sad mi ne preostaje drugo nego da cekam psiholosko testiranje. a na sve se ceka taaaako dugo. to mi je katastrofa jer kad cekam imam osjecaj da nista ne poduzimam. pokusala sam naci psihologa koji bi mu u medjuvremenu mogao pomoci, kroz nekakve radionice ili tako nesto ali tu kod nas nema nista takvoga. a zg mi je nazalost predaleko. najgore od svega mi je sto nemam niciju podrsku, svi misle da pretjerujem i da je on samo jos malo razigran.