Pohlepa moje starije kcerke (10god.)

[*mamica*]

lidać2, zabrijala si... Oprosti ako sam preizravna, ali to je tvoja desetogodišnja djevojčica koja je gladna i ispituje granice... Što ti žešće reagiraš to njeno ponašanje ima više smisla jer očito na taj način dobiva pažnju. Treba ju vidjet i bavit se njom kad se ne pretrpava pohlepno, pa će uskoro sama povezat da ako to radi da bi skrenula pažnju nje potrebno.

Iz perspektive osobe čije je sazrijevanje obilježeno problemima sa prehranom (a imam ih i dan danas), ovo je prilično točno. Problem kompulzivnog prejedanja može vrlo lako prijeći u iskrivljenu sliku o sebi (plače mi se kada vidim kako sam bila mršava kao metla, 58 kg na 173 cm, a ja uvjerena da moram imati 50 kg i da sam najdeblje stvorenje na svijetu), zatim u faze jedenja samo jabuka ili riže nekoliko dana.. ukratko u mučenje svog tijela uz konstantni osjećaj krivnje.

Vi očito imate taj "issue" od njezinog rođenja i možda je baš taj stalni fokus na nju i njezinu prehranu jedan od uzroka problema.

Još ako je u to u kombinaciji sa "slatkoranim" djetetom... Baš smo sinoć MM i ja gledali svog dvoipolgodišnjaka - ručao je kuhano, pojeo jabuku i dvije klementine, i opet kada je na bakinom stolu ugledao bombone i kolače, dobio je napad. Koliko god da pojede, može u sebe utrpati smoki, kiki bombone i kinder čokolade, i to po principu "jedi dok ima".

Ja bih postupila ovako (opet iz perspektive sebe kao pubertetlije):

- smanjila bih malo pritisak na nju po pitanju prehrane, pristojnosti, puberteta i ostalih čudesa
- ograničila bih ponudu nezdrave hrane, kao i ponudu hrane na stolu. Posluži hranu u tanjurima, pa ako smatraš da ona treba pojesti, štajaznam, pola šnicle, toliko joj onda i stavi na tanjur. Tako ćeš izbjeći i kvocanje "smiješ pojesti toliko i toliko" i općenito konstantni razgovor o hrani
- možeš popričati s njom u ljubaznom tonu, bez optuživanja, što za nju znači ta hrana, što za nju znači jedenje. Kako se osjeća dok jede, zašto mora jesti tako brzo kao da će joj netko uzeti. Nastoj da razgovor bude prijateljski, pun povjerenja i da zajedno donesete neke zaključke.

[anin]

Ja se slažem s vama koje ste napisale da ne vidite problem ako nema problema s kilažom...i da je to pubertetska glad.. Mislim da to stoji..Također mislim da joj jedno vrijeme treba dati koliko hoće (ak hoće cijelu zdjelu kokica, nek pojede) i probat sve to ignorirat, ne davat na važnosti, pa vidjet što će biti..

Meni ne bi bilo važno koliko pojede, ako se ne deblja, ne bi mi bilo važno ni da li je to nepristojno i što tko misli...čak mi ne bi bilo važno ni kako se druga djeca ponašaju - zatomila bih u sebi to uspoređivanje...

..ali jedna stvar koju autorica spominje bi mi bila važna i ne bih preko toga lako prešla! A to je dijeljenje. Djevojčica ima 10 godina, nije mala beba...razumije stvari... I ako mama da jednu vrećicu pahuljica za dvije sestre, a starija pojede sve, il manjoj da dio koji se ne može smatrati dijelom, smetalo bi me to. Nije mi tu opravdanje glad.. Ako imamo red čokolade a četvero je djece dijelimo svakom kockicu. i to je to.. O tom bih s njom razgovarala.. O tom odnosu prema drugima, o sagledavanju i drugoga, o dijeljenju... Eto