Drage majke. I ja sam nedavno postala majkom anđela, malene djevojčice koja me je napustila u 22+4tt.

Phd je pokazao da je za sve kriv chorioamnionitis acuta. Ne znamo kojom bakterijom je uzrokovana upala jer su mi svi brisevi sterilni.

Neću vam ovdje pisati kako boli kada izgubiš djete i što sve prolazim u ovom trenutcima jer znam da me vi drage moje na žalost jako dobro razumijete. To ću ostaviti za neke druge teme .

Ovdje bih voljela da pišite kako ste došle do svojih dugica.
Odlučila sam otvorti ovu temu jer želim da čujem samo lijepe i pozitivne priće..

tužnih sam u zadnjih mj dana pročitala i previše..

jako mi je to potrebno.

Suprug i ja čekamo da prodje par ciklusa da napravim kontrolne briseve pa ćemo ponovo pokušati!

Osječam da će mi moja dugica najbolje pomoći da se moje srce barem malo oporavi. Već sada se veselim svojoj dugici koja me negdje čeka iza oblaka..iako svojeg ću anđela uvjek čuvati u srcu, ona će uvjek biti moja prva ljubav i moja prva beba.

Molim vas, drage majke, podjelite svoja pozitivna iskustva ovdje sa svima nama,
budite nam vjetar u leđa, pokažite nam da dobro zbilja postoji.

Da nakon svake kiše uvijek svane sunce. Pišite nam kako ste došle do svojih dugica.. neka negdje ostane zapisan sav vaš trud i sva vaša sreća.

Nekome će jednom ovo puno značiti, kao što će i meni sada. <3
Previše je tužnih prića ispričano na ovom podforumu, previše je suza isplakano!!

Neka nam ovdje samo lijepe priće stegnu srce i zasuze oći

A ja vam ovim putem obečajem da ću jednom i ja napisati kako sam došla do svoje duge.