Neposlušne stvari
"Uh, ma što je smojim čarapama?
Jesi li ih gdje vidjela, mama?"

"Da, vidjela sam jednu bijelu vranu,
Gdje ih nazuva jutros na tavanu!"

"Olovčica mi je sinoć ovdje bila,
A sad je nema. Gdje se samo skrila?"

"Ah, da sjećam se:
Mačak je svom pokojnom djedu
Pisao pismo.
A gdje ju je metnuo
to vidjeli nismo!"

"Šal sam ovdje negdje ostavio,
Reci, mama, gdje bi on sad bio?

"Jutros prođoše dva šarena zeca
Kažu, treba im za put do Mjeseca!"

Ludi dan
Pijetao mi jutros reče:
- Kume dragi, dobro veče!
- Je li ovo san il' java?
S miševima mačka spava.
Krezub jarac puši lulu,
siv magarac svira frulu,
za rep liju guska vuče,
šaran leti iznad kuće...
S punom torbom majmun stran
čestita mi - ludi dan!

Darova je puna torba:
od bunike u njoj čorba,
posoljene tu su šljive,
na roštilju lude gljive,
od trnjina šljivovica,
od kopriva gibanica,
od paprika med u zdjeli,
od kukolja hljebac bijeli ...
Rep podvinu majmun tad:
- Pij i jedi, bit ćeš mlad !

Gledam jadan, što se zbiva:
sjekira u vodi pliva,
koza vijenac meće na se,
u pidžami zijeva prase,
potkovana žaba rza,
uz brijeg teče rijeka brza,
vjeverica pjesmu piše,
u maramu mjesec kiše ...
- Jao, ljudi, što je to ?
U rog rođen duva vo !

Obratih se tad na pijetla:
- Obraza ti, rekoh, svijetla,
kakve li su ovo stvari ?
A meni će kokot stari:
- Gle, u Mudroj Knjizi piše:
"Čarolija nema više.
Tek istina jedna živa
u ovoj se knjizi skriva:
da još ima ludu čar
t r i d e s e t i f e b r u a r
za kog ne zna kalendar !"

Telegrafske basne
Zečja logika
- Imam oklop - kornjača se hvali
- a ja bodlje! - Jež će nato mali.
Zec će hrabri: - U mom selu drže
kažu da je bolje, kad su noge - brže...


Magareća posla
Magarac se uputio vlasti.
tuži zeca zbog uvrede časti:
- Slavni sude, zec mi ugled ruši
tvrdeć svud da imam - duge uši.



Ima dana
Poslao sam po kuriru zecu
mladom jarcu pjesmicu za djecu.
- Baš ti hvala! - Poruči mi jarac -
čitat cu ih kada budem starac.


Zečja škola
O vuku sred šume neke
zečićima zbori zeka,
al' ne znaju jadni zeke
u zasjedi vuk da čeka.


Nepopravljiv
Čita jagnje Ezopove basne,
pa se divi: Mudre su i krasne.
Tek jedno je pri tom grdna muka,
što ne mogu da poprave - vuka...


Milo za drago
Vuk se jedan smijao psetancu
što je danju vezano na lancu,
a psetance smijati se stade,
kad vuk noću u stupicu pade...


Vučje pokajanje
- Ezopa mi! - Vuk pastiru reče -
- Zbog jareta tvog me savjest peče! -
A na ove "pokajničke" riječi
pastir vuka toljagom izliječi...



Tužno primirje
Vidjeh kako jagnje vuku
pomirljivo pruža ruku.
Taj mi slučaj stvori povod
da zamislim - skori sprovod.
Lav
"Što želiš?" pitao sam lava.
"Ja?... pilule od kojih se spava!"

"Vaša želja, o slonice mila?"
"Da smršavim bar tristo kila!"

"A vi medo?"
"Da nestanu puške
i da rode u izobilju kruške!"

"Što želite?" pitam vuka tiše.
"Manje pasa, a ovaca više!"

"Vaša želja, o magarče sivi?"
"Da se slavuj mom njakanju divi!"

"A vi zeče?"
"Ja uz želje mnoge
ponajviše želim brze noge!"

Sve obiđoh tako prijatelje,
pa ih redom upitah za želje.
Pitah zvijeri, životinje, ptice,
Zebre, jarce, gnjurce, kukavice.
I, na kraju, do majmuna svratih,
Te se znancu starome obratih,
Skinuv kapu, rekoh: "Dobro veče,
Što želite moj majmune dični?"
Namrštiv se, majmun odmah reče:
"Da mi ljudi budu manje slični!"

Velik kao dijete
Znaš li što ću ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu, svijete ?

Ja kada odrastem
jako veliki,
ja ću postati dijete.

Najljepše je kad odrasteš,
a ostaneš dječji stvor,
pa svi misle da si velik
zato što si profesor.

Što si doktor od imena,
stručnjak za rakete -
a ne znaju da si velik
zato što si dijete.

Možeš biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki pos'o
lagan kao igra.

Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja ću ostat' dijete.




Mačak u Trapericama
ti:
stani rijeko bistrooka
brbljiva si strašno
pusti malo starom mlinu
neka melje brašno

ja:
pa ne možeš žito mljeti
ako nisam glasna
što me tako bijelo gledaš
kao miš iz brašna

ti:
ništa drugo ti i ne znaš
samo melješ svašta
ali dobri stari mlin
sve prsti i prašta

ja sam samo jedan trošan mlin
kroz daske mi vire krpice neba
zrvanj mi vrti vodenjak džin
moj kamen je komad vruća hljeba

ja imam tapete od mahovine
na krovu mi žive pauk i ćuk
poda mnom bježe u mlazu svile
žubor sam živih kapljica zvuk





Voće
Neka priča šta ko hoće,
najbolje je biti voće.

Čim je vrijeme da se cvate,
već bacaju pogled na te.

Dok si zelen, blago meni,
prođeš kao svi zeleni.

Kad zarudiš, kad se zrije,
svi te žele - ko će prije.

Ako niste skloni kvaru,
čuvaju vas na ormaru.

Čuvaju vas u vitrini
i prirodnoj veličini.

Ti mirišeš, širišs nadu,
izbjego si marmeladu.

Dok si bio baš si bio
zadatak si ispunio.

Neka priča šta ko hoće,
najbolje je biti voće.





Sve što raste...
Sve što raste
htelo bi da raste
- Neka raste
i treba da raste!

Sve što cveta
htelo bi da cveta...
- Neka cveta
i treba da cveta!

Neka gleda
sve što ima oko,
svako krilo
nek leti visoko!
Leteti, leteti, lepo je leteti!
Živeti, živeti, lepo je živeti!

Sve što leti
htelo bi da leti...
- Neka leti,
i treba da leti!
Sve što peva
htelo bi da peva...
- Neka peva,
i treba da peva

Neka skače
sve što ima nogu,
neka trči
svi koji to mogu!
Skakati, skakati, lepo je skakati!
Živeti, živeti, lepo je živeti!

Sve što trči
htelo bi da trči...
- Neka trči,
i treba da trči!
Sve što kljuca
htelo bi da kljuca...
- Neka kljuca,
i treba da kljuca!

Neka peva
sve što ima glas,
niko lepše,
vedrije od nas.
Pevati, pevati, lepo je pevati!
Živeti, živeti, lepo je živeti!

Kad je bio mrak
Kad je bio mrak,
Kad je bio mrak,
pojurila mačka miša
čak, čak, čak.
- a da l' ga je progutala,
il' ga nije progutala,
to ni ona nije znala
- jer je bio mrak,
jer je bio mrak
Plavi zec
Tri sam zemlje prelazio,
i tri gore pregazio,
i tri mora preplovio -
dok ga nisam ulovio.

Plavog zeca,
čudnog zeca,
jedinog na svijetu!

Ovaj zec
zna da svira,
ovaj zec
zna da plete,
ovaj zec
ručak kuha,
ovaj zec
kuću mete,

Ovaj zec
plesti umije,
ovaj zec
žnjeti umije,
ovaj zec
šiti, piti
i francuski govoriti
- sve razumije!

Plavi zec,
čudni zec,
jedini na svijetu!

Ja ga htjedoh Vama dati
da Vam šije,
da Vam pije,
da Vam kroji,
da Vam broji,
da Vam plete,
da Vam mete,
da Vam kuha,
da Vas čuva,
da Vam pjeva
slike šara
i francuski razgovara.

Plavi zec,
čudni zec,
jedini na svijetu!

Stavih zeca u torbak,
pa požurih svojoj kući.
Al´ kad bijasmo ispred kuće,
stade zečić da šapuće.
- Pusti me, lovče,
hrabri lovče,
da očešljam kosu,
da umijem lice,
da odsječem nokte,
da ispravim stas,
da udesim glas.
Nek´ vide djeca
plavog zeca
čudnog zeca jedinog na svijetu!

Pustih zeca iz torbaka,
al´ se zec ne očešlja,
al´ se zec ne umi,
nit´ ispravi stas,
nit´ dotjera glas.
Vec pobježe, oj, nesrećo,
na kraj svijeta, oj, nevoljo!

Plavi zec,
čudni zec,
jedini na svijetu!






Strašan lav
Bio jednom jedan lav...
Kakav lav?
Strašan lav,
narogušen i ljut sav!


Strašno, strašno!


Ne pitajte - šta je jeo.
Taj je jeo šta je hteo
- tramvaj ceo
i oblaka jedan deo!

Strašno, srašno!

Išao je na tri noge,
gledao je na tri oka,
slušao je na tri uva...

Strašno, strašno!

Zubi oštri, pogled zao,
on za milost nije znao!

Strašno, strašno!

Dok ga Brana,
jednog dana,
nije gumom izbrisao.

Strašno, strašno!

Jesenja pesma
Sve je poslo naopačke
za vrapce i za mačke,
kad je jesen okačila
svoje žute značke,
kad je vetar zapevao
novembarske tačke...

Pažnja! Pažnja!
Velika jesenja kupoprodaja!!

Prodajemo suncobrane
- kupujemo kišobrane!
Prodajemo staro lišće
- kupujemo pahuljice!
Prodajemo trotinete
- kupujemo sanke!
Kupujemo šubare
- prodajemo mašne!

Prodaćemo sokne
- kupićemo rukavice.
Prodaćemo sejalice
- kupićemo grejalice.
Prodaćemo sladoled
- popićemo čaj.

Jer:
Sve je pošlo strmoglavce
za ptice i za cveće,
kad je sunce odustalo
na krov da nam sleće.
Kao da je žuto ljuto,
kao da nas neće!


Fifi
Ovaj čas, ovaj čas
jedan pas,
na uzici od svile,
sa noktima od lila,
s mašnicom od tila
prolazi kraj nas.

Jedna žena stara
sa njim razgovara:

- Fifi, gledaj pravo,
Fifi, digni rep.
Fifi, pazi drvo.
Fifi, nisi slep.
Fifi, masnu pazi.
Fifi, lepo gazi.
Fifi, to ne njuši.
Fifi, gore uši.
Fifi, ti znaš ko si.
Fifi, ne prkosi.
Fifi, jezik niže.
Fifi, hodi bliže.
Fifi, ne skakući.
Fifi, sad ćeš kući.

Tako Fifi živi
na uzici od svile,
sa noktima lila,
sa mašnom od tila,
Tako žena stara,
sa njim razgovara.
Tako ovaj čas
prođoše kraj nas.


Šta je otac?
Molim vas, recite
otac šta je.
Da li je otac tata
ili - sudija za prekršaje?

Mene otac stalno ispituje
i želi ovo i ono da čuje.
I kad sam u školu pošla
i kad sam iz škole došla,
i zašto je ovo ovako
i zašto je ono onako,
i zašto je ovo ovde -
zašto ono nije onde,
i kako sam smela ovo
i kako sam smela ono,
i znam li ja da sam već velika
i znam li ja da nisam više mala,
znam li ja šta je "karakter tvrđi od čelika"
i znam li ja pošto je šnala?

I zašto nisam mislila
i kako nisam pazila,
i šta sam opet zgazila
i kako, kako
i zašto, zašto
i smem li, i smem li,
i znam li, i znam li?
Pa zato pitam
otac šta je.
Da li je otac tata
ili - sudija za prekršaje.



Svakog dana
Svakoga dana kad s posla dođe
moj tata meni kosu čupne,
moj tata mene šakom lupne
i kaže: - Jak si kao gvožđe.

Svakoga dana kad pere ruke
on nasapuni sestri lice,
i prska vodom kanarince,
i s našom mačkom igra žmurke.

Svakoga dana kad za sto sedne
moj tata brata za nosić dirne,
moj tata bratu na uvo svirne
i vadi neke bombone medne.

A posle ručka, svakoga dana,
kapetan tata i mi mornari
uzmemo samo najpreče stvari,
sednemo žurno na kauč stari
i isplovimo iz našeg stana.

Čupavko
Neće da se šiša
nas drugarčić Miša
pa se naglas dere.
To začuli vrapci,
među sobom zbore:
-Vrapčije nam vjere,
ne htjedne li Miša
zbilja da se šiša,
porašće mu kosa
duga kao rijeka,
oštra kao trava;
napraviće u njoj
svoje gnijezdo osa,
pomiliće njome
čete žutih mrava.
Niko neće smjeti
da mu se približi;
ptice neće htjeti
da mu na prag slete,
da kljucaju mrva;
i mačka će prva
svom mačetu reći
da mu čisto, malo,
ne prilazi, da se
ne bi ošugalo.

Vjeverice
Vjeverice garavuše,
s bijelom trakom oko guše,
igrale se jednom danju
na bukovom starom panju,
klikerčića i piljaka,
tek uzrelim lješnjicima,
pokraj ptica i biljaka.

U tom jedna, ponajmlađa,
dva lješnika sakri smeđa
ukraj panja, iza leđa:
nije znala šta je krađa,
dajem svima tvrdu vjeru,
mislila je smije ih skriti
za večeru.

-Gdje je nama piljak peti,
gdje je treći, ponajveći,
kud se učas mogo' djeti? -
zagrajale garavuše. -
Zgrabi li ga možda žunja,
skri li ga zečić ispod gunja,
ili bukva ispod skuta,
ili nekud odskakuta?

Kad eto ti čete mravi
trči uz panj da im javi:
- Nasli smo vam dva lješnika
povelika tu u travi! -
I na panju opet, eno,
igraju se sve pošteno
a u male izjelice
bukti lice sve crveno.

Igranka
Dobila sam juče poziv
na bukovom listu tanku:
-Zovete se na igranku
sred dvorane
u proplanku,
večeras kad mjesec grane.
Privežite krilce,
od tanke svilice,
ponesite za trubu,
podeseno rilce,
fenjerčić na turu,
svećice u kosi,
budite u rukavicama,
ali bosi.
Oko struka, oko nogu,
oko vrata,
nakit od zlata
i trake
od paučine
i sunčane zrake.
Sviraće dobrovoljci:
bumbari, komarci i moljci.

Primamljiv poziv,
zacijelo.
Samo nisam mogla naći
za igranku
propisno odijelo.

U gostima
Pozvao je maj
sve bube na čaj,
od ose do pčele,
da se provesele,
tihe bubamare,
leptire,bumbare,
i livadske popce,
i rudare rovce.

Spremio je maj
sudove za čaj,
iznio u polje
raznobojne šolje,
pozlaćene kupe,
čuturice skupe,
i rumene zdjele
i krčage bijele.

Sipao je maj
svakom med u čaj,
u crvene lale,
u zvončiće male,
u hajdučku travu,
peruniku plavu,
u žute ljutiće,
da zasladi piće.

Popio je svak,
i leptirić lak,
čaja pola litre,
zasvirale citre,
začula se truba
sviračica buba,
iz obližnjeg žbuna
zapjevala žuna.