Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.01.2016. at 13:47
je samo kaj je to kod mene bila pozamašna količina, usput bilo dosta i u flašicama, recimo kreme, kaj mi nikak nije za obično smeće, ali sam se tog rješila iz kuće
evo meni moje teme. najgora sam. i toliko vremena nemam za ništa da nista ne poduzima. iako me guše stvari u premalom stanu.
krenem nešto rješavati i dam prijateljici ulje za kosu, a ona meni neku pjenu u triput većoj boci
ako nista drugo bar ispoklanjam ili trampim stvari koje su meni velike ili ih ne volim. ali tu najčešće strada moja majka i njenih 88m2
Posljednje uređivanje od rossa : 11.01.2016. at 22:30
Ovako i MM i ja. Imamo čak mini kolekciju starih mobitela i laptopa - naprosto ih se ne možemo riješiti niti kad crknu. Naše uspomene su unutra. A da ne govorim o ostalim stvarima - razglednicama, papirićima, posuđem.. i još nekim stvarima koje su i strašnije od ovog šporeta, e tu bi tek dobili dijagnozu.
Drugo obilježje nas hrčaka je razmišljanje "zatrebat će mi nekad". Pa to što će zatrebati stoji u policama i ormarima i čak kada mi nekada i zatreba, ne sjetim se da to imam.
Uglavnom, i ja se spremam na bacanje i dijeljenje, a planiram se riješiti i suvišnih komada namještaja, kao npr. ormara koji se raspada, ali ja ga ne dam pa ne dam.
Posljednje uređivanje od *mamica* : 12.01.2016. at 11:16
Inače, uskoro je Međunarodni dan darivanja knjiga (14. veljače).
I ja imam osjecaje tipa "jadni sporet". Cak nisu uvijek vezani uz stvari. Evo sad nakon sto sam pomislila i napisala da je novi portal super, odmah mi je doslo u glavu "a bed je zbog stare verzije". Bolesno
Poslano sa mog SM-G361F koristeći Tapatalk
baš sam htjela pohvaliti samu sebe: šalice i olovke koje sam dobila "u bing vrećicama" ostavila sam u uredu, blokove, rokovnike i kalendare podjelila penzionerima, žarulje poklonila roditeljima -ništa nije ostalo kod mene doma.
ali pronašla sam forumašicu koja traži karte koje sam bacila zajedno sa brdom naljepnica i rasparenih memorija -nakon što je stajalo par godina u kutiji netaknuto i sad mi je žao, moram još poraditi baš na bacanju.puno sam bolja u nekupovanju nego u rješavanju nepotrebnog.
poruke i fotke s mobitela možeš prebacit sve u komp, nije valjda da puniš sve te stare mobitele da bi pristupila uspomenama?
istinabog, ni ja ih ne bacam, oni baš stari služe djeci za igru, a ovi koji su relativno funkcionalni kao backup ako nekome crkne aktivni mobitel
a punjača koliko imam po kući tek.. posebna mi je boljka ta vrsta otpada za koju se treba dodatno angažirat, saznat di se to baca, pa zvat ili nosit nekamo.. ista stvar je i sa isteklim bojama za namještaj, ljepilima za pločice, glet masama i sličnom.. moj muž je baš gadan hrčak, pogotovo za tehniku, i ponekad ga pitam zašto točno mi po kući imamo 4-5 tastatura, isto toliko pari zvučnika (i nijedni ne valjaju!), našla sam jednom na svoje iznenađenje i jedan skener, a kad treba nešto skenirat idemo kod mog starog jer dok ovog izvadiš, uključiš, vjerojatno treba nešto instalirat... ali nikad ništa korisno nije izašlo iz te rasprave, uvijek mi vrati sa zašto ja imam toliko robe
Što je najžalosnije od svega, većinu toga imam prebačeno na laptop. I sa starog laptopa na novi laptop. Mislim, to je neviđena količina podataka. Ali opet ja to brižno čuvam i uopće ih ne punim i ne palim nego eto tu su mi, pri srcu.
Ali moram se pohvaliti da sam se danas riješila ogromnog broja uspomena.
Prvo sam odmah poslije Nove godine očistila frižider i kuhinjske ormariće i ostavila samo najnužnije namirnice. I nevjerojatno je, iako gotovo nikada ne kupujem unaprijed nego samo za dan dva, koliko se toga opet nakupi. Riješila sam se i bezbroj starih kataloga, albuma, časopisa, bilježnica i sličnih gluposti.
A danas je iz kuće letjelo:
- šest 120-litarskihvreća za smeće dječje odjeće, moram se riješiti još dvije (moram napomenuti da je moja kćer doživjela dvije i pol godine, a toliko sada ima i sin, znači, sva ta robetina za dvoje djece do dvije i pol godine),
- dvije te iste vreće plišanih igračaka,
- dvije te iste vreće stare obuće i ostataka stare odjeće koju nismo već pobacali,
- 3 vreće za smeće koja sadrži kramu poput milijun metli, čistača, napola potrošene kozmetike koju NIKADA nećemo potrošiti do kraja, kojekakvih gluposti koje ne koristimo i koje nam ne služe.
Slijedeće je na tapeti posuđe - tave i lonci koje nikada ne koristim niti ću jer su nekvalitetni, bezbroj otučenih i nikada upotrijebljenih šalica, nespareni tanjuri (od svake vrste po dva komada). I posteljina - sav onaj kič koji sam dobila prilikom udaje, sve leti van. Čekam samo da kupim novi servis tanjura i da dođe bura i otjera ovu kišu da mogu lijepo oprati posteljinu i spremiti je onome kome je potrebna.
Sav taj višak je stajao natrpan u naših 100 kvadrata, nije niti čudo da stalno imam osjećaj da me sve guši.
Uživam.
Posljednje uređivanje od *mamica* : 11.02.2016. at 15:12
Bravo bravo mamice!
Jesus tangerina kod tebe IT skladiste
mislim i kod mene ima svasta od muza i te starudije od punjaca i mobitela.rjesavam ih se postupno.bas cu jedan dan rascistit jednu komodu jedva cekam.
ne kuzim se bas u tu tehniku i te kablove al cu pobacat jer da mu treba to bi koristio a ovako ni ne zna da to ima al ne bi bacio. Ma daj me nemoj... ima da sve leti ovih dana
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.02.2016. at 15:34
Što mi ne treba prodam na aukciji za prikupljanje novca za životinje.
Ja sam anti - hrčak. Mrzim pune ladice, mrzim stvari oko sebe. To me guši. Volim minimalizam. Za mene ne postoji sentimentalna vrijednost.
Trenutno patim jer za malu stalno nešto treba pribavljati, i onda s veseljem dočekam da nešto preraste da mogu podijeliti, samo da se makne iz kuće.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 11.02.2016. at 19:06
U zadnjih 2 mjeseca sam rasčistila 2 ormarića i riješila jedan veliki problem u spavaćoj sobi
Ali imam još veći - MM-ovu robu. Ne znam jesam li napisala da sam u njegovom ormaru izbrojala 45 košulja od kojih nosi 4-5, nekih 160 majica, 30-ak hlača,
ogromna ladica je puna čarapa (od kojih je polovica neupotrebljavana), ogromna puna gaća (isto puno neupotrebljavanih), puna vrećetina potkošulja koje ne nosi
pidžame koje ne nosi .... on ima triput više robe od mene .... meni je problem što on ne vidi da je to problem
Suosjećam...
Ali ako on ne vidi problem, možda se ne bi obazirao ni na to da ono što ne nosi skloniš. To sam ja radila sa dječjim igračkama. Prvo u vreću pa u podrum, a ako do idućeg godišnjeg nitko nije pitao za to, odselilo bi se iz kuće (u vrtić, u dobre ruke ili na kontejner...)
Doduše, jednom mi se dogodilo da je moj mlađi iz grupe gdje su bili u dežurstvu takvu "svoju" plišanu igračku dovukao doma. uffff....
ja imam košaru u hodniku kraj vrata. sve što ide van - prvo ide u tu košaru. ako se ne vrati (a obično se ne vraća) - ide dalje prvom prilikom.
@anchi pp, a da otvorš dućan? mislim, 160 majica....
Dakle uhvatila me totalna čistka, raščišćavanje stvari, robe, igračaka,...ma svega iz stana što ne koristimo. Osjećaj neopisiv, napokon dišem, cijelu izbu sam izbacila van (tj. MM) i iznova razvrstavala. Ostala je valjda 1/10 svega.
Sorciere ako me pamćenje dobro služi mogla bi mi pomoći da dobar dio toga završi onima kojima treba? šaljem pp. ja sam uz auto-put nismo daleko, rado bi da se vidimo što prije da mi susjed ne poludi jer sam vreće i kutije stavila u haustor koji dijelimo
Ne mogu prezaliti sto sam odlucila ne biti hrcak kad me je sestra u rodilistu nakon poroda pitala hocu li spavacicu ostaviti ili baciti. Nisam htjela nikoga gnjaviti pranjem te ogromne krvave fleke. I tako...dijete ima preko pola godine, a ja nikako da prezalim spavacicu. Nije fora biti hrcak:/
Poslano sa mog SM-G361F koristeći Tapatalk
Spavacica u kojoj sam rodila. Posto se emotivno vezem i za totalno nebitne stvari i cuvam ih godinama, bas sam mogla i ovo ostaviti. Al eto. Inace prastara spavacica, naslijedjena ne znam ni sama od koga.
Poslano sa mog SM-G361F koristeći Tapatalk
Daj Vlattka prastara naslijedjena spavacica ti stvarno nije must have.
nego cure ako netko ima kontakte od sorciere jel joj moze reci da ima pp od mene neugodno mi zbog susjeda sve te stvari mi stoje u zajednickom haustoru.
hvala.
Ovakva sam i ja bila. Ali kad su klinci prerasli najmanje pelene i odijelca, spremila sam im to + kapicu i slinček, a ostalo (skupa sa spavaćicom) je otišlo u dobre ruke. Sad se pokušavam sjetiti koju sam uopće imala u rodilištu i pojma nemam. Samo treba napraviti rez. Sitne dječje stvari još čuvam.
Spavaćica za porod
Ja sam svoju spremila u jednu kutiju i prije par mjeseci smo dotična kćer i ja nešto kopale i ona si je uzela tu spavaćicu i spava u njoj. Slatka je, s medekima, naravno da je nisam mogla baciti
LOL, pooooojma nemam u čemu sam rađala. Baš ste prave pravcate hrčkice.
ja sam radjala u njihovim spavacicama oba puta. ali i da sam u svojoj ne bi mi palo na pamate to pohraniti. vi imate skladista ili sto?
ja sam neki dan opet čistila i bacala i moj muž je napravio ono što me najviše izluđuje, kopao je po vrećici s bačenim stvarima i vraćao neke stvari
splitsko rodilište će vjerojatno čuvati spavaćicu u kojoj sam rodila sljedećih 100 godina, tako da ona je na sigurnom
Ja sam isto hrčak, ali mislim da ću samo jednom poludjeti i sve pobacati. A to će biti vrlo brzo. Triger mi je bio kad mi je svekrva donijela mm-ovu košuljicu od krštenja jer sad više kao nema smisla da je ona čuva, kad mogu ja
Mama još čuva svijeću, odijelce i kapicu s mog krštenja, sad ću joj reći da više nema smisla kad može MM
Ja sam prije bila hrčak. Emotivno se vežem za stvari. Čuvala sam pisma, dnevnike, ulaznice s koncerata…skoro sve sam to riješila preseljenjem u novi stan. Sad sam hrčak s krizom identiteta, neke meni bitne stvari čuvam (obično sentimentalne prirode), odjeću, posteljinu i sl. stvari proberem i podijelim.
meni je baš drago da su moji roditelji 26 godina čuvali moj krevetić pa sam ga i ja sa svojom djecom mogla koristit za držanje robe
zezam se, i stare robe sam se nanosila, hvala tetki koja je nije bacila 30 godina
po meni je to stvarno zez, nije rješenje biti hrčak, ali ni sve bacati, a šta spada u koju kategoriju, sretno s procjenjivanjem!
padam u trans kakve stvari vam padaju na pamet sačuvati....pojma nemam u kojoj sam spavaćici bila u rodilištu a kamoli da je čuvam.
Tako bome nećete nikad raskrčit stan/kuću od viškova a ja sam uvjerena da to gomilanje svega i svačega baš ne nosi neku dobru vibru/energiju u prostor u kojem boravimo...
zanemarite me, ponosna sam na sebe ovih dana čega se sve rješavam, viš mogla sam vam utrapit što god da me spasite
hoće koja nikad korištene nove čaše sa zlatnim porubom? (vjenčani poklon)
imam još dosta toga spremnog čeka u haustoru.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.04.2016. at 15:56
Imas li stapni mikseri mlinac za kavu viska lili?
ja se sjecam kaju sam spavacicu imala,jer sam imala bolnickru
Nano dobis case no frks jqvi mi se na pp, a sorci imam tanjura zavirim jel.ima jos posudja prije primopredaje. Racunaj na sutra navece.
lili imaš koju zdjelu za salatu veliku baš bi mi trebala???
ne, ne, ja sam se šalila. Neka čaše idu sorciere
ja sam hrčak
gle, i mene bi razveselile
samo mi ne trebaju Mislim trebaju, ali ne toliko
Ja sam rađala sva 4 puta u bolničkoj.
Imala bi kaj počistiti i izvaditi iz kuće, al furt tumbam po dječjim ormarima i dalje ne stignem...
Sorciere, za tebe imam riblji komplet - zdjela za juhu i tanjuri. Sveki dala kad smo ušli u kuću pa sad zauzima prostor u garaži.
Posljednje uređivanje od Nera : 12.04.2016. at 15:28
Da se pohvalim, nedavno sam odlucila prodati 3u1 kolica i kupiti sportska. Puno nosim dijete i slabo koristim kolica. Zato mislim da nisam trebala kupiti takva. Uglavnom, kao i svaki pravi hrčak jučer sam plakala prije odvoženja kolica kupcima:D Ali poslije toga sam bila baš ponosna.
Poslano sa mog SM-G361F koristeći Tapatalk
Je totalno suprotno od naslova teme, ali ja sam takooooo sretna što sam hrčak.
Uživam kada izvadim igračke sa kojima su se igrala moja starija djeca i dam ih najmlađem.
I onda se oni stariji prisjećaju kako je to bilo njihovo i od koga su dobili i kada.
A da razumijete koliki sam hrčak, najstarije dijete mi upravo ide u auto-školu.