Mahir

[silkica]

Ja ne znam šta da kažem.Mogu odgajati svoje dijete i uticati na njega,ali ne vjerujem da mogu na druge.Moj primjer je moja starija djevojčica koja je "višak" u društvu ispred zgrade.Kojoj se rugaju,koju znaju klepiti,lupiti,bježati od nje,gurkati je,uraditi nestašluk,pa okriviti nju i sl.Ili se zna desiti da dijele bombone ili sl. i njoj jedinoj ne žele dati.I tako dalje,i tako dalje...Znali su se i lijepo igrati,ali s vremena na vrijeme...Mirno je i malo mjesto,djeca se ovdje igraju sama ispred zgrade,ne mogu ja to sve pratiti.Ono što je meni čudno je da se ta djeca nimalo ne ustručavaju mene.
Evo,živi sam svjedok,crtaju kredama po betonu,mojoj ne daju,i na kraju zavše sa igrom i vrate krede.A mama od xx pita :a gdje su ostale krede?Odgovaraju:Ukrala je K.(moja mala)!
Preda mnom!Ja reagujem i oštro kažem da nije lijepo lagati,da K. nije ni crtala,jer joj nisu ni dali.I ta mama,umjesto da me podrži,ili da me upita nešto,ili da upita njih nešto (je li istina ili bilo što),bez riječi se okreće i odlazi.
A djeca meni onda:"Da,da,nije crtala kako da ne,pa ko je onda potrošio sve krede!"
Ja ostala paf,bez riječi!
Stavljam naglasak na tu mamu,koja isto pozove drugu djecu na igru u stanu,a moju K. vrati da više nema mjesta.Ili napravi palačinke,ili kolačić,keks,podjeli svima,a mojoj K. ništa.
I ne prihvatam odgovornost za njenu djecu,i kakva će sutra ispasti.Šta ja tu mogu učiniti?Ja ne vidim da mogu puno!
Postoji jedan dječak koji je još omrženiji nego moja.Kad je on tu,onda moju ostave na miru,prebace se na njega.Tu samo mogu svojoj trubiti da NE ŽELIM da vidim da mu se rugaju ili da ga diraju,uz silna objašnjenja kako je to ružno.I moja to prihvati.Ako sam tu upozoravam i ostale,ali me slabo slušaju.Poslušaju samo trenutno.
Ja sam možda odužila,ali poenta je u nama i u okolini.Možeš ti nekoga sa strane upozoriti,ali ako ima podršku okoline,nastaviće on po svom.Ljudi su izgubili pojam o vrijednostima,o ljudskosti,o kulturi...Ja sam razočarana,ali i dalje ne vidim kako to promjeniti!