 |
|||
zivite zajedno, cekate bebu koju ste zeljeli...ne znam, meni su to puno vece stvari nego neko pitanje. brak je tu samo formalnost. jel bi se sta promijenilo s tim pitanjem? ne kuzim.
jel te smeta sto nisi sigurna sto on stvarno misli ili sto tome nije dao malo vise glamura i romantike?
Tu kod mene bi odmah svi znali je li prsten zarucnicki ili ne, pod uvjetom da to cudo izgleda kao zarucnicki prsten, jel. Znaci zlato s dijamantom (ili dijamanticem) u obliku neke prizme ili cega vec. Jos ako onda zavrsi na pravom prstu...
Pa kad je već pitanje: dobila prsten, a nije pitana, da li da čeka još jedan dijamantan pa još vericu, bilo bi fer da ona kupi njemu jedan i da naravno postavi bitno pitanje.
Sto bi bilo tek da su kredit ( i jos u svicarcima) digli ? To bi bila stvar koja ih dozivotno veze bez mogucnosti odustajanja.Originally Posted by meda
I ja sam u ovoj kategorijiJa još čekam zaručnički prsten.
Čak i nakon svadbe i djece.
Peg, pitaj ga. Ja sam izravna :D
X!Ahahahahaaaaaahaaaaa
Umirem od smijeha
Lude ste sve po redu
I ja imam tak nekak smješnu priču.
Prvi prsten koji sam dobila od MM je bilo za 6 mj. "hodanja" , meni se oči zacaklile i uškorani pogled sam složila, a on mi na to rekao: "NIJE TO ZARUČNIČI PRSTEN"( hladni znoj me oblio jer sam stvarno pomislila da je zaručnički a udaja mi nije bila na pameti)
Koliko me sjećanje služi nije me nikada pitao da se udam za njega, nego sam negdje nakon 4 god veze nakon nekog razgovora o zajedničoj budućnosti rekla da sam vidjela neki zgodni srebreni prsten koji mi izgleda kao zgodni zaručnički, a on me pitao koliko košta, dao mi novce i rekao idi kupi ga. I tako sreberni Esprit prsten s cirkonom za 420 KN sam si sama kupila.
Vječano prstenje smo otišli zajedno izabrat za 5 god. veze kad smo počeli zajedno živjeti i imali plan se oženiti za nekih par mjeseci i uzeli opet srebro i titan 900kn oba
Obožavam ova dva prstena i ni tren nisam požalila što su srebreni i što nije sve bilo po pravilima i propisima tradicije u Rvata i Amerikanaca.
A od kada je to tradicija u rvata davati zaručnički prsten? U mom kraju se tradicionalno kupuju burme koje se nose na lijevom prstenjaku do ženidbe, isto to prstenje se skida, posvećuje ili što već na obredu i stavlja na desnu.
Ako će po tradiciji zaruke se kod mlade organiziraju i svekrva dolazi sa nekom ogrlicom.
Mene nikad moj nije ništa pitao, spontano smo počeli pričati o svatovima, pa ja ne bi velike a on ima veliku rodbinu, pa kako to ide sa hotelima, pa ajmo vidjet i eto ti termina...
Niti me pitao, niti sam dobila zarucnicki prsten, niti smo imali zaruke. Odredili jedan zgodan datum u slijedecoj godini koji bi bio zgodan da "to" obavimo. A i vjencanje je bilo bez klasicne svadbe i bez vjencanice.
Čitam temu i opet imam osjećaj da ne živim na istom planetu.
Ja, naime, ne poznajem nikoga tko se zaručio. Ljudi se žene ili ne žene, žive zajedno i bez toga, ali da se netko od mojih prijatelja i bližih poznanika zaručio, to mi zbilja nije poznato. Sjećam se da sam prvi put čula za zaruke od jedne djevojke iz Slavonije i da mi je to bilo jako čudno, pogotovo kad nam je rekla da su se "jedan drugom obećali" na večeri s budućim kumovima (jesu li to zaruke?).
U prstenje nikad ne gledam, nikad to ne zapazim.
A sad na temupa ako se želiš udati, pitaj ti njega.
To su ove mlade generacije.
Ja na poslu imam dvije cure koje su se zarucile, a svadbu planiraju za dvije godine. U moje vrijeme smo se udavali s trbuhom ili kad je dijete vec prohodalo
Poznaš, poznašČitam temu i opet imam osjećaj da ne živim na istom planetu.
Ja, naime, ne poznajem nikoga tko se zaručio.
Ja imam lijepi prsten. Ne znam sad je l spada u kategoriju zarucnickih po dizajnu, al po funkciji da. Dobila sam ga s crvenom ruzom nasred ceste. Kisa je padala, a ON je kleknuo
Kod nas je to vise bilo u skladu s neozbiljnim nego ozbiljnim ponasanjem.
Dobro da me zaprosio, otkud bi znala kakve su mu namjere
Ponekad su najbolja rješenja, najjednostavnija rješenja.
Naprosto ga pitaj, sto je mislio s prstenom.
X
I ja bi ga pitala,ak ti več bed otvoreno onda umotaj u celofan...pa ubaci temu kad bude prikladan trenutak.
Bome mislim da ni ja ne poznam nikog sa zaručničkim prstenom...kod nas to ni običaj. Al bome nije nit ovo sa svekrvom i ogrlicom. Kad sam se udavala,svekrva mi htela kupit kao prstena za uspomenu i odvela me u zlatarnu...ajme,ja zlato ne volim baš nit imam ikaj od zlata a ona od zlatne generacije. Pa sam zbrala jedan srebrni...uf jedva se dogovorile. Pa se malo uvrijedila dok ga nisam stavila na vjenčanju,htela sam samo vjenčani imati. Ah..
A moj,nit je kleknul a bome me nit zaprosil filmski...jedno jutro u krevetu mi reko kaj mislim da napravimo feštu.
a ništa pitaj ga jel on to tebe prosi, ili možda trebaš čitati između redaka
ovako je bilo i kod mene, a zapravo smo htjeli izbjeći 7 godišnjicu i krenuti računati ispočetka
Niti ja nisam dobila prsten i filmsku prošnju i to me boli tek sada, nakon 8 godina braka
Vidim da ima svakakvih priča
Evo, potaknuta od puno vas koje ste me savjetovale da ga pitam, to sam i napravila. Pitala sam ga da li je prsten samo ukras ili ima neko više značenje. Iako je rekao da prsten ima više značenje, ispalo je da izostanak pitanja nije slučajnost. Jednostavno nije bio spreman, no sam je odredio datum (naša godišnjica koja je krajem mjeseca) do kada se nada da će biti spreman i na taj korak (odnosno da postavi pitanje koje čekam).
Moram priznati da nikad nisam previše razmišljala o tome hoće li me, i na koji način, moj princ na bijelom konju zaprositi. No, od njega sam, znajući kakav je, nekako očekivala da će to napraviti na pravi način te me je zbog toga takva situacija malo razočarala. Naravno, ne smijemo zaboraviti i na trudničke hormone koji su vjerojatno isto odigrali svoje
Uglavnom, za sada čekam
Ima nas raznih.... Ja sam dobila sve, po ps-u (obiteljski zaručnički prsten, pa onda i vjenčani), a meni to nikada nije puno značilo.... Da mi nije godišnjica braka 3 dana prije mm-ovog rođendana, to bih također uredno zaboravila ali moja mama i svekrva se uredno brinu da se to pamti. Meni je puno važnija svakodnevna dobra komunikacija (koju imamo) od forme, pa se u tome slažem s tobom:Niti ja nisam dobila prsten i filmsku prošnju i to me boli tek sada, nakon 8 godina braka
S druge strane, da sam bila prikraćena, možda bi mi falilo, ali to nikad neću doznati.
Last edited by Peterlin; 11.01.2016 at 08:44.
Čekamo i mi.
... uz pitanje ide i novi prsten?
Btw. ja nisam mogla to prstenje nositi od sredine trudnoće (ruke su mi otekle "ko safalade")
Zaručnički prsten koji je mali i tanak nikad nisam puno ni nosila. Vjenčani jesam, kratko. Prstenje mi smeta u svakodnevnim poslovima, tako da - doma stoji u kutiji za nakit zajedno s još gomilom istog koji ne nosim. Nosim jedan lančić i sat, na desnoj ruci na poslu imam 15 mm široku kožnu narukvicu koja ima svrhu naslona za ručni zglob, da bude u povoljnijem položaju kod držanja miša.
Prstenje = nula bodova, pogotovo otkad su se djeca rodila. Tko bi to stalno skidao i stavljao?
ni ja svoj zaručnički ne nosim. Naime mi smo se zaručili nakon 3 mjeseca veze jer sam ja trebala otići živjeti i raditi u Francusku na godinu dana pa je to bilo kao malo slatko obećanje. Boravak u Fr se skratio na 5,5 mjeseci i voila, onda smo 3,5 godine živjeli zajedno prije svadbe.
Nama su rekli da zaručnički prsten postaje vjenčani prsten i tako i bi, nijedno od nas ih više ne nosi, stoje u ladici s nakitom. Baš bih ga mogla probati jedan dan, znam da su nam postali uski oko prstiju (a ja sam još tad sužavala blesa), ipak kupljeni prije 16 godina.
Last edited by Lili75; 11.01.2016 at 10:12.
... uz pitanje ide i novi prsten?
Bome i ja, kao i Peterlin dajem prednost svakodnevnoj komunikaciji. I mi zaboravimo na godisnjice. Ja sam cak kad sam se negdje zaposljavala upisala krivi datum. Srecom, nama je to oboje bilo smijesno
Nisam formalist. Ono, drago mi je sto me muz zaprosio i sto smo vjencani, jer su mi to emotivno bili super trenuci, al nije mi zbog toga bolja veza s muzem.
Ja osobno mislim da je ovo gore navedeno pravi način, jer ako te on bude pitao "pitanje" onda kada to ti želiš a ne kada on to zaista želi, onda će cijela priča izgubiti smisao i važnost, zar ne?Vidim da ima svakakvih priča
Evo, potaknuta od puno vas koje ste me savjetovale da ga pitam, to sam i napravila. Pitala sam ga da li je prsten samo ukras ili ima neko više značenje. Iako je rekao da prsten ima više značenje, ispalo je da izostanak pitanja nije slučajnost. Jednostavno nije bio spreman, no sam je odredio datum (naša godišnjica koja je krajem mjeseca) do kada se nada da će biti spreman i na taj korak (odnosno da postavi pitanje koje čekam).
Moram priznati da nikad nisam previše razmišljala o tome hoće li me, i na koji način, moj princ na bijelom konju zaprositi. No, od njega sam, znajući kakav je, nekako očekivala da će to napraviti na pravi način te me je zbog toga takva situacija malo razočarala. Naravno, ne smijemo zaboraviti i na trudničke hormone koji su vjerojatno isto odigrali svoje
Uglavnom, za sada čekam
Nadam se da cijeniš muževu iskrenost.
Puno sreće želim!
upravo takoA da ti pitas njega hoće li se on oženiti tobom ili da čekaš još jedan prstenČestitke
nas dvoje smo šetali Korzom i zaključili da bismo se mogli ženiti, pa smo usput otišli do prvog zlatara po prsten i odmah ga zajedno kupili. na povratku smo skočili do mjesta gdje smo se skupljali s ekipom, svima rekli eto, mi ćemo se ženiti, pokazali prsten i platili turu pića. nikakva romantika, sad tek vidim, užas jedan, iako mi onda to nije tako djelovalo. ali, eto nas i nakon 15 godina braka, 18 veze, a i dalje nismo neki romantičari.
Ja isto nemam zaručnički prsten, dogovorili smo se da ćemo se vjenčati nakon nekih 5g veze i zajedničkog života, onako, usput, trebalo nam zbog nečeg što se na kraju nikad nije ni desilo, ali kad je već odluka pala...
Čak nam je i vjenačno prstenje različito, nismo se mogli dogovoriti oko nekog dizajna koji se oboma sviđa pa je svako odabrao sebi po ukusu. Kompromis zlata vrijedi, ponekad i bukvalno
Mi smo se nakon 2,5 godine veze na daljinu odlučili vjenčati. Mjesec i pol prije vjenčanja kod mene se organizirao obiteljski ručak, da se, eto, naše dvije velike familije upoznaju - ujedno su to bile i zaruke (ali bez prstena
I da, pamtim taj tjedan dana prije vjenčanja 1996. godine, kad su ljudi dolazili sa poklonima - cijeli tjedan tresli su nas potresi na jugu Hrvatske.
Meni se ne bi svidjelo da si daje rok do kojeg bi trebao biti spreman (zbog bebe jer se to u hrvatskom drustvu ocekuje?).
To treba biti odluka srca, a ne razuma.
Nek radije ceka dok ne bude milijun posto siguran, vjerujem da bi i ti tako bila sigurnija u njegove / vase namjere i zelje ili?
Hm..i sad nebuš napeta do tog dana a na sam D dan tek...ja bumVidim da ima svakakvih priča
Evo, potaknuta od puno vas koje ste me savjetovale da ga pitam, to sam i napravila. Pitala sam ga da li je prsten samo ukras ili ima neko više značenje. Iako je rekao da prsten ima više značenje, ispalo je da izostanak pitanja nije slučajnost. Jednostavno nije bio spreman, no sam je odredio datum (naša godišnjica koja je krajem mjeseca) do kada se nada da će biti spreman i na taj korak (odnosno da postavi pitanje koje čekam).
Moram priznati da nikad nisam previše razmišljala o tome hoće li me, i na koji način, moj princ na bijelom konju zaprositi. No, od njega sam, znajući kakav je, nekako očekivala da će to napraviti na pravi način te me je zbog toga takva situacija malo razočarala. Naravno, ne smijemo zaboraviti i na trudničke hormone koji su vjerojatno isto odigrali svoje
Uglavnom, za sada čekam
I još nije sigurno dal bude spreman.
Mene tek ovo dalo misliti...ono prije ne.
hormoni ili ne, meni se iskreno ne čini da je prosidba nešto što se treba iščekivati na taj način. pa mogao se strpiti s tim prstenom do godišnjice odnosno dok ne bude spreman i onda odraditi to "kako treba". ovako tebe trudnu drži u tom čekanju odluke je li on spreman ili ne, a za tebe se podrazumijeva da jesi?...baš me nekako razočarao ovakav "rasplet". ako se volite i čekate dijete i imate zajednički život, a što se onda toliko boji tog pitanja, ja stvarno ne razumijem, pa možete ostati zajedno i bez tog formalnog koraka, na što bi to trebao biti spreman, a nije već sada potrebno da bude spreman?
Nevjerojatno, frajer se uplasio.
Ko da mora stambeni kredit u svicarcima potpisati.
Bojim se da bi mene ovakvo cimanje, prstenje, pitanja o ostanku zajedno , ispitivanja terena , pa fore toplo/hladno ....malo iznervirale. Pa bi vrlo lako bila puno direktnija u pitanjima. I zakljucima.
Hocu reci nije to nista jako neobicno.
Slicno se dogodilo i meni. Samo sam tada rekla da me prestane vuci za nos i da odluci da li se zeli registrirati ili ne. ( je, bila sam trudna i zivjeli smo skupa. I dogovor je bio da se registriramo kad budem trudna.)
PS: ne vjerujem u princeve na bijelom konju.
Mislim da si puno muških u svojim glavicama zamisli i preuveliča tu činjenicu na doživotno vezanje...zabrije da samo The pitanje označava neki kraj dosadašnjeg života..kaj i je istina ali ne u tom strašnom obliku.
Kažem neki..jer ima ih kontra,baš kao i žena...nije svakoj ženi niti san snova da on klekne.
Rijecanka, potpis
mene bi samo ras*izdio
prsten znaci nesto vise, al on nije spreman?
il pij il setaj
Pa i mene je razocarao rasplet... on se ustrtario... vjerojatno je i mislio postaviti The Pitanje, al u zadnju sekundu se predomislio. Kad se i odluci pitati, ja bih ga stavila na cekanje, barem onoliko koliko ce njemu trebati od prstena do Pitanja.
ja se divim zenama koje ne bi pop.... na takvo rastezanje
Bitno je samo i jedino to da ste sretni. Ako ste oboje sretni bez papira, nek tako i ostane.
Nemojte si nametati zaruke, brak samo zbog bebe i okoline.
Oko mene 95% parova zivi s djecom u sretnoj vezi - bez papira. Neki se vjencaju nakon 2-3 djece, neki nakon xy godina i djece - neki nikad. I dobro im je.
Hocu reci, bitna je ljubav i sve sto dolazi uz nju, sve drugo je nebitno (ponesto i drustveno nametnuto).
annie pa u pravu si
al ovdje se radi o tome da on malo bi, malo ne bi, tj. nije siguran bi li
ono, koji vrag vadis prsten koji znaci nesto vise, al nisi siguran je li to to
treba mu vremena
Aj nemojte je sad jos vise nabrijavati, nije idealno ali ako je vec rekao da zeli s njom biti do kraja života, sve je rekao.
Brak il ne, zajedno ste, volite se...ko da je nama u braku nes drugacije. Ne forsirajte.
Rijecanka, potpis
mene bi samo ras*izdio
prsten znaci nesto vise, al on nije spreman?
il pij il setaj
On se malo u..'o i sve skupa zakomplicirao. Negdje sad bistri budućnost sam ili s kojim frendom dok mu ne nadođe.
E jesmo ga zakomplicirale sad. Ne znamo ni covjeka, ni peg, ni kako oni funkcioniraju skupa. Zbilja nije zahvalno za komentirati.
Ovako kad razmisljam, mislim da bih se u ovakvoj situaciji odlucila na izvanbracnu zajednicu, al nisam u tim cipelama i tko zna sto bih zaista napravila.
Supotpisala bih.annie pa u pravu si
al ovdje se radi o tome da on malo bi, malo ne bi, tj. nije siguran bi li
ono, koji vrag vadis prsten koji znaci nesto vise, al nisi siguran je li to to
treba mu vremena
Ok, nisi se spreman ženit. A na dijete si spreman??? Mislim, ono... brak se razvede za par minuta, a roditeljstvo je doživotno. Ako si spreman biti s nekim roditelj zajedničkom djetetu sve do svoje smrti onda ne razumijem kako se može ne biti spreman za običan potpis na papiru koji ustvari ne vrijedi ništa jer se sve to može poništiti. Frajer je pomalo papak. I ja čekam prosvjetljenje
Kod mene je situacija bila obrnuta: meni nakon godinu dana zajedničkog živta ženidba ni u peti, on tradicionalista kod kojeg je "red" sve napraviti po PS-u. Dobila sam pravi zaručnički prsten s brilijantom (i pripadajućim certifikatom-tek nakon klečanja
Meni ovo na prvo čitanje nije zvučalo kao da je tip neodlučan, već da joj ne ostavlja izbora. I da je to ono što peg smeta. Da ju stavlja u poziciju objekta koji, eto mora prihvatiti da je to to, on je kleknuo, rekao nešto lijepo, dao prsten... beba je tu... idemo dalje. Njemu je sve jasno, a ne da je neodlučan.
Da se nju i ne pita za suglasnost, kad je sve što treba za brak tu.
Last edited by Mojca; 12.01.2016 at 08:27.
Mislim da ste zabrijale na temelju ove projekcije.
potpisujem
i dodajem, a gdje piše da se ljudi uopće moraju ženiti? papir je garancija za ono, što točno? ljubav? ili kredit u banci?
ovo me malo počinje podsjećati na raspravu koja je obitelj vrijednija: mama+dijete, mama+tata+dijete, koliko djece, je li jedno k'o nijedno? itd...
jučer sam htjela napisati ovdje da ga ja ne bih ni pitala šta znači prsten.
šta ima značiti? da je čovjek od svoje plaće, u ovolikoj krizi
Ja samo ne kuzim zasto ja davao prsten prije nego je bio spreman uz to postaviti i the pitanje?!
Ja sam dobila i prsten, klasicni zarucnicki, i pitanje, uz puno cerekanja jer smo taj dan ranije zajedno kupili prsten, pa nije bas bilo iznenadjenje iz vedrog neba. Nosim ga uvijek, zajedno s vjencanim. Meni je to lijepo...
Posting Permissions
Reply With Quote
