U dobi od 3-4 godine: s jedne strane hiperaktivan, paznja 0 bodova, pokusaji strukturirane igre 0 bodova, grafomotorika nepostojeca jer nece ni primiti u ruku olovku ili bojicu ili skare. Na igralistu vidljivo drukciji od ostale djece svoje dobi, nema socijalnog kontakta, ne zanima ga sto druga djeca rade niti zeli sudjelovati. Trci oko svega, a ne primi se nicega. U vrticu: sto ste radili? Odgovor uvijek isti: nista. Potpuno nesamostalan, ne zeli sam jesti, sam se oblaciti - to smo ga doslovno prisilili uz njegove suze sa cca 4 god. Ne moze pojesti obrok u komadu, jer ne moze sjediti 5 min.Idnom prvotno napisa
S druge strane opsesivan oko onoga sto njega zanima: u dobi od 2 godine mjesecima samo gledamo automobile, kasnije prometne znakove. Tecno cita sa 3 god i 10 mj, u dobi od 5 god mnozi i dijeli. Ali samo kad on hoce i koliko hoce, naravno. Potpuna nemogucnost dogovora, sve do predskole - po njegovom ili nikako.
Sa 4 godine procijenjen intelektualno na 7, sa 6 god procijenjen ne 9. Emocionalno uvijek malo kasnio za svojom dobi - taj raskorak nam je ustvari bio najveci problem.
Veliki napredak se dogodio kad je bio predskolac. Puno problema je tad ili nestalo ili postalo manje izrazeno.
U skoli nema problema (nisam trazila nikakve papire), ali ima iznimnu uciteljicu koja uvazava njegove posebnosti i ima razumijevanja za njegove musice. Svjesna je da je njemu tamo neminovno dosadno, trudi se zainteresirati ga ili mu dati nekaj drugo da radi. I ja sam s vremenom naucila birati bitke. Npr. sretna sam kad obuce sam bez 10 pozurivanja, ali ne ocekujem da ce se obuci uredno.
I tak, tek s curicom sam shvatila kako roditeljstvo moze biti jednostavno.
 |
|||
Odgovori s citatom