Evo cure da vam kazem da se mi doma lijepo snalazimo. Jedemo i spavamo. Za sad jako cvrsto spavaju jer u malom stanu ne mozes zabraniti ovoj starijoj da se igra. A ta igra je cesto neko lupanje i vikanje. I sreca je sto se medjusobno ne bude kad placu. Nek samo potraje dok ne svladamo tandem.
Starija je postala malo ljubomorna. Njih obozava, ali sad trazi vise moje paznje. Da ju zagrlim, da joj navucem carape(koje namjerno skine), da joj citam, da ju hranim...

Ja i da dalje imam jake kontrakcije i dosta krvarim. Na vagu jos nisam stala I nikako da nadoknadim neprospavane noci iz bolnice. Ne bi mi bilo zao da sam bila budna zbog placa svoje djece, al sto mozemo...

U ponedjeljak dolazi opet patronazna da nas vagne pa javim kako napreduju.

A vama zelim da ostanete dovoljno u komadu. Iako meni nije zao sto sam rodila sa 35+3, vani imaju vise mjesta