I meni je Cvijeto ta priča tužna, pretužna, i istovremeno prestrašna...

I teško je tu reći tko je kriv, a tko je prav.
Izgleda da se mora dogoditi tragedija, e da bi se počele preispitivati vlastite i tuđe moralne i ine vrijednosti...
No, kasno je, izgleda... barem za Mahira...

A ne znam... ja nekako vjerujem u moć kućnog odgoja... ali sam svjesna i koliki utjecaj u toj dobi ima društvo.
Glede ovoga tvoga "jesam li ja kriva", moram reći da sam se našla u situaciji da kada sam reagirala (a to, nagonski i altruistički, činim gotovo uvijek kad se pruži prilika, znaš mene :D), ne jednom sam "dobila po nosu" s komentarom parafraziram, "da se ne petljam u tuđe stvari"...
Pa sad ti reci...