Citiraj KrisZg prvotno napisa Vidi poruku
Evo i nase:
2013 u 18tt imam inducirani, tjednima smo se borili sa dijagnozom naseg sina i izgubili. Nakon 18h trudova moje maleno veliko 12cm ali sa savrsenim licem pristane otici. Onaj iza dio njega sam ovlas vidjela, tada sam shvatila koliko je zapravo bio bolestan. Nismo saznali uzrok jer kromosomi su bili ok, phd nalaz nije donio utjehu. Iduci mjeseci kao u bunilu, zivim ali nisam ziva. 2mj 2014...par dana nakon termina, stojim na vratima i hvatam zrak da ne placem pred ljudima kako da prezivim taj dan. Cak i prokrvarim malo, pomislim da je zbog emocija. 08.03.2014 radim test i pozitivan je. Trudnoca pod nadzorom/pregledima/testovima a ja prije svakog pregleda ukopana kao macka. Strah me svega. 11.11.2014 ona stize glasno i ratoborno. Od pocetka kada me gledala, gledala me kao da se znamo citav zivot.Ostala sam trudna oko termina poroda, 5mjeseci nakon gubitka.


Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
draga, jako mi je žao zbog vaše bebice, i sama znam kako boli sve to, a čekanje phd-a izludi , nikada ništa dobrog ne saznamo iz njih.
Neopisivo mi je drago što ste nakon svega pronašli snagu i primili svoju dugicu napokon u ruke.


Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
Prebolit mogu, ali zaboravit nikada.
Moj prvi anđeo bi sada navršio 26 godina.
Iza njega napustilo nas je još petero djece iz četri trudnoće.
Tek šesta trudnoća je bila dobitna.
Rodila se moja najveća sreća i ljubav.
Sad je ona prekrasna djevojka.
A ja se i dalje često pitam kakva bi ostala djeca bila da su imala priliku okusiti život.
Kako bi izgledali, čime se bavili...
Možda bih već i unučad imala.
I tako....
Vrijeme ide.
Neke rane prolaze, ali dolaze neke druge jer život je borba...

Tanči draga, mislim da niti jedna majka ne može niti želi ikada zaboraviti svoje malo čudo, svog malog anđela.
Prestrašno mi je bilo samo pročitati da ste izgubili petero anđela, i divim se svoj vašoj snazi jer ste nakon
svega uspjeli krenuti dalje, i zahvaljujući tome sada imate kćer. Sigurna sam da su vaši anđeli i dalje uz vas.




Hvala svima koji su podjelili svoje priće, vi ste mi doista vjetar u leđa.
Trenutno se borim sa velikim strahovima i pokušavam se izolirati od njih.
Moj put prema dugici je počeo. Svaki ciklus posjećujem ginekologa i idem na
folikulometrije. Za mjesec dana bi trebala iskontrolirati briseve i možda dobijemo
zeleno svijetlo.

Strah me je. Nigdje nisam pronašla iskustva žena koje su izgubile bebe zbog
te užasne dijagnoze chorioamnionitis acuta. Zanima me kakve su im kasnije trudnoće bile?
Užasno me strah da se to opet ne ponovi . Molim vas javite se, jako puno ćete mi time pomoći. I svima onima koje su to prošle.