Krompir
Krompir mi je uvek bio
omiljena tema.
Ja ga smažem iz tanjira,
Uvek bez problema.

Njam - njam.

Bilo da je pržen, pečen,
Ili možda baren,
U mome životu nikad nije
zanemaren.

Njam - njam.

Čemu da ja pričam,
Rečiću vam kratko:
I kad jedam slano,
Najedem se slatko.

Mogu o tom da vam pričam
Ceo dan i noć.
Ali, evo, u tri reči,
Krompir je moć!

Njam - njam.

Čemu da ja pričam,
Rečiću vam kratko:
I kad jedam slano,
Najedem se slatko.

Čemu da ja pričam,
Rečiću vam kratko:
I kad jedam slano,
Najedem se slatko.

Njam - njam.

Bumbar
Zum zum zu zu zu
Zum zum zu zu zu

Zakleo se bumbar u cvijet i u med
da će na livadi da napravi red
neće tu da vršlja od sad bilo ko
ni zeka ni jaga ni koza ni vo

Nek znaju i stranci žirafa zebra i los
svakoga ko pase gricnut će za nos

zum zum zu zu zu
zum zum zu zu zu

Zakleo se bumbar u cvijet i u med
da će na livadi da napravi red
neće tu da vršlja od sad bilo ko
ni zeka ni jaga ni koza ni vo

Jer oni su zbilja nevaspitan svijet
čupajući travu pojedu i cvijet

zum zum zu zu zu
zum zum zu zu zu

U svijetu postoji jedno carstvo
U svijetu postoji jedno carstvo
u njemu caruje drugarstvo,
u njemu je sve lijepo
u njemu je sve nježno
u njemu se sve raduje..

Tamo su kuće od čokolade
prozori su od marmelade.
Tamo svako radi ono što hoće
tamo raste svako voće!!
(branko kockica)
Razbole se lisica
Razbole se lisica
suši se k'o grana
lečili je brižljivo
nekoliko dana.

Ajajajaja ja ja!
Ajajajaja ja ja!

Ali bolest neznana
sve je jače steže
zato lisac zečeve
u fijaker preže.

Ajajajaja ja ja!
Ajajajaja ja ja!

Da ti draga nađem lek
preći ću sto gora
i odvažno preplivati
dvesta plavih mora.

Ajajajaja ja ja!
Ajajajaja ja ja!

Krupne suze lisici
padoše u krilo:
"Kad bi gusku pojela
lakše bi mi bilo".

Ajajajaja ja ja!
Ajajajaja ja ja!
(branko kockica)




Zvjezdani kovač
Kolibe evo na kraju sela,
čarobnjak takve gradi,
čađava, mrka, sa jednim okom.
Šta li se u njoj radi?!

Čuje se zveket, lupa i tutanj,
još će da grune mina!
Da nije tamo viještac iz priče,
okiva Brku, džina?

Ne boj se, bato, slobodno priđi,
ulazi, nije varka.
tu ćeš da nađeš kovača starog,
susjeda moga, Marka.

Kasno je veče, bura se sprema,
oblaci nebom jezde,
a kovač grmi čekićem teškim,
iskiva zlatne zvijezde.

Eh, sada znadem zvjezdanog tvorca,
tu više nema tajne:
to stari kovač večeri svake
prosipa iskre sjajne.

Nekad je nebo tužno i crno,
noćna pustinja prava.
Znam i zašto, to ću ti reći:
umorni kovač spava.

Ponekad samo prosine mjesec
kroz oblak lika snena.
To ti je vatra kovača Marka,
tinja - zaboravljena.

Nudi se direktor
Poletan, spretan dječak osnovac,
ne pije vino, ne voli novac,
šećerne stvari njegov su sektor,
zato bi rado bio direktor
negdje u selu ili gradu,
u fabrici za čokoladu.
Jedina mana -
priznajem griješan -
mnogo sam smiješan



Crtež malog dječaka
Sunčani krug
Nebeski svod
Crtež je malog dječaka

Nacrta on
Napisa on
U uglu na listu svom

Uvjek nek bude sunce
Uvjek nek bude nebo
Uvjek nek bude mama
Uvjek nek budem ja

Uvjek nek bude sunce
Uvjek nek bude nebo
Uvjek nek bude tata
Uvjek nek budem ja
<<< - -

Vrapčić
Čika poštar, djecu pit'o
prije dva-tri dana:
Ko je Neo? Ima pismo
Od starog Dživdžana?

A u pismu: Dragi Neo,
Zima se već sprema,
A za mene i za moje
Nigdje hrane nema.

Pa te molim kao nekad,
Prijatelju pravi,
Skupi mrve poslje jela
I na prozor stavi.

Pjesma o suncu
Sunce je čudna vatra na nebu
koja nas svojim plamenom grije
a kad se djeci mrak prikrade
tad se u svoju kućicu skrije.

Tamo se vatra još više žari
pa tako žurna jutru krene
probudi gradove, sela i šume
otvori dječije okice snene.

SUNCE JE ŽIVOT, SUNCE JE RAJ,
DJECI TREBA NJEGOV SJAJ
SUNCE JE ŽIVOT, SUNCE JE RAJ
SVIMA TREBA SLIKAR TAJ.

Sunce je čudna nebeska vatra
što zemlju zlatnim trakama šara
i mada nema boje ni kista
od njega nema boljeg slikara.

Globus mu je štafelaj što mrda,
pomjera mora, pomjera brda,
Razlijeva boje, razlijeva zrake,
oboji ptice, oboji đake.

Sva djeca našeg planeta
složno pjevaju, vedra lica
velikom slikaru što vazda šara
od njeg nema boljeg slikara.

Mala Ira cipele bira
Ove su cipele prevelike.
Ove su cipele premalene.
Ove su cipele preširoke,
Ove su cipele preduboke.
Te su cipele previše tvrde.
Te su cipele previše meke.
Te su cipele previše tijesne,
Te su cipele previše smiješne.

Ja želim cipele koje skaču,
Ja želim cipele koje lete.
Ja želim cipele od sedam milja,
Ja želim cipele - rakete.
Ja želim cipele koje su najtiše
Ja želim cipele koje su najviše.
Ja želim u njima hodat po stropu,
Ja želim u njima obići Europu.

A trgovac gleda u čudu i kaže:
E, baš svašta.
Ti ne trebaš cipele.
Tebi treba mašta.

Mala maca
Imam malu macu
lijepu kao san
oči su joj tamne
kao kišni dan.

Brčići joj nježni
dlaka joj se sja
volimo je svi
a najviše ja.
Štamparska greška
Trči zeko šumicom
i viče na glas:
- Hura! Lovci ne smiju
pucati na nas.

šetat ćemo slobodno
po brijegu i polju
i birati glavice,
ljepšu, slađu, bolju.

Novine su donijele
tu radosnu vijest.
Eno, dolje čitaju
i jela i brijest!

Iza bukve medo
pomalo se smješka:
- Sigurno je, zeko,
to štamparska greška.
Proljetna pjesma
Slušao sam jedno jutro ptičicu,
proljeću je izvijala pjesmicu,
ciju ciju, ciju ciju ci ju ci
ciju ciju, ciju ciju ci ju ci.

Na livadi bijelo stado hladuje,
a pastirče proljeću se raduje.
trala, lala, trala lala tra la la
trala, lala, trala lala tra la la.

A u bari sve žabice krekeću,
raduju se i krekeću proljeću.
kreke,kreke, kreke kreke kre ke ke
kreke,kreke, kreke kreke kre ke ke.

Medo Miško
Medo Miško zaspao
Lezi potrbuške
Sanja da je legao
Ispod jedne kruške

A sve kruške padaju
U zelenu travu
Samo medo ne može
Da podigne glavu

Išla seka bosa
Išla seka bosa
Preko sjenokosa

I kad nije pazila
Osicu je zgazila

Jao jao plače seka
Dajte brzo lijeka

Nana tu je bila
Ubod izlječila

Nato seka mala
Nani obećala

Neću više ići bosa
Preko sjenokosa


Obavezno
Prije i poslje jela
Treba ruke prati

Nemoj da te na to
Opominje mati

Jer prljavim rukama
Zagadi se jelo

Pa se bolest zatim
Prenese u tijelo

Mala Luca
Naša mala Luca
Sa stolice muca

Mati mati mati
Koliko je sati

Gladna sam već i ja
Gladna je i kuca

Eno i sat kuca
Treba da se ruča

A i ptica pjeva
I njoj krče crijeva





Kada djeca vole
Kada djeca vole
Tratinčice se spletu
U vjenčiće,
Začuđeni maslačak
Podvije rep
Kao žuti mačak,
A ljubičice plave
U najljepšem,
Najdražem stručku
Pobjegnu iz trave

Bebe
Bebe su kao san i ptičije krilo,
one su kao prve bijele rade.
Bebe su nešto beskrajno drago i milo
i sve mamine radosti i nade.

Bebe su kao laste nježne
što se raduju prvom letu.
One su najbjelje pahulje snježne
i najtopliji osmijeh na svijetu.

Bebe su nešto kao travke tanane,
a liče i na zvijezdu visoku.
One su umilne pjesme lagane
i najsjajnije sunce u maminom oku.



Najtoplije oko
Sunce ima žuto oko -
visoko, visoko.

More ima plavo oko-
duboko, duboko.

Zemlja ima smeđe oko-
široko, široko.

Svako ima svoje oko-
široko, duboko...

Sa njim gleda,
s njim se smije.

Al´od svih je
NAJTOPLIJE :

Oko što ko vatra grije,
oko što se meni smije,
oko što se brine za me...
To je OKO MOJE MAME!

Pačija škola
Jeste l' čuli djeco,
Verujte, bez šale
Otvara se škola
Za pačiće male.

Svi pačići mali
kao đaci stoje,
stari patak metn'o
naočale svoje...

Učio ih učio
od srijede do petka,
al' ih nije naučio
dalje od početka!

Ništa drugo ne nauči
pačurija ta,
nego što je i prije znala,
pa pa pa pa pa!

Malo vrapče
"Daj mi ,daj mi mama,
tanano kanapče,
da za nogu vežem,
ono malo vrapče,
što na zemlju pade"-
tako moli Rade...

"Dala bih ti sine,
i čitavo klupče,
al' nediraj
ono, maleno mangupče,
ono traži milo,
majčino krilo"

Imam jagnje maleno
Imam jagnje maleno,
runo mu je svileno,
povazdan se igram s njim,
kao s drugom iskrenim.

Svježe trave nakosim,
pa bekanu donosim,
donosim mu na dlanu,
svome milom bekanu.

Kad se bekan najeo,
on poskoči veselo,
zvonce zvoni cin cin cin,
ja u igru hajd' za njim.

Zavičaju moj
Zavičaju moj,
mili rodni kraj,
mirisna polja i
cvijetni gaj
to moj dom je znaj.

Šumi rječica,
teče u beskraj,
na brijegu
kućica bijela
je sva,
to moj dom je znaj.

Majka je u njoj,
bdije noć i dan,
osmijeh na licu
uvijek joj sja
kad me ugleda...





Trči zeka iz daleka
Trči zeka iz daleka,
oblio ga znoj,
Trči jadan, žedan, gladan i uzdiše joj.
Prepao se jer je neko
povikao stoj,
Pa će trkom da se skloni
u kućerak svoj,
srce mu je zaigralo
huja, huja, hoooooj

Mali ptić
O kaži mala ptico
ti što tužno pjevaš to,
i oko gnijezda žalosno
ti letiš naoko...

Da znaš milo djete ti
što tuga je i sram,
ukraden mi je mali ptić
stog mati plače sad...

I gnijezdo je razoreno,
moj skromni mali dom.
Ja živjet više ne želim
u zlobnom svijetu tom!

Kad to čuo dječak
obuze ga tuga i sram,
on gnijezdo brzo popravi,
i ptica vrati sam!