BR, BR BROJALICA


Stoja, trica,
brojna lica
pa nastane
brojalica!

Sto mornara
svi sa Hvara,
brojalica
tu se stvara!

Zumba, zumba,
a bez gumba,
tu se pleše
samba, rumba!

Eci, peci
i pereci!
Mjesto peci
reci leci!

Što, ča, kaj,
djeco, baj,
brojalici
tu je kraj!

Pajo Kanižaj
JEŽIĆ UBODEŽIĆ

Ježić Ubodežić
peo se na brježić.
Počeo je padat snježić
pa je ježić
bježić
bježić
pobjegao kući:
napravio tamu
obuko pidžamu
legao u krevet vrući
pa spava li spava –
vidi mu se samo glava.

Ležić
ležić
ježić,

pa
da,
pa
da
snje
žić
…
…
…

Luko Paljetak
DUNJE MIRISAVE


Mirisale dunje
na granama.

Toliko su mirisale
da su nježne bube male
sve u nesvijest popadale.

Došla mama
s košarama.
-Odsad ćete mirisati
u sobama.

I zbilja,
čim bi tko u sobu stao,
u nesvijest bi namah pao.

Na ormaru,
u tri reda poslagane,
broje dane.

Čime li su namirisane?


Vera Zemunić
A B E C E D A

A kvarij je zlatnoj ribici stan. Tu ona provodi dan.
B aka je drago biće koje pamti već zaboravljene priče.
C ipele će te mami tužiti svaki put kad ćeš se s lokvama družiti.
Č etkici za zube pohvalu uputi ako su ti zubi bijeli, a ne žuti.
Ć up ne diraj, ma gdje stajao. Samo ga gledaj, da bi dugo trajao.
D jetelina s četiri lista zove me iz trave. Zbunjuje mrave.
DŽ emper je proživio svoj vijek junački. Sad služi mački.
Đ urđicu nemoj ubrati, već je ostavi u šumi. Tu ona ljepoticu glumi.
E lektrična sijalica se onesvijestila kad sam je o domaćoj zadaći obavijestila.
F otoaparat zaustavlja vrijeme. Sigurno i bez treme.
G itara je izgubila dobar glas, svirajući pjesme za nas.
H rastu puno sunca i kiše treba. Da naraste do neba.
I gla je vrijedno radila i nije se tužila. Lutka je novu odjeću zaslužila!
J edrilica bez vjetra tuguje; ona živi tek dok s morem druguje.
K ompjutor je obavijestio Juru: ima virus, ali nema temperaturu!
L iječnik ti vraća osmijeh na lice; vraća ti zdravlje, piše ti ispričnice.
LJ ubičica šumska problijedila u licu; ubrat će je netko za razrednicu!
M iš se veoma uobrazio što se i on kompjutorskim virusom zarazio!
N arcis je kraj mora niknuo, mirisao i cvao; za koga, nije znao.
NJ ihaljka ujesen nostalgično cvili; Gdje su moja djeca, gdje su moji mili?
O kvir slike pticu živcira. Već bi bila vani da nema tog okvira.
P adobran plaši ptice; ima krila, ali gdje je toj ptici lice?!
R obot bi nam dobro došao, bez brige. Pisao bi zadaće, nosio knjige.
S uncobran je neobićno biće; koristi sunce za jelo i piće.
Š tednjaku su dojadili stanari; našao je mir u najbližoj bari.
T elevizor je gutač vremena i ljudi; ne daj se progutati! Ti jači budi!
U čenici su se razmiljeli po travi, ne znaš jesu li djeca ili mravi.
V isibabama posvećujem poseban stih; proljeće volim i zbog njih.
Z ebri zavidim na slobodi i sreći. A ti sad misli što je pjesnik htio reći!
Ž eljeznica stalno nekud odlazi i dolazi; i tako joj život prolazi.

Nada Zidar Bogadi

BRLJIBANE, DOBAR DAN
Ptičica: Brljiban, Brljiban,
Brljibane, dobar dan!
Brljiban: Je l' to java, il' je san?
Dobra noć, dobar dan!
Ptičica: Zar ti brkaš noć i dan?
Brljiban: Brljam, brkam noć i dan,
pa me zovu Brljiban.
Dobra noć, dobar dan!
Ptičica: Zar ne vidiš da je dan?
Brljiban: Kako da znam da je dan?
Nije li to, možda, san?
Ptičica: Bila java, bio san,
ja ti želim dobar dan.
(Nada Horvat)
E BAŠ HOĆU
NEMOJ U VODU.
NEMOJ U BLATO.
NEMOJ TO DIRATI
MAMINO ZLATO.
NEMOJ VIKATI.
NEMOJ SKAKATI.
NEMOJ TRČATI.
NEMOJ PLAKATI.
TOG MI JE NEMOJ
VEĆ PUNA GLAVA.
NE DA MI MIRA
NI DOK SE SPAVA.
VJERUJTE NE ZNAM
VIŠE ŠTO ĆU,
PA STALNO GOVORIM:
E BAŠ HOĆU.
Jadranka Čunčić - Bandov
DANI KARNEVALA
Svatko jednom poželi
da bude ono što ne može biti.
Bar nakratko se u svakoj veljači
možemo iza maske skriti.
Tada se i tužni vesele,
a ljudi neki u životinje obuku,
stare ljubavi se opet sretnu,
kratko zaborave svoju muku.
Za sve nedaće u životu
karneval se često okrivi.
A kada dani karnevala prođu,
Svaki sa svojim licem živi.

Nedjeljka Lupis
DJECA RASTU
DJECA RASTU KAO TRAVE,
U GODINI ZA POL' GLAVE,
A PONEKI I ZA CIJELU,
I U GRADU I U SELU.
DJECA RASTU KAO PTICE,
BEZ KAVEZA I BEZ ŽICE,
K'O KITOVI, KAO RIBE,
BEZ BATINA I BEZ ŠIBE.
RASTU KAO ŠAŠ U VODI,
AL' NAJBOLJE U SLOBODI.

Mladen Bjažić

DJEČJA PRAVA
Mama mi kaže da stišam muziku,
tata mi kaže da učim matematiku.
Sestra mi ne da mira,
i stalno me nešto dira.
Po cijeli dan slušam u kući:
"Ivana uči! Ivana uči!"
A ja sam još dijete,
i ne znam zašto mi prijete.
Imam i ja svoja prava:
da legnem kad mi se spava,
da pjesme slušam i pišem,
da slobodno dišem.
Kada će veliki shvatiti
da i mi djeca možemo patiti?
Bilo zbog ljubavi tužne,
bilo zbog ocjene ružne.
Svega mi je puna glava,
hoću i ja svoja prava!
Ivana Semov, 6.d.
"ZRNO" ožujak-lipanj 2000.
Časopis za obitelj, vrtić i školu.
DJECA SU DRUGA POLOVICA DUGE
Kad pojave se u igri
poslije kiše duge;
djeca su druga
polovica duge.

VELIK KAO DIJETE
Znaš li što ću ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu, svijete ?
Ja kada odrastem
jako veliki,
ja ću postati dijete.
Najljepše je kad odrasteš,
a ostaneš dječji stvor,
pa svi misle da si velik
zato što si profesor.
Što si doktor od imena,
stručnjak za rakete -
a ne znaju da si velik
zato što si dijete.
Možeš biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki pos'o
lagan kao igra.
Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja ću ostat¨ dijete.
(Iz dječje igre "Veseli sat")

KAKO SE MOŽE ŠTEDJETI MAMA
Kad igraš se, igraš,
pa sam igračke spremiš,
ti svoju mamu, zapravo, štediš.
Kad se sam počešljaš,
sam umiješ lice,
ti štediš mamine jutarnje živce.
I kad za školu
sam spremaš stvari,
ti svoju mamu štediš ustvari.
Kad cipele i hlače
čuvaš od blata,
ti mami uštediš dva dobra sata.
Kad knjige i torbu
držiš u redu,
ti mami uštediš plaću jednu.
Jedino za mamu
ljubav ne štedi,
jer ljubav davati
jedino vrijedi.

ZABREG IZ ZABREGA
Kad je Zagreb bio beba,
nije znao reći Zagreb,
gukao je iza brega:
Zabreg, Zabreg, Zabreg, Zabreg!
A sad kad je Zagreb Zagreb,
kad već viri iza brega,
za bregom sva djeca viču:
- Zabreg, Zabreg iz Zabrega! -
A Zagreb s brega
gre na breg,
za bregom Zagreb,
za Zagrebom breg.
ENES KIŠEVIĆ
"DJECA SU DRUGA POLOVICA DUGE" (Knjiga poezije)
Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić" Šibenik
Šibensko kazalište, Šibenik, 1999.
GLASOVIR
Kad mame glasoviru zube diraju, on se smije. Kažu: mame sviraju.
Kad tata glasoviru škaklja zube, glasovir se od radosti klimata. Kažu: isti Stravinski da je tata.
Kad moj brat glasovir dira, glasovir reži. Kažu: ostavi to, bježi!
Kad ga diram ja, glasovir jauče:
S jednim prstom - jednauče
Sa dva - dvauče
Sa tri - triuče
Sa četiri - četrnjauče
Sa pet - petrnjauče
Sa šest - šestrnjauče
Sa sedam - sedmnjauče
S osam - osmnjauče
S devet - devetnjauče.
A kad udarim s deset, glasovir se pjeni i oca mi psuje da cijela ulica čuje.

Zvonimir Balog
GRGA ČVARAK
Da upitaš bilo koga
u mom kraju,
Zelengaju:
- Tko sve radi naopačke,
tko iz pračke gađa mačke,
tko preskače preko zida,
tko lastina gnijezda skida,
tko kokoši za rep vuče,
tko se s djecom stalno tuče,
spreman da u svađi plane
ko ugarak?
Odgovor će uvijek biti:
- Grga Čvarak.
Al' da pitaš u mom kraju,
Zelengaju,
isto tako :
- Tko je cijele noći skako
da bolesnoj majci dade
aspirine, limunade,
i da pitaš isto tako
tko je jako, jako plako
zato što se Mila mala
po koljenu ogrebala
kad je pala
čak u jarak?
Odgovor će uvijek biti
- Grga Čvarak.
Što je takav?
Tko bi znao?
Čas je dobar,
čas je zao,
čas bi svakom srce dao,
a čas bi se s vukom klao,
mršav, tanak ko suharak
- Grga Čvarak.
Ratko Zvrko
H A I K U
Krezuba mačka
grije se na zubatom
siječanjskom suncu.
U nebu vidim
nebo; u vodi vidim
vodu i nebo.
Djeca i cvijeće:
leptiri, bez razlike
slijeću na njih.
Haiku o domovinskom ratu
I dalje nosi
na leđima svoj teret
ubijeni konj.
Nad zapaljenim
seocem zakašnjeli
kišni oblaci.
Na razorenom
zvoniku još i dalje
pogledam na sat.
U svakoj suzi
na licu zrcali se
čitavo selo.
Veliku mrlju
krvi snijegom pokriva
jesenji vjetar.
Bruje orgulje
višecijevni bacači
smjerne molitve.
Luko Paljetak
("RADOST", ožujak 1998.)
MACA I DJECA
MALI PERO MAČKU TJERA
I VIČE JOJ - ŠIC!
A SEKA JOJ DAJE MLIJEKA
I ZOVE JE - MIC, MIC, MIC.

NESTAŠNI KAPUTIĆ
KAPUTIĆU, KAPUTIĆU
GDJE SI DOSAD BIO?
TRČAO SAM PO PUTIĆU
DUGME IZGUBIO.
KAPUTIĆU, KAPUTIĆU
GDJE SI SE VERAO?
PENJAO SE PO ZIDIĆU
RUKAV PODERAO.
KAPUTIĆU, KAPUTIĆU
S KIM SI SE HRVAO?
OKLIZNUH SE NA MOSTIĆU
NA ZEMLJU SAM PAO.
SKITANČIĆU, MUSAVČIĆU,
ŠTO SI MI JOŠ SKRIO?
JURICA ME DOHVATIO
PA ME ISPRAŠIO.
Marela Mimica
TINTILINIĆ br.7
Časopis za igru i učenje

M A Š K A R I C E

U VELJAČI SA DVA LICA
ŠETA SVAKA MAŠKARICA.
BAŠ U DOBA MAŠKARA
SVAKA NAĐE SVOGA PARA.
NA BALU KAD SVIRA STRAUSS
MAČKU BIRA MICKEY MOUSE.
BAŠ UPRAVO S LUDOG PIRA
MIŠI VUKU KOLUT SIRA.
A U SKUTU SRETNE LIJE
DEBELA SE KOKA SMIJE.
VUKA ZA REP VUČE OVCA
U DRUŠTVU LUKE LOVCA.
I DOK CVILE VIOLINE
PODIŽU SE KRINOLINE.
A UMJESTO SVOJE KOSE
GLAVE TUĐE VLASI NOSE.
I DOK SE VESELE I SMIJU
PONOĆNE IH URE RAZOTKRIJU.

Marija Đanović

Mira Jurela: Pjesme

ZASTAVA ZEMLJE MOJE
KAO KRV CRVENA
PRVA JE BOJA NJENA.
KAO LABUD ŠTO JEZEROM PLIVA
U SREDINI BIJELA SE SKRIVA.
KAO MORE ŠTO JOJ U NJEDRIMA SPAVA
NA KRAJU STOJI BOJA PLAVA.
TO TRI SU BOJE
ZASTAVE ZEMLJE MOJE.

OSTAVITE PROSTORA PTICI ZA LET
VELIKI LJUDI,
RIBA VAM SE ČUDI!
RIBA U RIJECI PLIVA,
A NE VAŠA STARA CIPELA
IL' BOCA OD PIVA.
VELIKI LJUDI,
PTICA VAM SE ČUDI!
ZRAKOPLOVI I PTICE LETE,
A NE KROZ PROZOR
NEČISTE SALVETE.
A SADA DJECA VELIKE LJUDE
SAVJETIMA NUDE:
OSTAVLJAJTE SMEĆE U PAPIRNATE VREĆE!
UČINITE LJEPŠI NAŠ SVIJET!
OSTAVITE PROSTORA PTICI ZA LET!

POLAZAK U ŠKOLU
DO SADA - LUTKA I JA,
OD SADA - DVA PLUS DVA.
DO DANAS - ŽIVOT BEZ BRIGA,
OD SUTRA - TORBA PUNA KNJIGA.
DO SADA - POTRČI, PRESKOČI, POSKOČI,
OD SUTRA - " LIJEPO PIŠI, OTVORI OČI."
DO DANAS - MAMINO I TATINO ZLATO,
I SUTRA ĆU BITI,
I NE BRINEM SE ZA TO.

V R T I Ć
PONEKAD NE ŽELIM IĆI U VRTIĆ
HOĆU BITI DOMA I GLEDATI CRTIĆ.
A KATKAD, OPET, DOLAZIM SRETAN
ŠTO MOGU POKAZATI KAKO SAM SPRETAN.
TETU NE VOLIM KADA VIČE,
AL' JAKO JE VOLIM KAD PRIČA PRIČE.
NA KRAJU SE SJETIM, TAMO SU MARKO I ANA,
A ONDA BIH IŠAO SVAKOG DANA.

ZAGREB
ZAGREB JE ŠENOA, JELAČIĆ I KAČIĆ.
MIMARA I KATEDRALA,
LUTKA I MOJA LOPTA MALA.
ZAGREB JE TRAMVAJ BROJ PET, SEDAM I DEVET.
ZAGREB JE I MOJ KREVET.
ZAGREB JE U MAKSIMIRU DRVO,
I MOJI MAMA I TATA,
KAO ZADNJE I PRVO.

Mira Jurela
MORE
GALEB
LEBDEĆ SVRH MODRIH DUBINA,
OD ZORE, TIHO, POLAKO
U KRUG SE POMIĆE TAKO
IZMEĐU DVIJU MODRINA.

NE ČUJE S KITNIH PLANINA
ŠUŠTANJE PROCVALIH GRONJA,
S KOPNA NE OSJEĆA VONJA
KADULJE I RUŽMARINA.
ON KRUŽI, MIRAN I SAM,
OMAMLJEN ŠUMOROM VALA,
MIRISOM ALGE I SOLI.

A KAD SE SMRKAVA DAN,
NOSI PUT NEZNANA ŽALA
KRIK NEUTJEŠIVE BOLI.

Vladimir Nazor

GALEBOVI SNOVI
Kad ih more u cik zore
na veseli ples pozove,
gdje skrivaju preko dana
galebovi svoje snove?
Nad pučinom žustro kruže,
sa suncem se bratski druže,
malo plove, ribu love;
zar trebaju za to snove?
Al' kada ih mjesec žuti,
u kasnije neke sate,
kao stražar sna pozove
na počinak da se vrate,
da l' potraže stare snove,
il' pronađu neke nove,
pa sanjaju iz početka
svaki san u dva tri retka?
Ratko Zvrko

MASLINA U NOĆI
Na krošnju masline
srebrnu suzu
mjesec je kapnuo.
Šuštavom lišću
treperavu tajnu
lahor je šapnuo.
Na posrebrene grane
mjesečina prostire
bijele mreže.
Zlatni snovi zvijezda
na mrežama leže.
Tin Kolumbić

MORE
I GLEDAM MORE GDJE SE K MENI PENJE
I SLUŠAM MORE DOBRO JUTRO VELI
I ONO SLUŠA MENE JA MU ŠAPĆEM
O DOBRO JUTRO MORE KAŽEM TIHO
PA OPET TIŠE PONOVIM MU POZDRAV
A MORE SLUŠA SLUŠA PA SE SMIJE
PA ŠUTI PA SE SMIJE PA SE PENJE
I GLEDAM MORE GLEDAM MORE ZLATO
I GLEDAM MORE GDJE SE K MENI PENJE
I DOBRO JUTRO KAŽEM MORE ZLATO
I DOBRO JUTRO MORE MORE KAŽE
I ZAGRLI ME MORE OKO VRATA
I MORE I JA I JA S MOREM ZLATOM
SJEDIMO SKUPA NA ŽALU VRH BRIJEGA
I SMIJEMO SE SMIJEMO SE MORU.
Josip Pupačić

NA NOVU PLOVIDBU
Vedri se nebo! Sunce se rađa.
Plovi iz luke jedna lađa.
Jedna što dugo stajaše u doku,
Sva izbijena, s ranama na boku.
More ko mati, vuče je na krilo.
Ljulja je, šapće: Ništa nije bilo.
Dobriša Cesarić

ZAVIĐALA SAM GALEBU
Bila sam zavidna galebu
što u letu
u tren može da prijeđe mog vidokruga metu.
I što već od rane zore
kada se vine u visine,
može razgledati ljepote mora
i tajne dubine.
No kada se sjetih
da galebu do ljepote nije,
već tu jedino vreba
gdje se riba krije,
ja se nasmiješih i smjesta
osjećaj zavisti u meni nesta.
Jer i domet dokle mi oko seže
svakog me dana svojom ljepotom
sve jače uz drago more veže.
Zlata Kolarić – Kišur

TUŽNA SLIKA
U LUČICI
STAR,
NAPUŠTEN ČAMAC.
JOŠ GA ČUVAJU
SAMO
SIDRO,
LOKOT
I
LANAC...
Marinko Kovačević

MORSKA PJESMA
U morima miruju morski mudraci:
jastozi, zvijezde, školjke, prstaci,
uhati, klobuci, morske lepeze!
(one su lijepe kao princeze)
alge i meduze, rakovi pustinjaci,
koralji, ježinci, lignje i žarnjaci,
hobotnice, rebraši, puževi svih boja,
vodenbuhe, pauci, ribe čudnog kroja,
kitovi, kornjače, konjici i krave,
divno morsko bilje, razne morske trave...
Silan je to narod kome nema kraja,
po izboru ljepote, raskoši i sjaja.
Sunčana Škrinjarić

MALO POMALO
Jedan naš prijatelj hodao je u sumrak niz opustjelu meksičku plažu. Dok je tako hodao, počeo je u daljini opažati drugog čovjeka. Kako mu se približavao, uočio je da se domaći čovjek stalno saginje, nešto uzima i baca u more. Ponovno i ponovno vitlao je predmete u ocean.
Kad mu se naš prijatelj još više približio, vidio je da muškarac kupi zvjezdače koje je more naplavilo na plažu te da ih, jednu po jednu, baca natrag u vodu.
Naš je prijatelj bio zbunjen. Prišao je muškarcu i rekao:
• Dobra večer, prijatelju. Pitam se što to radite.
• Bacam ove zvjezdače natrag u ocean.
Vidite, nastupila je oseka i sve su se nasukale na obali. Ako ih ne vratim u more, uginut će zbog pomanjkanja kisika.
• Razumijem – odgovorio je moj prijatelj – no na ovoj plaži zacijelo ima na tisuće zvijezdača. Ne možete nikako doći do svih njih. Jednostavno ih je previše.
I, zar ne shvaćate da se to vjerojatno događa na stotinama plaža uzduž i poprijeko cijele ove obale. Zar ne vidite da tu nema pomoći? –
Domaći se čovjek nasmiješio, sagnuo se, uzeo još jednu zvjezdaču i dok ju je bacao natrag u more, odgovorio je:
• Za ovu ima.
Jack Canfield i Mark V. Hansen

P O Z D R A V
SVAKU VEČER
LJUDIMA OKO SEBE TREBA POŽELJETI
"LAKU NOĆ"
NE ZBOG OBIČAJA,
VEĆ ZBOG PRIJATELJSTVA.
PRIJATELJSTVO, UPAMTITE,
IMA VELIKU MOĆ.
SVAKO JUTRO
LJUDIMA OKO SEBE TREBA POŽELJETI
"DOBRO JUTRO",
U PODNE TREBA IM REĆI
"DOBAR DAN",
NE ZBOG OBIČAJA.
IZ OBIČAJA NE VALJA PLJESKATI
NI DLANOM O DLAN.
SVAKOG DANA,
ZBOG PRIJATELJSTVA,
LJUDIMA TREBA POŽELJETI NEŠTO LIJEPO,
DAROVATI OSMIJEH,
CVIJEĆE I BLAGE RIJEČI,
TREBA IM POMOĆI
DA SE PRIBLIŽE SREĆI.
MLADEN KUŠEC
PRAVO NA LJUBAV
...
RODITELJSKU LJUBAV
... Danas ...
Kad ovo svježe jutro
umiva nježne maglene ptice ...
Sjedim
nad površinom
- glatkom, s odsjajem bijelog zida
nad stolom domaćim.
Još opijena
rijekom snova.
Danas bi ...
Mama!
Za doručak
malo, samo malo
- ljubavi -
ljubavi s bosiljkom tvoga osmijeha.

Sanja Stanić, 8.d
("ZRNO", ožujak - lipanj 2000.)
Časopis za obitelj, vrtić i školu

P U Ž NA P U T O V A N J U
Odlučio jedan puž
da krene na put.
Rozima je strignuo
pa je sidro dignuo.
Kupio je kapu žutu,
stigao je u Kalkutu.
Kupio je novu lulu,
stigao u Honolulu.
Kupio je plavu pticu,
doputovao u Nicu.
Kupio je espadrile,
stigao je na Antile.
Kupio je žutu trubu,
stigao je tad na Kubu.
Kupio je vau – vau,
stigao na Krakatau.
Nosio je žutog pijetla
sve do Popokatepetla.
Kupio je žutu kravu,
stigao je tad na Javu.
Kupio je žutu patku,
stigao je na Kamčatku.
Kupio je žuto jaje,
stigao je na Havaje.
Našao je novu kesu,
stigao je u Odesu.
Kupio je tumbaj-tombaj,
stigao je tad u Bombaj.
Stigao je i u Rio,
tu se malo odmorio.
Kupio je žuto jare,
stigao na Baleare.
Kupio je žutu kozu,
stigao je na Formozu.
Kupio je tingaj-tangaj
stigao je tad u Šangaj.
Kupio je tintung-tantung,
stigao je tad u Šantung.
Bio je i u Parizu,
Vidio je Mona Lizu,
napravio malu stanku –
stigao u Kazablanku.
Stigao je u Tokio,
umoran je vrlo bio.
Prodao je kapu žutu,
napustio je Kalkutu.
Prodao je plavu pticu,
napustio je i Nicu.
Prodao je i žutu trubu,
ostavio je i Kubu.
Ostavio žutog pijetla
ispod Popokatepetla.
Prodao je žutu kravu,
ostavio je i Javu.
Prodao je žuto jaje,
ostavio i Havaje,
napravio malu stanku –
napustio Kazablanku.
Odnio je bijelu patku,
pustio je na Kamčatku.
Doputovao u Rio,
tu se malo odmorio.
Prodao je vau-vau,
Napustio Krakatau.
Skupio je nove pare,
napustio Baleare.
Vratio se kući.
Poslao je bulu-bulu
znancima u Honolulu.
Poslao je cici-mici
prijateljima u Nici.
Poslao je dvije trube
prijateljima sa Kube.
Poslao je mjau-mjau
znancima na Krakatau.
Poslao je enci – menci
prijatelju u Firenci.
Poslao je priču kratku
prijatelju na Kamčatku.
Poslao je jednu metlu
na dar Popokatepetlu.
Poslao je dva bombona
prijatelju iz Londona.
Poslao je gombaj-gombaj
prijateljima u Bombaj.
Javio se svima
da je živ i zdrav.

Luko Paljetak
BAJKA O RIBARU I RIBICI
Živio na žalu sinjeg mora
Starac ribar sa staricom svojom;
U staroj su kolibi od gline
Proživjeli tri'es't i tri ljeta.
Starac mrežom lovio je ribu,
A starica prela svoju pređu.
Jednom starac izađe da lovi
Pa izvuko mrežu punu mulja.
Po drugi put bacio je mrežu,
izvukao samo morsku travu.
Po treći put bacio je mrežu,
A u mreži samo jedna riba,
Ali nije obična, već zlatna.
Zamolila starca zlatna riba
I ljudskim mu govorila glasom:
"Pusti mene u to sinje more,
Skupim ću se otkupiti darom:
Što zaželiš, to ću ti i dati."
Začudi se i prepade starac,
Tri'es't i tri ribari već ljeta,
A još ne ču da govori riba,
Pa u more pusti ribu zlatnu,
Umiljato njojzi progovara:
"Zbogom pošla, ribo moja zlatna,
Ne treba mi tvojega otkupa,
Već ti pođi u to sinje more
Pa ti šetaj kud je tebi drago."
Vratio se starac svojoj baki
Pa joj priča o velikom čudu:
"Ja sam danas ulovio ribu,
Ne običnu ribu, nego zlatnu.
Ljudskim me je zamolila glasom
Da je pustim u to sinje more.
Skupocjeni nudila mi otkup:
Što zaželim, to će mi i dati.
Ja ne htjedoh otkupa da uzmem,
Već je pustih u to sinje more."
A baka se okomi na starca:
"Prostačino jedna i budalo!
Što ne uze otkupa od ribe?
Da si od nje bar korito uzo;
Ono naše posve se raspalo."
Uputi se starac moru sinjem
(Vidi: more lako poigrava),
Stao zlatnu dozivati ribu.
Doplivala riba pa ga pita:
"Što bi htio,reci meni starče?"
Pokloni se starac pa joj kaže:
"Smiluj mi se, milostiva ribo,
Navalila na me moja stara,
Ne da meni, sijedom starcu, mira.
Novo, veli, treba joj korito;
Ono naše posve se raspalo."
A zlatna mu riba odgovara:
"Ne jadikuj, nego pođi s mirom,
Novo ćete imati korito."
Vratio se starac svojoj baki;
Stoji baba pred novim koritom
Pa još gore poče grdit starca:
"Prostačino jedna i budalo!
Izmolila, budala, korito!
Već se vrati, budalino stara,
Pa ti kuću od ribe izmoli."
Uputi se starac moru sinjem
(A muti se ono sinje more),
Stao zlatnu dozivati ribu,
Doplivala riba pa ga pita:
"Što bi htio, reci meni, starče?"
Pokloni se starac pa joj kaže:
"Smiluj mi se, milostiva ribo,
Još me gore grdi moja baka.
Ne da meni, sijedom starcu, mira
Kuću traži svadljivica stara."
A zlatna mu riba odgovara:
"Ne jadikuj, nego pođi s mirom,
Bit će tako: imat ćete kuću."
Pošo starac kolibici svojoj,
A kolibi nigdje više traga.
Pred njim kuća sa gostinjskom sobom
A na kući dimnjak od opeka
I hrastova od dasaka vrata.
Pod prozorom starica mu sjedi,
Na sva usta grdi baba starca:
"Gle budale, prostačine glupe!
Izmolila prostačina kuću!
Vrati se i ribi se pokloni.
Neću da sam obična seljanka,
Želim biti moćna vlastelinka!"
Uputi se starac moru sinjem
(A burka se ono sinje more),
Stao zlatnu dozivati ribu.
Doplivala riba pa ga pita:
"Što bi htio, reci meni, starče?"
Pokloni se starac pa joj kaže:
"Smiluj mi se, milostiva ribo,
Još se više pomamila stara,
Ne da meni, sijedom starcu, mira.
Neće više da bude seljanka,
Želi biti moćna vlastelinka."
A zlatna mu riba odgovara,
"Ne jadikuj, nego pođi s mirom."
Vratio se starac svojoj baki
A što vidi? - Pred njim visok dvorac.
Na doksatu stoji mu starica
U bundici od samura skupa.
Na glavi joj peča zlatotkana,
Oko vrata težak niz bisera,
Na rukama zlaćano prstenje,
Na nogama crvene čizmice.
Oko nje se užurbale sluge,
A ona ih nemilice tuče,
Koga tuče, kog za kiku vuče.
Starac baki riječ upravio:
"Zdravo da si, gospo vlastelinko,
Je l' ti sada zadovoljna duša?"
Ali baba povika na starca,
Pošalje ga da u staji služi.
Prođe jedna nedjelja i dvije,
A još više pomami se stara.
Opet šalje k ribi svoga starca:
"Pođi k ribi pa joj se pokloni,
Neću da sam moćna vlastelinka,
Želim biti svijetla carica."
Strah spopade starca, pa je moli:
"Zar si ludih najela se gljiva?
Nit hodati znadeš, nit govorit,
Bit ćeš ruglo čitavome carstvu."
Planu gnjevom svadljivica stara,
Po obrazu udarila muža:
"Ti ćeš, je li, seljačino jedna,
Svađati se s moćnom vlastelinkom?
Ne rekoh li lijepo, pođi k moru,
Ako nećeš, na silu ćeš poći."
Uputi se starac moru sinjem
(Pocrnjelo ono sinje more),
Stao zlatnu dozivati ribu.
Doplivala riba pa ga pita:
"Što bi htio, reci meni, starče?"
Pokloni se starac pa joj kaže:
"Smiluj mi se, milostiva ribo,
Posve mi je poludjela stara;
Neće više da je vlastelinka,
Želi biti svijetla carica."
A zlatna mu riba odgovara:
"Ne jdikuj, nego pođi s mirom.
Dobro! Bit će svijetla carica."
Vratio se starac svojoj baki,
A pred njime stoje carski dvori.
U njima se kočoperi stara,
Sjedi ona, carica, za stolom;
Boljari je služe i plemići,
Prekomorska nalijevaju vina.
Sjedi ona, meden kolač gricka,
A oko nje stoji stroga straža,
Na plećima sjekirice drži.
Gleda starac, strah ga obuzeo,
Pa se baca pred noge starici:
"Zdravo da si, svijetla carice,
Bit će da si sada zadovoljna."
Ali ona i ne gleda starca,
Već znak dade da ga protjeraju.
Strčali se sluge i boljari
Pa guraju iz odaje starca.
Dotrčali k vratima stražari,
Samo što ne posjekoše starca.
Ispred dvora narod mu se smije:
"Pravo ti je, budalino stara,
To nek, ludo, pouka ti bude:
Zašto sjedaš u saone tuđe?"
Prođe jedna nedjelja i dvije,
A još više pomahnita stara.
Šalje ona dvorjane po muža.
Našli oni i doveli starca,
A starica ovako će starcu:
"Pođi k moru, ribi se pokloni,
Neću da sam svijetla carica,
Želim biti vladarica mora,
Pa da živim u najvećem moru,
A ribica zlatna da mi služi,
Da je šaljem kud mi se prohtije!"
Ništa starac ne smije da kaže,
Ne smije se jadan da protivi,
Ka sinjemu uputi se moru,
A na moru olujina vlada.
Podižu se i propinju vali,
Valjaju se i sve rikom riču.
Poče zlatnu dozivati ribu.
Doplivala riba pa ga pita:
"Što bi htio, reci meni, starče?"
Pokloni se starac pa joj kaže:
"Smiluj mi se, milostiva ribo,
Što da radim sa prokletom babom?
Neće više carica da bude,
Želi biti vladarica mora,
Pa da živi u najvećem moru,
A ti, zlatna ribo, da joj služiš,
Da te šalje kud joj se prohtije."
Ništa na to ne reče mu riba,
Samo repom udari po vodi
I zaroni u dubinu mora.
Dugo starac odgovor je ček'o,
Al' ga jadan dočekao nije,
Pa se svojoj povratio baki.
Al' što vidi? - Pred njim kolibica,
Njoj na pragu starica mu sjedi,
A pred njome prepuklo korito.
MALA RUGALICA
(Posvećeno mojoj Marini)

Oči krase tvoje lice
kao prve ljubičice,
kao prvi bijeli snijeg
kad se spuštaš niz naš brijeg.

Ti si moja mala ptica,
ti si mala rugalica,
sve je prošlo k' o u snu,
ti si ovdje, još si tu.

Sanjam kosu, usne, lice,
jedne male rugalice,
odrasla si, sad sam sama,
bit ću uvijek tvoja mama.

Kad si tužna, kad si sretna,
osmijehom ti sreću šaljem,
svaka mama tako treba
voljet dijete sve do neba.

Sanjam kosu, usne, lice,
jedne male rugalice,
odrasla si, sad sam sama,
bit ću uvijek tvoja mama.

Kad ti kažem da te pazim
ja te strepnjom svojom mazim,
ti si moja mala ptica,
ti si mala rugalica.
MORE ... MORE MOJE PLAVO

Nakon dugih putovanja,
nakon lijepih, dječjih sanja,
ti ćeš opet k meni doći
da mi spustiš san na oči.

More ... more moje plavo ...

Nakon igre lijepe, duge,
nakon svake dječje tuge,
ti ćeš pjesmom svojom znati
lijepe priče meni tkati.

More ... more moje plavo ...

More ... more moje plavo,
svako jutro ja ti kažem "Zdravo",
a ti meni svaku večer
sklapaš oči dok
valovima priča teče ...


ŠKOLJKA

Što rade školjke
dok se more ljulja,
je li more mama
što ih noću čuva?

Je li školjka spava
dok se more valja
valovima bijelim
od žala do žala?

Svaka školjka ima srce,
jedan mali biser ima,
ona srce svoje čuva
nek' ne ode kad je plima.

SUZA SREĆE

Kada pođe
topla, slana,
niz obraze
dječje, meke,
suza krene
bez prepreke,
poput neke
brze rijeke.
Sklopi oči,
lakše ti je
suzu pustit
neka teče,
nije kriva
suza sreće
što zbog
smijeha
na put
kreće.

KOMADIĆ PLAVOG NEBA

Dijete je ko cvjetić
nježan i mirisan
na livadi što raste,
umivat se želi rosom,
poletjeti poput laste.
Samo komadić ljubavi
svome djetetu kad' date
vi mu pomažete
u svom domu
neka ljepše cvate.
Djeca su kao banka
što najbolje kredite daje,
sva ljubav koju im darujete
u njima vječno tinja i traje.
Budite uz njih
zbog svega lošeg
kroz život što ih vreba
jer njima vaša ljubav treba
i samo komadić plavog neba.

PLAVA SKITNICA

Nekada, davno,
prije tisuću ljeta,
moru je bilo dosadno,
zato je krenulo
na put oko svijeta.
Vrlo brzo se umorilo,
u jednoj dolini je zaspalo
a ujutro, kada se probudilo,
na prvi pogled u Dalmaciju se
beznadno zaljubilo.
Znalo je more
to kraj je puta,
ono je postalo
dio Hrvatskog skuta,
to plavo žito
u valovima što se njiše
od tada zauvijek
u Hrvatskim njedrima diše.

KOLIJEVKA

U kolijevci se
lijepe stvari
događaju,
u njoj spavaju
djeca što se rađaju.
Kolijevke su male
i malo veće,
u sjećanjima mama
zrno su sreće.
Ali, postoji jedna
za sve nas kolijevka
neobično vrijedna,
ona u kojoj je
naša domovina snivala,
u kojoj se dugo ...
dugo skrivala.
Svi smo je čuvali
u dane rata,
svi smo joj bili
i mama i tata.
Danas dok prve
korake pravi
pazimo je
dok se
ne uspravi.
Čuvajmo je
neka odraste,
neka ojača,
neka bude
najljepša kolijevka
bez dječjeg plača.

TELEGRAFSKE BASNE

ZEČJA LOGIKA
- IMAM OKLOP - KORNJAČA SE HVALI
- A JA BODLJE! - JEŽ ĆE NATO MALI.
ZEC ĆE HRABRI: - U MOM SELU DRŽE
KAŽU DA JE BOLJE, KAD SU NOGE - BRŽE...
MAGAREĆA POSLA
MAGARAC SE UPUTIO VLASTI.
TUŽI ZECA ZBOG UVREDE ČASTI:
- SLAVNI SUDE, ZEC MI UGLED RUŠI
TVRDEĆ SVUD DA IMAM - DUGE UŠI.
IMA DANA
POSLAO SAM PO KURIRU ZECU
MLADOM JARCU PJESMICU ZA DJECU.
- BAŠ TI HVALA! - PORUČI MI JARAC -
ČITAT ĆU IH KADA BUDEM STARAC.
ZEČJA ŠKOLA
O VUKU SRED ŠUME NEKE
ZEČIĆIMA ZBORI ZEKA,
AL' NE ZNAJU JADNI ZEKE
U ZASJEDI VUK DA ČEKA.
NEPOPRAVLJIV
ČITA JAGNJE EZOPOVE BASNE,
PA SE DIVI: MUDRE SU I KRASNE.
TEK JEDNO JE PRI TOM GRDNA MUKA,
ŠTO NE MOGU DA POPRAVE - VUKA...
MILO ZA DRAGO
VUK SE JEDAN SMIJAO PSETANCU
ŠTO JE DANJU VEZANO NA LANCU,
A PSETANCE SMIJATI SE STADE,
KAD VUK NOĆU U STUPICU PADE...
VUČJE POKAJANJE
- EZOPA MI! - VUK PASTIRU REČE -
- ZBOG JARETA TVOG ME SAVJEST PEČE! -
A NA OVE "POKAJNIČKE" RIJEČI
PASTIR VUKA TOLJAGOM IZLIJEČI...
TUŽNO PRIMIRJE
VIDJEH KAKO JAGNJE VUKU
POMIRLJIVO PRUŽA RUKU.
TAJ MI SLUČAJ STVORI POVOD
DA ZAMISLIM - SKORI SPROVOD.
KOZA KO KOZA
PITAO SAM JEDNU STARU KOZU
DA LI VOLI PJESMU ILI PROZU ?
A KOZA SE CRNIM PAPKOM KRSTI:
- JA TI VOLIM ONO, ŠTO SE BRSTI!
NIŽI RAZLOZI
DVA SE JARCA SUSRELA NA BRVI,
PA SVIJET GLEDA: KOJI ĆE PRIJEĆI PRVI ?
ALI JARCI JOŠ NA BRVNU STOJE,
JER SE OBA - HLADNE VODE BOJE...
MAJMUN I NAOČARI
SLAB NA VIDU, JEDAN MAJMUN STARI
KUPIO JE NOVE NAOČARI,
PA SE HVALI: - SA STAKLIMA OVIM
MNOGO LAKŠE SADA - BUHE LOVIM...
VIŠI RAZLOZI
ZAŠTO KRADEŠ TUĐE VOĆE ? -
PITA MAJMUN SINA.
- OPROSTI MI, DRAGI OČE,
NEMAM - VITAMINA...
PRIČA IZ DAVNINE
USRED NAŠEG MALOG, PTIČJEG SREZA
POSTAVILI GAVRANA ZA KNEZA...
- A ŠTO KOS I SLAVUJ VELE NA TO ?
- ONI VELE: "ŠUTJETI JE - ZLATO!"
NA BUNJIŠTU
GIZDAV PIJETAO OSTRUGAMA STRUŽE.
PITA VRAPCA: - KAKO PJEVAM, DRUŽE?
- DIVNO PJEVAŠ, VELIM TI PO DUŠI -
- REČE VRABAC - PA ZAČEPI UŠI...
SUDBINA CAREVA
TUŽIO SE STARI LAV:
- ZVIJERI MOJE, NISAM ZDRAV!
A NA OVE RIJEČI LAVLJE
PRIREDILE ZVIJERI SLAVLJE...
GORKA SUDBINA
LAV SE TUŽI NA SVOJ JAD,
ŠTO NE MOŽE OSTAT MLAD.
JER KAD JEDNOM BUDE STARAC,
ZA REP ĆE GA VUĆI - JARAC...
KOME ZVONI
MIŠEVI SU SPLELI TANKE KONCE
PA SVEZALI MAČKU O REP ZVONCE,
AL MAČAK RAZMRSIO KONCE,
PA SAD NJIMA ZVONI - SMRTNO ZVONCE.
STARA ŠKOLA
VAŠ SAM SLUGA - ŠAPĆE LISAC LAVU
I PONIZNO PRED NJIM SPUŠTA GLAVU,
A KAD ZECA SUSRETNE KRAJ BRAZDE,
VIČE: - SKIDAJ ŠEŠIR ISPRED - GAZDE!
KOKOŠJA PAMET
ČEPRKALA JEDNA KOKA ŽUTA
I PRONAŠLA BISER POKRAJ PUTA.
- ŠTO ĆEŠ S NJIME? - PIJETAO PITA.
- PRODAT ĆU GA ZA TRI ZRNA ŽITA
ZAŠTO ŽURE
ZEC SPAZIO IZDALEKA
MOTORISTE KAKO ŽURE,
PA POMISLI JADNI ZEKA:
SIGURNO IH LOVCI JURE.
NESHVAĆENA POŽRTVOVNOST
NA SELJAKA CRN SE KUDROV TUŽI:
- NE ZNAM ŠTO ME ZBOG LIJENOSTI RUŽI,
A JA, JADAN, SVE OD SEBE DAJEM -
CIJELE NOĆI DOK NA MJESEC LAJEM!
GUSTAV KRKLEC
U GRADU ČIRI-BIRI
U gradu Čiri-Biri
živio je Čiri-Bu,
u zemlji Čiri-Bi.
Imao je tri sina:
jednoga Tandara,
drugoga Mandara,
trećega Broć.
Imao je tri kćeri:
jednu Kiki,
drugu Riki,
treću Ki.
U gradu Lili-Hip
živio En-Ten-Tin,
u zemlji Tra-La-Lu.
Imao je tri sina:
jednoga Trala,
drugoga Lala,
trećega La.
Imao je tri kćeri:
jednu Šam,
drugu Šni,
treću Tu.
Odlučio Čiri-Bu
da oženi sva tri sina
sa tri kćeri En-Ten-Tina,
Tandaru za Šam,
Mandaru za Šni,
a Broća za Tu.
Odlučio En-Ten-Tin
da za ženu svaki sin
uzme kćeri Čiri-Bua,
Trala - Kiki,
Lala - Riki,
a La - Ki.
I tako se zbilo,
i tako je bilo.
Sad u zemlji Čiri-Bi
živi Trala s Kiki,
živi Lala s Riki.
Sad u zemlji Trala-Lu
živi Tandara sa Šam,
živi Mandara sa Šni.
Čiri-Bu i En-Ten-Tin
zadovoljno tuku klin,
zadovoljno puše lule
svaki navrh svoje kule.
Što je bilo s Broć i Tu?
Što je bilo s La i Ki?
Oni su u drugi grad
Čiri-Bu-Čiri-Bad
otišli u zemlju Kli.
Lijepo im je tamo,
imaju i Gic,
imaju i Mic,
imaju i Iš,
imaju i Mu,
imaju i Be,
imaju i Ble,
imaju i A,
imaju i Cic,
imaju i Šiš,
imaju i Ga,
imaju i Ko-Ko-Da.
LUKO PALJETAK

Napomena :
Ovu je pjesmu STROGO ZABRANJENO učiti napamet.
Dopušteno je samo glasno joj se smijati
ŠTO SE PRAVI OD VINA
Od VINA se pravi djedoVINA
domoVINA, jugoVINA,
ivoVINA, MoslaVINA,
PodraVINA, LepaVINA,
siroVINA, osoVINA,
poloVINA, rušeVINA,
piloVINA, paljeVINA,
koVINA, miroVINA,
mahoVINA, cedroVINA,
ušteđeVINA, svetkoVINA,
slaVINA, padaVINA,
a najčešće se pravi od VINA
žiVINA
volovi, jarci i magarci.
Zvonimir Balog
V I S I P R A B A B A
I ovog pretproljetja
u šumarku
na proplanku
cvate visibaba
u inju se srebreći i slani*;
tu je visiprababa cvala lani,
tu je visišukunbaba cvala preklani,
tu je visiprapra . . . i tako unatrag
u vjetrovito vrijeme babinih huka
mogo bi se zbrojit buket cvjetibaba
za Ali-babu i četrdeset mu hajduka . . .

C V J E T I B A B E
Na
vrh
gore
TRESIBABE
zazvonile prve visibabe
!
Usred
BABINE GREDE
također cvjetna prinova –
bijeli se sestrica đurđevaka i krinova
!

Pokraj
Dubrovnika
na BABINU KUKU
visibaba staračku podmladila ruku
!

V I S I D J E D
Da joj je zvončić bar malo mrk,
da joj je bar obrijan ječmoklasov brk,
da joj netko iz klipokukuruzne brade
pramenčić najmekši i uvojak ukrade,
da joj se u lulicu pretvori tučkova mjed:
VISIBABA BI BILA VISIDJED!

V I S I - U N U Č I Ć I

Isplazila visibaba peludnog tučka klatno –
to cvjetni je uskličnik kojim proljeću kliče,
svi potonji cvjetovi njeni su visi – unučići,
zvonolikim krunicama na babu rođenu sliče:
zvonasto otvoreni pupovi,
krčazi latičasti i ćupovi,
zdjelice medne i lončići,
vrčevi šarni i zvončići –
dignut će uvis čašicu laku
da procvali visi – unučići
popiju gutljaj majske rose
za ocvalu martovsku visi – baku !

Iz knjige: Visiprababa i Djed Maslačak
Tekst: Salih Isaac

Izdavač: '' Školska knjiga ''
Zagreb, 1987.

VOLJETI JE LAKO


ODRASLI KAŽU "LJUBAV JE TEŠKA",
JA IM KAŽEM "TO JE GREŠKA".
UVIJEK ĆU MISLITI DA NIJE TAKO.
JER JA VOLIM VRLO LAKO:
KOKU ŠTO JAJE DAJE,
PSIĆA ŠTO GLASNO LAJE.
CVIJET U TRAVI,
ZVRK NA JEDNOJ GLAVI.
BAKU SA ŠTAPOM,
DJEDA S KAPOM.
ETO TAKO,
VOLJETI JE LAKO.
MIRA JURELA