Draga Ives,evo moje priče ( nadam se da me moj nestaško neće omesti u pisanju)
Dakle, vjenčali se 2005.g. i odmah željeli bebu, ali radili smo na njoj bez presinga, godinu dana i ništa, muž na terenima pa smo mislili zbog toga...2007.g. se preseljavamo iz BiH u ZG 2008.g. krenuli sa pretragama. DG: muž teška OAT, ja kao ok. Vađenje nalaza i 05/2009 prvi IVF, beta pozitivna, dupla se, ali u 6tt krvarenje, ode naša mrvica, svijet se srušio. Odmah u 07/2009 FET ( imali 4 smrznuta embrija), jer nije bilo kiretaže, ali beta 0. 11/2009 prirodni IVF, folikul puknuo prije punkcije,2010.g. opet par IVF-ova više ih prestajem i brojiit, ali sve neg. bete ili čak ne dođem do ET...počela sam gubiti snagu, padati...em mi je teško zatrudniti, em sam izgubila trudnoću i pitala se hoću li uopće ikada više zatrudniti kamo li iznjeti trudnoću, ali 01/2011 čudo, ja spontano zatrudnila (taman se spremala na IVF) kad test pozitivan, šok, nevjerivca, veselje,strah...ali sreća je kratko trajala i opet krvarenje, i ode naša mrvica nakon što se beta 3 puta super duplala. Tad posumnjam da i kod mene nešto " ne štima" i zbilja pretrage na trombofiliju pokažu tešku urođenu trombofiliju. OK sad bar imam dg., opet u 05/2011 stimulirani IVF i nakon ET pikam se Fragmin injekcijama, ali beta neg. :.( Slijedeći ciklus menga kasni 1 dan, uradim test, slaba crtica, jedva vidljiva, taj dan beta 18, za 4 dana beta 390...uh sva sretna, evo ga to je to, samo kasnija imlantacija...ali uskoro opet krvarenje iako je beta skočila za 3 dana sa 390 na 2000, trčim privatno na uzv, ali mrva nije u maternici nego u jajovodu, šok, užas, hitno u bolnicu, vanmaternična trudnoća, muž jadan vapije jel se mrvica može "premjestiti" iz jajovoda u maternicu, jer se super razvija, ali slijedi operacja, ostajem bez lijevog jajovoda...moja depresija i očaj su sve veći, zatvaram se, ne želim izlaziti, jer ispred mene iskaču samo trudnice i djeca, imam osjećaj da svi žele pojačati moju bol, ne želim da mi više itko objavljuje trudnoće ( osim cura koje se bore s neplodnošću kao i ja,takve su mi davale nadu i toplinu oko srca),postala sam grozna sama sebi. ALi opet u 11/2011 nastavljam s postupcima, koji opet završava neg. betom unatoč injekcijama Fragmin. Idemo dalje 03/2012 IVF beta pozitivna ali se nikako ne dupla dobro, i tako uzv pokazuje manju trudnoću, gurali na uzv do 8tt, ali srce nikada nije prokucalo i slijedi kiretaža Svijet se ruši po ne znam koji put. Ljeto, odmor, putujemo...i ok sam se osjećala tog ljeta, kao da se pomalo mirim da nećemo imati svoje djece, u 05/2012 smo podnjeli i zahtjev za posvajanje. Ali dolazi jesen i rekli smo guramo dalje, ili će biti posvojenje ili biološko dijete, i zbilja 10/2012 opet IVF, ja trudna i to blizanci, sreći nema kraja. Ali na 7+5 krvarenje, poplava, bila uvjerena da su bebe otišle, ali ne, obje su tu, uzrok krvarenja se ne zna...obzirom na moju povijest me u 11tt naručuju na patologiju trudnoće, rade obradu, na brisu cx e coli, ali rješavam ju jednom kurom antibiotika. U 19tt rade opet briseve, ali u to vrijeme mi počinje " proljev" hodočastim na zaraznu, sve ok, viroza, proći će, na ginekologiju isto sve ok,zatvorena,ali proljev ne staje 10 dana, opet zarazna, opet sve ok, šalju me na ginekologiju...kad tamo šok, jedan vodenjak vće prolabirao ( 21+1tt), užas, svijet se ruši, pa zar ću sada izgubiti svoje ljubavi kad smo tako daleko dogurali, kad me lupkaju već 5 tjedana, kad smo taman počeli uživati...odmah me stave na antibiotik iako su brisevi rađenu sa 19 tt ok, ali na 22 tt u noći krvarenje, trudovi...rađaona ujutro u 8 drip, bolovi užasni ali mrve se baš sada nedaju van ( dok sam bila u boksu s mužem, u boksovima do mene od toga jutra do popodne kada sam ja rodila rodilo je 5 žena živu i dzravu djecu), kad bi čuli plač tih beba, raspadali smo se, jecali, gušili se u plakanju jer smo znali da naša zlata nikada neće udahnuti i zaplakati...to je bila neizdrživa bol, bol koja me i sada steže kada se sjetim i 16.3.2013. u 15i30 na svjet dolazi naš sin T ( 600g, 30 cm), a u 15i45 naša kćerkica M. ( 490 g, 30 cm). Nisam ih vidjela i to mi je jako žao, ali sestra ih je samo umotala i odnjela skrivećki da ih ne vidim,pa sam mislila možda ih i ne smijem viditi...ali sreća muž je bio koliko toliko pri svijesti i tražio da ih sahranimo, i sreća da smo ih sahranili, puuuno je lakše kad im imamo gdje upaliti svijeću i odnjeti cvijeće. Nakon toga psiha na dnu dna, ali nekao želja gura dalje, na jesen radim biopsiju endometrija, i gle,u endometriju e coli i enterokok, odlazim na zaraznu, tu me 14 dana venoznu kljukaju sa 4 vrste antibiotika, nakon toga biopsija endometrija ok. 02/2014 IVF ali beta opet negativna. Svijet se opet ruši, za spontanu trud. sam vjerovala da nema šanse, jer muž ima loš s-gram mada znatno poboljšan nego na početko borbe ( sada samo astheno), ali ja imam samo jedna jajovod i drugi upitne prohodnosti ( ali nakon svih pretraga operacija, borbi s bakterijama...nije mi se dalo još raditi i HSG da provjerim prohodnost desnoga jajovoda), nego u Božje ruke, ako i bude oet VM trudnoća, ta što mi je i to u odnosu na sve do sada što sam prošla. Nakon neuspjelog postupka u 02/2014 dr. kaže jedan ciklus pauza pa u 05/2014 opet IVF. Međutim, meni 3-4 dana prije očekivane menge smeđarenje, što kod mene nije slučaj, 01.05.2014. + na testu, sutradan + jači i beta 260, 05.05. beta 1460...ajme koji opet šok, strah...ja spntano trudna unatoč svim dg. Strah do besvjesti, sa 6tt počinje krvaruckanje ali sve ok, i to krvaruckanje traje do 19+3 tt, uzrok se nikada nije saznao. Ne moram niti reći koji strah sam u tud. prošla. U 20tt umišljam tudove, odlazim na hitnu i tražim da me drže u bolnici, i tako biva drže me do 23 tt ali sve ok, odlazim doma, u 26tt opet hospitalizacija, rade mi pretrage radi moje psihe, opet e coli, ali rješava ju 1 kura klavocina u venu...otpust sa 28tt...tad se već opuštam, jer znam beba ako se rodi ima šanse preživjeti, ali guramo mi, na 38+5 tt me hospitaliziraju radi dovršetka trudnoće, zbog fragmina moram na planirani-inducirani, koji na 39+3 završava CR. Ta sreća kad je moje zlato zaplakalo, opet ta nevjerica zar je moguće, zar sam postala mama žive i zdrave bebe, zar sam doživjela, zar to nije samo san...ne nije san, bila je to stvarnost, naš F. se rodio sa 4140 g, 53 cm, savršeno zdrav, i evo ga sada trčkara po stanu Nakon njegova rođenja pitam dr. u šali kad mogu na drugu trud. obzirom na CR, kaže dr. rana super zarasla možete već nakon 3 mj. I tako mi lagano krećemo na drugu bebu, ali sumnjamo da ćemo dvaput u životu dobiti jack pot, čisto da se zabavimo, plodne dane ne pratim...odlazimo sa našim zlatom na more, nakon povratka menga kasni 1 dan, ja umorna kao pas, uradim test i +....ajmeeeee, opet šok, Bogu zahvaljujem, ne vjerujem...evo nas danas točno 27 tt, sve je super iako se cijelu trudnoću borim sa e coli, ureplasmom i enterokokom,ali vjerujem da mi te beštije ništa ne mogu jer uz nas su naši anđeli i dragi Bog koji nad nama čini sama čuda...ovu trud. niti sam mirovala niti mogu uz svoga malog zvrka i opet sve ide super. Sorry na dugom postu i greškama jer tipkam što brže mogu...ali nadam se da će ti moj trnovit i predugi put do dugica uliti veliku nadu i snagu kao i drugim mamama koje čekaju svoje dugice