Meri, moj sin ima 3 god i 3 mj. i kao da njega opisujes. Naravno, on jos ne cita i ne pise, ali paznja, reakcije, ponasanje identicno kao i tvoj.
Nema valjda ustanove u Zg koju mi nismo obisli i misljenja su vrlo razlicita. Vid i sluh su uredni, EEG i MR mozga takodjer. Na psiholoskim testiranjima je vise manje sve u skladu s dobi (malo mu je losija grafomotorika), jedino sto svi zapaze i oko cega se svi sloze jest da ima fluktuirajucu i lako otklonjivu paznju.
Ono sto mene jako muci je to da mislim da ce se kod njega javiti odstupanja radi lose paznje. On ne "upija" iz svoje okoline kao ostala djeca, on se ne moze u nista udubiti, on ne moze izvjezbati npr. grafomotoriku jer on niti u jednoj aktivnosti se ne zadrzava.
Znaci nije stvar naci sto on voli jer on i u onome sto voli se brzo izdovolji i ide raditi nesto drugo. Uz to, uzasno je tvrdoglav i svojeglav. To mozda ljudima oko nas djeluje kao razmazenost, ali ja sam sigurna da je to nesto drugo. Ti dijete mozes na neku foru, npr pogodbu ili neki nagradu tipa ici ces u park ili doci ce ti prijatelj na igranje, pridobiti ili uvjeriti da nesto napravi. Kod nas toga nema. Kad nesto zacrta toliko je ustrajan da ja ne mogu vjerovati. Prije je imao jako burne reakcije, sad je to bolje, protestira, ali svojom dosljednoscu i ne popustanjem sam ga malo "smeksala".
Jako oscilira u raspolozenjima, i to tako da nema pravila. Neki puta ce sve super ispasti, iznad svih ocekovanja, a ponekad je takav da ga nista ne moze motivirati i oraspoloziti.
Od malena je ukljucen u najraznovrsnije vjezbe, terapije jer mu kasni i govorno-jezicni razvoj. Vecinu toga ne prihvaca. Danas vrlo popularne i suvremene metode, primjerice floortime ili senzornu ili plivanje, jako dobro prihvaca jer su "slobodnijeg" pristupa i on ima osjecaj da vodi igru, ali tu cesto, obzirom da nema cvrste strukture, pocinje manipulirati, nepozeljno se ponasati, tj stalno ispitivati granice.
U strukturiranijim uvjetima nije zadovoljan, ali se iz njega moze jako puno izvuci i tek se zapravo tada vide njegovi kapaciteti. U takvim uvjetima kada nesto uspije napraviti, na kraju, se osjeca zadovoljno, ali dok dodjemo do toga puno je suza i znoja.
Kad ga se pusti, on baulja po stanu, uzme bojicu, napravi 2 crte, onda uzme autic, 3 puta napravi gore dolje s njim, onda bi slagao puzzle, sve istrese i kad vidi da treba razmisljati on to ne bi vise i tako nikad kraja. Pijesak, plastelim i sl uopce ne voli. Tek u zadnje vrijeme se malo u parku znao poigrati u pjeacaniku. Najvise voli dinamicne i za njegovu dob izazovne sprave. Sve mora biti jako uzbudljivo i nabijeno adrenalinom.
Jako voli djecu i drustvo. U puno toga ne uspijeva sudjelovati radi paznje jer on jednostavno ne moze pricekati, dogovoriti se, nego radije odustaje od igre i trci dalje po svome.
Socio-emocionalno je jos dosta nezreo.
Ono sto se meni cini, jako je vazno primjereno poticati s ciljem produljivanja paznje, ali isto tako neke stvari ne idu preko noci. Neurolosko sazrijevanje mora odraditi svoje.
Mislim da je kod nas porod odgovoran za probleme jer su vjerojatno uslijed nedostatka kisika ostecene najfinije neuroloske strukture. Sretna sam da nije gore prosao i nadam se da ce uz puno vjezbe i truda uspjeti krenuti u redovnu skolu.