filozofija anti-hrčaka ili što još izbaciti?

[*mamica*]

ja se strašno vežem uz stvari
sjećam se, kad sam bila mala, mama je dala jednom susjedu naš šporet
mislila sam, jadni šporet, kako će mu biti bez nas
ne, nemam psih. dijagnozu
bar ne službeno

Ovako i MM i ja. Imamo čak mini kolekciju starih mobitela i laptopa - naprosto ih se ne možemo riješiti niti kad crknu. Naše uspomene su unutra. A da ne govorim o ostalim stvarima - razglednicama, papirićima, posuđem.. i još nekim stvarima koje su i strašnije od ovog šporeta, e tu bi tek dobili dijagnozu.

Drugo obilježje nas hrčaka je razmišljanje "zatrebat će mi nekad". Pa to što će zatrebati stoji u policama i ormarima i čak kada mi nekada i zatreba, ne sjetim se da to imam.

Uglavnom, i ja se spremam na bacanje i dijeljenje, a planiram se riješiti i suvišnih komada namještaja, kao npr. ormara koji se raspada, ali ja ga ne dam pa ne dam.