Isto sam se i ja ponašala.
Isto!
Mačke ni blizu.
Patološki sam se bojala svega.
Kad me u 5. mj trudnoće ukliještilo u križima nakon nezgodnog kihanja, cijelu noć sam prosjedila za kuhinjskim stolom plačuć od bolova, a na stolu tablete koje se nisam usudila popit.
I ujutro kad sam napokon otišla liječniku, rekao mi je da sam komotno mogla popit jednu jer ne bi škodila.
Ne, ja sam se radije patila i proganjala pitanjima što ako.
Pretvorila sam se u čudovište.
I uništavala sebe i sve oko sebe.
Moj muž, a i doktor su bili glas razuma i to mi je puno pomoglo.
Znam da zvuči bezveze, ali daj se fakat probaj opustiti i prepustiti.
Ionako ne možeß sve kontrolirati, a frustrirana ne koristiš nikome.
Najmanje sebi i budućoj bebi.
Ja uopće ne sumnjam da ti to možeš.
I prestani kopat po dijagnozama i internetu.
Nađi si drugu zanimaciju.