Pohlepa moje starije kcerke (10god.)

[lidać2]

Točno razumijem o čemu Lidać priča, nervira je isto što i mene - vizualni dojam: trpanje hrane šakama u usta ko da nikad jela nije i to na takav način da izgubiš tek gledajući je...ono kad ne žvače nego samo trpa i guta dok joj ostaci ispadaju iz usta. I dok gleda koliko je sestra uzela jer želi zgrabiti dvostruko. I dok cijelo to vrijeme laktom brani svoju zdjelicu ili tanjur ko da će joj netko oteti ispred nosa.
To je počela raditi kako je krenuo pubertet, a ja imam grč u želucu gledajući .

Upravo ovako...
Svi cesto spominu taj pubertet...uvijek sam mislila da je to takoooo dalekoooo a izgleda da je krenuo a ja se ocito necu znat nositi s njim...

Nema problema s tezinom ,normalne je grade...kazete "pustite je"ajde doma kada smo sami mogu nekako prec prek toga ali vani jednostavno nemogu jer mi bude neugodno...

[casa]

lidać2, zabrijala si... Oprosti ako sam preizravna, ali to je tvoja desetogodišnja djevojčica koja je gladna i ispituje granice... Što ti žešće reagiraš to njeno ponašanje ima više smisla jer očito na taj način dobiva pažnju. Treba ju vidjet i bavit se njom kad se ne pretrpava pohlepno, pa će uskoro sama povezat da ako to radi da bi skrenula pažnju nje potrebno. A ja i dalje mislim da je malena samo gladni pubertetlija kojem se brani i ograničava količina hrane. Ona je glaaaadna, i jede jer je to primarna potreba. Meni je to kao da mi kažeš da ti je neugodno da dvomjesečno dijete halapljivo siše. Ono to je normalna razvojna faza, proći će bez da ti ista poduzmeš...Ali može potrajati ako ti od toga napraviš big deal.

I neugodno ti treba biti ak nekom nanese zlo namjerno, a to kako izgleda dok jede stvarno nije važno. I vjeruj mi, drugi ljudi ako ti je neugodno u javnosti, sigurno ne pridaju njezinom jelu toliku važnost. Ono, gledaju svju djecu i svoj tanjur.

[*mamica*]

lidać2, zabrijala si... Oprosti ako sam preizravna, ali to je tvoja desetogodišnja djevojčica koja je gladna i ispituje granice... Što ti žešće reagiraš to njeno ponašanje ima više smisla jer očito na taj način dobiva pažnju. Treba ju vidjet i bavit se njom kad se ne pretrpava pohlepno, pa će uskoro sama povezat da ako to radi da bi skrenula pažnju nje potrebno.

Iz perspektive osobe čije je sazrijevanje obilježeno problemima sa prehranom (a imam ih i dan danas), ovo je prilično točno. Problem kompulzivnog prejedanja može vrlo lako prijeći u iskrivljenu sliku o sebi (plače mi se kada vidim kako sam bila mršava kao metla, 58 kg na 173 cm, a ja uvjerena da moram imati 50 kg i da sam najdeblje stvorenje na svijetu), zatim u faze jedenja samo jabuka ili riže nekoliko dana.. ukratko u mučenje svog tijela uz konstantni osjećaj krivnje.

Vi očito imate taj "issue" od njezinog rođenja i možda je baš taj stalni fokus na nju i njezinu prehranu jedan od uzroka problema.

Još ako je u to u kombinaciji sa "slatkoranim" djetetom... Baš smo sinoć MM i ja gledali svog dvoipolgodišnjaka - ručao je kuhano, pojeo jabuku i dvije klementine, i opet kada je na bakinom stolu ugledao bombone i kolače, dobio je napad. Koliko god da pojede, može u sebe utrpati smoki, kiki bombone i kinder čokolade, i to po principu "jedi dok ima".

Ja bih postupila ovako (opet iz perspektive sebe kao pubertetlije):

- smanjila bih malo pritisak na nju po pitanju prehrane, pristojnosti, puberteta i ostalih čudesa
- ograničila bih ponudu nezdrave hrane, kao i ponudu hrane na stolu. Posluži hranu u tanjurima, pa ako smatraš da ona treba pojesti, štajaznam, pola šnicle, toliko joj onda i stavi na tanjur. Tako ćeš izbjeći i kvocanje "smiješ pojesti toliko i toliko" i općenito konstantni razgovor o hrani
- možeš popričati s njom u ljubaznom tonu, bez optuživanja, što za nju znači ta hrana, što za nju znači jedenje. Kako se osjeća dok jede, zašto mora jesti tako brzo kao da će joj netko uzeti. Nastoj da razgovor bude prijateljski, pun povjerenja i da zajedno donesete neke zaključke.

[anin]

Ja se slažem s vama koje ste napisale da ne vidite problem ako nema problema s kilažom...i da je to pubertetska glad.. Mislim da to stoji..Također mislim da joj jedno vrijeme treba dati koliko hoće (ak hoće cijelu zdjelu kokica, nek pojede) i probat sve to ignorirat, ne davat na važnosti, pa vidjet što će biti..

Meni ne bi bilo važno koliko pojede, ako se ne deblja, ne bi mi bilo važno ni da li je to nepristojno i što tko misli...čak mi ne bi bilo važno ni kako se druga djeca ponašaju - zatomila bih u sebi to uspoređivanje...

..ali jedna stvar koju autorica spominje bi mi bila važna i ne bih preko toga lako prešla! A to je dijeljenje. Djevojčica ima 10 godina, nije mala beba...razumije stvari... I ako mama da jednu vrećicu pahuljica za dvije sestre, a starija pojede sve, il manjoj da dio koji se ne može smatrati dijelom, smetalo bi me to. Nije mi tu opravdanje glad.. Ako imamo red čokolade a četvero je djece dijelimo svakom kockicu. i to je to.. O tom bih s njom razgovarala.. O tom odnosu prema drugima, o sagledavanju i drugoga, o dijeljenju... Eto

[*mamica*]

Ma nije mi baš zanemarivo niti ponašanje u gostima. Imala sam priliku ugostiti djecu te dobi koja su mi doslovno otimala tanjur iz ruke dok sam stavljala hranu u njega i kenjkala "daj meniiii". Nije mi to ok niti mi pristaje uz djecu te dobi. Da je, štajaznam, trogodišnjak, razumjela bih.

[katarinaciciban]

To je sigurno zbog ulazka u pubertet Cerka moje prijateljice je pocela i da se sminka i sve vise vremena provodi u kupatilu i u sredjivanju i sminkanju...Na problem vase cerke sigurno uticu i njene drugarice.Naravno,takve djevojcice se hvale i takmice koja se bolje obukla i te stvari,pogotovu u tom periodu (10-13).Nemojte se brinuti previse,samo treba pricati sa djecom,pogotovu u tim ,,ludim,, godinama..

[katarinaciciban]

Naravno,treba joj braniti Gospodjo lidac2 potrudite se da ne budete pre,previse grubi,ali joj svakako branite..