
kaži "A",
prepadnem se od tog ja.

Kad ne treba da se zine,
tad mi mama bluzu skine,
slušalicom tada teta,
po leđima mojim šeta.

Šta li sluša,
ko će znati,
to je teško da se shvati.

Ja baš ne znam kako vi,
mene sve to uplaši,
kraj mene su tata, mama,
jer ne smijem biti sama.

Kad pregleda nema više,
tada teta recept piše,
viknula bih ja na sve to,
Injekciju nemoj teto!

Zubni kvar
Zubi su vam moji
vrlo čudna stvar,
zabole me samo
kad dobiju kvar.

Za kvarove tata
razne sprave ima,
al' ne može zube
da popravi s njima.

I zato me tata
vodi kod zubara,
jer on liječi zube
od zubnoga kvara.

Zubar ima sprave
koje nema tata,
za mene su
ogledalo, pinceta i vata.

Pravo da vam kažem,
sakriti ne mogu,
prepadnem se živa,
od glave do nogu.

Tada srce moje
spusti se u pete,
razumjeće čiko,
ja sam malo dijete.

Kad su laste odlazile
Kad su laste odlazile
potočiću dah je stao,
jorgovan je suzom žutom
za lastama zaplakao.

Nad šumom se magle vile,
na cesti je vjetar meo;
zec od tuge cijelog dana
nije ništa, ništa jeo.

Gavranu se od žalosti
(il' od zime) treslo krilo . . .
Kad su laste odlazile
sve je, sve je tužno bilo.

Zec i vjeverica
Vjeverici kusat zeko
neki dana pod bukvom reko:
- Da je meni takav rep,
ko sunce bih bio lijep!

Vjeverica ko u šali
zecu veli: - Ne budali!
Za poso se brini svoj,
a ne diraj repić moj.


Svak ponešto lijepo ima,
Čim prednjači pred drugima.
Duge uši tvoj su dar,
a rep dugi - moja stvar!

U mraku
U mraku predmeti razgovaraju;
nešto se tajno dogovaraju.
U mraku rogovi drveću rastu,
čudovišta spavaju u svakom plastu.
U mraku pila zubima škrguće
i netko nešto traži oko kuće.
Kukuruzi tada sablje pašu,
Brda reže i repovima mašu.
Mnogi klinac tada reče
staroj vrbi: - Teta, dobro veče!

Gdje tko spava?
Slador spava u medu,
voda u ledu,
struja spava u žici,
cvrkut u ptici.
Slika spava u kistu,
u nekoj ruci i boji,
a vrijeme spava u satu
koji stoji.



Kad žirafu boli grlo
Kad žirafu boli grlo
to je nešto strašno vrlo
strašno vrlo, strašno vrlo

To je vrlo strašna bol
Koja ide sad niz brdo
sad niz dol
to je bol
to je bol

Kad žirafu boli vrat
Tada je to bol na kat
Bol što metrima se mjeri

Kad vrat boli druge zvijeri
To i nije neki bol
TO je više neki fol

Kad žirafu boli vrat
Najbolje da podje spat
Najbolje da podje spat

Pođite s njom i vi
Lagani vam bili sni,
Lagani vam bili sni

Hoće li se rode izroditi?
Kad se još trava ručno kosila
roda je djecu po kućama raznosila.
Mama joj nije ni želju pravo izustila
već je ptica dijete kroz dimnjak spustila.
Donijela bi roda
budućeg princa,
kapetana broda
ili neko drugo lice,
što bi vec tko naručio od ptice.
Danas, rode samo što se ne izrode
jer djecu mame donose same.
Ali roda i dalje na dimnjaku čuči,
možda ipak netko dijete naruči!

Mišiji oglas
Mijenjam konfornu rupu
skupu, trorupu
s pogledom na kišu.
Što će to jednom mišu!?
Rupu sa balkonom od trulog lišća
i isto takvim roletama,
s grijanjem po sistemu:
GORI MI POD PETAMA.
Rupa je osvjetljena neonom:
MAČIJE OČI zvan
od kojeg ne znam više
kad je noć a kada dan.
Tako mi pečenog pijetla
i rupu mijenjam
zbog prejakog svijetla.
Dao bih je
(kazat ćete: - gle bedaka - )
za bilo kakvu rupu
usred mraka.
Bolje me i ne patri.
Bitno je da ima poseban,
izlaz, dva-tri!



Mačiji oglas
Mačka
toliko i toliko dugačka,
rep više nego lijep,
mazna,
rese me svojstva razna
- još se nitko nije drznuo,
da mi ne pohvli krzno,
glađe je od najnježnijeg pliša
tražim poznanstvno jednog miša.
Uvjet je da brkove ne šiša.
Ako je k tome gojazan,
da mi neće odgovarati ne postoji bojazan.
Miš mi treba radi kulturno-zabavnog života,
u obzir ne dolaze sastanci kraj plota.
Molim kandidate da dođu na probu
u sobu.
Još nešto važno za kandidate:
prednost imaju miševi
u pratnji mame i tate.

Dobri čuvari
Sastala se jednog dana
Ova družba odabrana:
Zeko, lija, medo, vrabac
I zeleni mali žabac,

Čvorak, čaplja, mrki vuče,
Htjeli bi da zanat uče.
Vijećali su vrlo dugo,
Svaki bira zvanje drugo.

Zeko prvi progovara:
"Učio bih za vrtlara
U kupus ću mirno sjesti,
Plijevit ću ga, neću jesti".

Tad će teta lija stara:
"Ja ću, braco, za guščara.
Kraj gusaka ja ću sjesti,
Čuvat ću ih, neću jesti".

Za medonju ima čara
Samo zvanje licitara:
"Pokraj meda ja ću sjesti,
Prodat ću ga, neću jesti".

A vrabac će za poljara,
To mu zvanje odgovara:
"U zrelo ću žito sjesti,
Čuvat ću ga, neću jesti".

Čvorak veli: "Za pudara
od vajkada imam dara,
U vinograd ja ću sjesti,
Ali grožđe neću jesti".

Čaplja živi pored bare,
Zato želi u ribare:
Kraj ribnjaka ja ću sjesti,
Ali ribe neću jesti".

Mrki vuče progovara,
"Učit ću se za ovčara;
Među ovce ja ću sjesti,
Čuvat ću ih, neću jesti".

Žabac ne zna što da bira,
Već drugima ne da mira.
Ruga im se i krekeće:
"Dobra od tog biti neće".


Zeko u kafani
Sjedi zeko u kafani
i novine čita
bolje da je tu, u toplom,
nego da se skita.

Traži zeko, svuda traži,
ne piše li nešto
o zeki i zečićima,
kako skaču vješto.

Svu je štampu pregledao
dvaput ispočetka,
o zečijem divnom svijetu
nigdje niti retka.

Rasrđeno zovne: "PLATITIII !!!"
Na kelnera planu:
"Više nikad neću svratit
u ovu kafanu!"

Što je duga?
Što je duga?
Komadić neba išaran
nepoznatom rukom,
na brzinu
između dva pljuska kiše.
Kad bismo samo mogli dohvatiti
te čudne vrpce
prije nego se rasplinu,
taj šareni most
što bljesne, i nema ga više!

Slijepi mišu spavaj slatko
Slijepi miš pod strehom spava,
niz strehu mu visi glava.
Lijepo mu je spavat tako,
on i sanja naopako.

Iz oblaka stablo raste.
Po jezeru plove laste.
Željeznici rep od dima,
tračnice joj na leđima.

Kiša pada iz bunara
i po nebu dugu šara.
Iz rodina žuta gnijezda
ispala je prva zvijezda.

Slijepi miš pod strehom spava,
niz strehu mu visi glava.
Tu vještinu ne zna svatko;
slijepi mišu, spavaj slatko!

Najšareniji leptir
Jedan je leptir
strašno tužan bio,
zbog bijelih krila
uvijek se je krio!

Bojao se svih leptira
što imaju šare i pruge
a kad bi vidio admirala,
umirao bi od tuge.

Kad je jednog dana,
nabavio dosta para,
sretan je odlepršao
do najboljeg slikara.

Obojao mu slikar krila,
sretan se u zrak vinuo,
od prevelike sreće
gotovo uginuo!

A onda je postajao
umišnjen sve više,
i tako je to trajalo
sve do prve proljetne kiše!

Kanta za smeće
Jedna je kanta za smeće
plakala: - Slabe sam sreće,
vječno sam tako prazna,
to mi je sigurno kazna,
nitko me, izgleda, neće,
zato sam tako jadna,
neprestano sam gladna,
ima li nevolje veće?

Apetit moj je velik,
želudac kao čelik,
ja ne izigravam damu,
ne biram posebna jela,
ja samo jesti bi htjela
krpe, i papir, i slamu,
i kosti, i salamu,
ne držim dijetu strogu,
ja, ako treba, mogu,
pojesti i sebe samu!

Kako rastu djeca
Kako rastu djeca?
Kao vrbe iz vode, kao u livadi trava,
Djeca rastu iz nogavica i rukava.

Kako trče djeca?
Kao kozlići, kao leptiri, kao brza voda,
Dijete radije trči nego da hoda.

Kako plivaju djeca?
Kao delfini, kao papuče, kao lađe,
Već kako se koje dijete snađe.

Kako zaore djeca?
Kao čavke, kao pokvareni motori, kao pčele,
Bilo da se ljute, bilo da se vesele.

Kako se igraju djeca?
Kao djeca. Djeca se igraju toliko igara
Da ne bi stalo ni u pet ambara.

Kako se peru djeca?
Kao patke, kao jegulje, kao mačke kad kišu.
Okupana djeca na proljeće mirišu.

Kako spavaju djeca?
Kao mačići u košari, kao sjenice mlade,
I slatko, slatko, slađe od čokolade.





Ljubičica
- Ljubičice,
Pokaži mi lice,
Jesi li plava ili bijela,
Pokaži se cijela.

- Kome ćeš me brati,
Mami ili tati?

- Malo mami,
Malo tati,
Malo baki dati.

Mi djeca
Mi djeca sagradit ćemo grad
Sa mnogo zelenih krošanja.

Mi djeca sagradit ćemo grad
Sa mnogo plavog neba.

Mi djeca sagradit ćemo grad
Sa najvećom ulicom radosti.

Mi djeca sagradit ćemo grad
Koji neprijatelj nikad neće osvojiti.

Mi djeca sagradit ćemo grad
U našim srcima.




Olovko, olovko
Olovko, olovko,
Zašilji se!
Zadaćo, zadaćo,
Napiši se!
Knjižice, knjižice,
Nauči se!
A ti, lopto,
To ću sam.
Igrati se znam!

Žar-ptica
- Uhvati mi, tata, pticu,
Žarku pticu,
Sjajnu pticu!

- Uhvatit je ne mogu
Zec mi stao na nogu.

- Ti ulovi zeca!

- Zeca bih ulovio,
Al' ga jelen odnio.

- Ti ulovi jelena!

- Šumica je zelena,
Ona ne da jelena.

- Ti posijeci šumicu.

- Al' šumicu čuva vuk,
A na straži bdije ćuk.

- Ti potjeraj ćuka
I ulovi vuka,
I posijeci šumicu,
I istjeraj jelena,
I uhvati zeca,
Nek ti nogu oslobodi
Da uhvatiš žarku pticu,
Žarku pticu,
Sjajnu pticu,
Da mi sjaji mjesto svjetla,
Da mi pjeva uspavanku,
Da me budi na uranku,
Da mi pjeva mjesto pijetla.

Zašto se rastužila slonica
Jedne većeri u gaju
Među visokim palmama
Rastužila se teško
Jedna slonica mama.

Gledajući svoje slonče,
Nježno i malo,
Nešto teško,
Nešto neobićno i teško
Na srce joj palo.

- Tako je maleno!
Uzdisala je mama
Tek je nekoliko stotina kilograma!
O, hoće li dorasti do pravoga slona,
I kako će dostići nekoliko tona?
Kako je maleno,
Kako je nježno,
Kako je sitno!
Stradalo bi kad bi se kakav
Neslonski slon ritno!...
I kao palmin list se trese,
Mogao bi i vjetar da ga odnese!
Kako je njezno moje slonče malo!
Ubilo bi ga kad bi nešto palo,
Kakav kokosov orah tvrdi,
Za cio život da mi ga nagrdi!
A tek kad bi orah bio
Triput,
Petput,
Stoput
Veći!
A slonče, siroto, ne bi moglo uteći...

I slonica pod palmom počinje da plače:
- O, kad će biti veće!
O, kad će biti jače!...

A iza široke rijeke, iz granja,
Crven mjesec lagano izranja,
Poput nečijeg velikog oka,
Koje motri ozgo, s visoka,
Kao da straži,
I njeno slonče traži i traži....