Citiraj *mamica* prvotno napisa Vidi poruku
Ovako i MM i ja. Imamo čak mini kolekciju starih mobitela i laptopa - naprosto ih se ne možemo riješiti niti kad crknu. Naše uspomene su unutra. A da ne govorim o ostalim stvarima - razglednicama, papirićima, posuđem.. i još nekim stvarima koje su i strašnije od ovog šporeta, e tu bi tek dobili dijagnozu.

Drugo obilježje nas hrčaka je razmišljanje "zatrebat će mi nekad". Pa to što će zatrebati stoji u policama i ormarima i čak kada mi nekada i zatreba, ne sjetim se da to imam.

Uglavnom, i ja se spremam na bacanje i dijeljenje, a planiram se riješiti i suvišnih komada namještaja, kao npr. ormara koji se raspada, ali ja ga ne dam pa ne dam.
poruke i fotke s mobitela možeš prebacit sve u komp, nije valjda da puniš sve te stare mobitele da bi pristupila uspomenama?
istinabog, ni ja ih ne bacam, oni baš stari služe djeci za igru, a ovi koji su relativno funkcionalni kao backup ako nekome crkne aktivni mobitel
a punjača koliko imam po kući tek.. posebna mi je boljka ta vrsta otpada za koju se treba dodatno angažirat, saznat di se to baca, pa zvat ili nosit nekamo.. ista stvar je i sa isteklim bojama za namještaj, ljepilima za pločice, glet masama i sličnom.. moj muž je baš gadan hrčak, pogotovo za tehniku, i ponekad ga pitam zašto točno mi po kući imamo 4-5 tastatura, isto toliko pari zvučnika (i nijedni ne valjaju!), našla sam jednom na svoje iznenađenje i jedan skener, a kad treba nešto skenirat idemo kod mog starog jer dok ovog izvadiš, uključiš, vjerojatno treba nešto instalirat... ali nikad ništa korisno nije izašlo iz te rasprave, uvijek mi vrati sa zašto ja imam toliko robe