meda prvotno napisa
Ma to je bio samo primjer, nije to sad uklesano u kamenu. Ovisi o situaciji. Ali ponekad mu fakat ne dam. Jer ce vrlo brzo bit gladan. Ne moze jabuka zamijeniti rucak. Mom djetetu. A nekad stvarno nije prakticno da ne pojede rucak. Ako ide negdje poslije ne da mi se nosit. A nema puno hrane koja bi njemu zamijenila kuhano. To mu je jedini rucak, ne jede nigdje nista, osim uzine u skoli. I ja sam nervozna ako ne pojedem doma rucak i onda me nista poslije ne moze zadovoljiti. Al velim, nije vazno to sad, nego ok je ponekad djetetu i ne dati jesti iste minute, nije to nikakav grijeh. Znam da moja mama nikak to nije mogla shvatit. Niti to da ja ne tjeram dijete nikad da pojede sve na tanjuru. Ili stalno nutkanje oces ovo, oces ono, ili kad neko drugi jede.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom