Evo i nase:
2013 u 18tt imam inducirani, tjednima smo se borili sa dijagnozom naseg sina i izgubili. Nakon 18h trudova moje maleno veliko 12cm ali sa savrsenim licem pristane otici. Onaj iza dio njega sam ovlas vidjela, tada sam shvatila koliko je zapravo bio bolestan. Nismo saznali uzrok jer kromosomi su bili ok, phd nalaz nije donio utjehu. Iduci mjeseci kao u bunilu, zivim ali nisam ziva. 2mj 2014...par dana nakon termina, stojim na vratima i hvatam zrak da ne placem pred ljudima kako da prezivim taj dan. Cak i prokrvarim malo, pomislim da je zbog emocija. 08.03.2014 radim test i pozitivan je. Trudnoca pod nadzorom/pregledima/testovima a ja prije svakog pregleda ukopana kao macka. Strah me svega. 11.11.2014 ona stize glasno i ratoborno. Od pocetka kada me gledala, gledala me kao da se znamo citav zivot.Ostala sam trudna oko termina poroda, 5mjeseci nakon gubitka.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk