Nemoj se brinuti, ako se nisi do sada brinula. Malo, pomalo, on će narasti, a uz tvoju svakodnevnu pažnju i ljubav, shvatiti kakvo je poželjno ponašanje.Kaae prvotno napisa
Svako je dijete drugačije. Neko živi u svom svijetu mašte i čudi se kako mama pomišlja da je njemu važno obuti čarapu, kad je on, npr, upravo odlučio poletjeti na Mjesec. Sama sam bila takvo dijete ( malo sam i sada takva) živjela nekih deset cm od zemlje i spuštala se samo ponekad. Srećom, sve školske obaveze sam rješavala bez problema, usput skoro, pa sam mogla i dalje biti na svom oblačiću mašte.
Ja bih se, kao mama, jako bojala djetetu zalijepiti neku dijagnozu, radije uprijeti sve svoje snage, nego to. Oni će odrasti, prerasti sve to, a dijagnoza će ostati. Radije ići psihologu sama, da se mama nauči kako ponašati, pročitati more knjiga o odgoju ( i o odgoju teško odgojive djece), možda postoje i neke škole za roditelje. Pogotovo ako vrtić i škola smatra da je dijete u redu. Tako sam ja, ne kažem da moraju i drugi. I, mogu reći da su mi sinovi sasvim dobro ispali. (despite everything)
 |
|||
Odgovori s citatom