Hvala.
U prvom polugodistu sam i tako ispucala ona svoja tri dana.![]()
Hvala.
U prvom polugodistu sam i tako ispucala ona svoja tri dana.![]()
evo, uspjela nekako staviti link na izmjene i dopune Pravilnika.
Ekipa, kako se držite ? Ja došla samo pohvaliti svog dječarca, kao u onom vicu "ništa ne prodajem, samo se hvalim"
Jučer smo se vratili s roditeljskog sastanka sa đačkom knjižicom punom pohvala
Vidjet ćemo kako će se nastaviti u ovom polugodištu![]()
Evo i nas...mi smo isto super, krenuli smo punom parom, od danas pa do kraja tjedna, svaki dan po jedan ispit, mislim da je mene vise strah nego njega...njemu je to sve super...
Isto tako i mi... imamo i petica a bogami i jednu četvorku iz čitanja.
Njoj je sve OK, nema puno uzrujavanja za tu četvorku.
A te knjižice se već dijele? Mislila sam da se to dobije na kraju godine u lipnju.
Mi smo dobili na uvid, ali trebamo vratiti. Naša je učiteljica već počela blago paničariti zbog čitalačkih sposobnosti neke djece, ali moj nije u toj grupi, pa se ne zamaram![]()
Kako čitaju vaši prvašići? Moja točno ali malo sporije. Je li im već to mjere brzinu čitanja u minuti?
Moj cita svakako puno bolje nego na pocetku, isto sporo i jos je u fazi slovkanja, po meni to i nije bas citanje...iako je neki dan dobio pet iz citanja, uz napomenu"cita tocno i razgovjetno".
Moj ima potpuno razvijenu analizu i sintezu rijeci, ali uporno slovka. Mislim da mu je to navika, jer ja nikada s njim nisam na tome radila. U dobi od 4 godine potpuno je sam usvojio slova i poceo citati, ali kao da nema hrabrosti "zagrabiti" rijec i procitati je barem na slogove, ako ne odjednom. Iako, uciteljica ga je bas nahvalila, pa vjerujem da to u skoli brze ide. Npr, doma je uvijek pisao neuredno i zrcalno, a u skoli pise da ne moze bolje, citljivije i urednije. Vjerojatno osjeca da mu je u skoli to obaveza ili ima neku drugu motivaciju, nemam pojma.
moram pohvaliti moju K da čita puno, puno bolje nego na samom početku. baš je vidljiva razlika, a i učiteljica veli da se vidi veliki napredak. ne čita brzo, ali uglavnom točno i bez slovkanja. tu i tamo, vrlo rijetko, zamijeni b i d, ali primjećujem da je to uglavnom prisutno kad je umorna, bezvoljna, dekoncentrirana.
polugodište su počeli u oštrom ritmu, ocjene pljušte gotovo svaki dan. radili su i prvu lektiru, doma je knjiga već za drugu lektiru koja će vjerojatno biti ovih dana.
primjećujem da ocjenjivanje jako stimulativno djeluje na K. baš se trudi, bori svim snagama.... za sada niže same petice i ne želi niti čuti za četvorku. iako joj mi objašnjavamo da je će biti i drugih ocjena i da je to sasvim normalno - niti slučajno. već vidim da će biti veselo kad krenu i druge ocjene :/ .
moja voli čitati, što mi je drago jer je ne trebam podsjećati
npr. preko praznika su mogli pročitati jednu lektiru po izboru od tri ponuđena naslova, ona ih je svojevoljno pročitala sva tri
ono što naslućujem da bi moglo biti problem je njezin perfekcionizam (dok ne napravi nešto savršeno, ne da se maknut)
za sad to klapa jer još nema puno toga i sve stigne u boravku, ali kad bude trebala ubrzat radnje...ne znam kako će to funkcionirat
Moja je totalno pak flegma... dobila četvorku ili peticu, svejedno joj. Rekla je neki dan da je i četvorka jednako dobra kao i petica
Da, tempo je strašan, još s boravkom... boravi skoro po 10 sati u školi.
I kod nas petice na sve strane, ne stignem ih pobrojati, ali u razredu već ima i jedinica - zbog korištenja kalkulatora na testu iz matematike.
Ma da?jedinice prvasicima?uh mislila sam da to ne postoji.moja je smijesna kad ispod stola poskrivecki ponekad zbraja i oduzima na prstiće.danas mi je onako usput dobacila da je dobila 5 iz matematike i glazbenog.vidim da je ocjene jos ne tagiraju ... ili ih jos ne dozivljava.
Pa potpuno je ok da racuna na prste. Moja racuna na prste i u drugom razredu.
Meni tak na živce ide to slovkanje kod čitanja.
Da bi počeo u slogovima treba mu bar jedna stranica da se prešlihta, i to uz moje upozoravanje svakih par riječi.
Kad krene u slogovima ide puno brže i bolje, ali do tad ispucamo kvotu čitanja za taj dan i onda su drame ako zahtijevam više od dogovorenog.
Ne kužim kad će više taj klik kliknuti.
pozdrav zenice...ja cu imat prvašica na jesen...i eto zanima me kako da dijete pokusam uciti da čita???
jednostavno nekuzim i nepada mi na pamet kako da joj priblizim kako bi ona trebala spajat slova-slogove da dode do kompletne rijeci..
ha ha i mene uvijek pita a koliko ćemo strana danas čitati ili raditi, ako je preko toga, odmah bojkot![]()
Evelina, uputa je da onako usput kroz priču i igru, dok se vozite ili šetate, rastavljate kratke riječi na glasove, znači riječi od 3 slova za početak, tipa miš, pod.. pa kasnije malo duže, da dijete čuje koji se glasovi nalaze u riječi.
ili igre tipa kojim glasom počinje neka riječ
moj isto uglavnom slovka, ali vidim da i sa slovkanjem ide sve brže i pitam se trebam li inzistirat na slogovima ili pustit da samo vježba i poveže sam (sjetilo me ovo na vrijeme kad je umjesto R govorio J, logopedica je rekla da bi se trebao bar prebacit na L, ali njemu je to bilo potpuno strano jer L je L, a J je J ili R. tako da je jednostavno jedan dan prešao sa J na R)
oko tog njegovog čitanja smo ja i moji roditelji totalno zbunjeni, jer kao referentnu točku uzimamo mene i sestru koje smo puno prije škole glatko čitale, pa nama to zvuči maltene special needs, a onda dođem na informacije, učiteljica kaže "super to njemu ide"
Svjesna sam ja uputa, zaista.
On je išao godinu dana logopedu radi ispravaka nekih glasova i još pola godine na moje traženje pred školu, tek toliko, radi vježbe sinteze i analize.
I sve čuje, i zna i ja znam da zna, i zato mi to naprosto sad već ide na živce.
Eto.
Kao da je zapeo u tom slovkanju.
Ne muče ga kratke riječi, to pročita odmah, ali dulje od pet slova...samo ga čujem kako si šapće "o d i j e l o". Recimo, ne konkretno tu riječ, ali nju sam izabrala jer dobije slom živaca kad naiđe na slogove koji nisu nužno od dva slova, već od jednog ili tri, to mu nikako nije jasno.
a sori Evelina, nisam u biti pisala tebi nego Nivani koja je pisala da ima dogodine prvašića![]()
Nema frke, sve pet.
Baš si me ubola sa ovim special needs, jer se i ja tako osjećam.
Ja sam baš navudrena bila, i čitala sam glatko navodno daaaaleko prije škole, baš daleko, sa negdje četiri godine, i ovo mi je onak...pa daj bog te mazo, koliko to teško može biti?!? Fakat me ljuti.
Zaista uopce nisi realna. Neki prosjek kada je mozak kod vecine spreman savladati citanje je 7-8 godina.
Djeci bez poteskoca je potrebno cc 4-5 mj da savladaju tehniku, djeci sa poteskcama 3-4-5 godina.
ako samo uzmes u obzir da djeca u prvom razredu moraju savladati velika stampana slova, mala stampana slova, velika pisana slova, mala pisana slova : 30 komada x 4 = 120 simbola.
I onda jos sve te simbole povezati u citanje. To nije niti malo lako, i svatko napreduje svojim tempom, ovisno o sposobnostima i motivaciji.
Mislim, lako je mlatiti o tezini necega sto nama ide sa lakocom i sto smo davno usvojili.
Ali nismo svi isti , i citanje stvarno zahtjeva da se puno stvari poklopi da bi islo glatko i bez napora.
Posljednje uređivanje od sirius : 01.02.2017. at 14:34
Ok, ok, znam, sve je to teško.
Samo kaj nemam baš to u fokusu, jer mene ništa drugo osim čitanja nije zanimalo i nevjerojatno mi je bilo još ko maloj curici kako to nekom "starijem" ne ide.
Mene su odvlačili od knjige, jer sam sve radila čitajući, ja moram prijetiti da ju uzme u ruku. :mad:
I još onda kad ga slušam s tim slovkanjem u sebi...grrrr.
Je, Evelina, teska tragedija.![]()
Eh, čuj, ne odgovaraju svakom djetetu sve metode učenja...
Baci pogled ovamo - globalno čitanje: http://igramseiucim.com/index.php/globalno-citanje pa vidi da li se od te "nauke" može napraviti igra koja če biti i korisna...
Pa nije tragedija, samo mi ide na džigericu.
Sve sam provjerila, sve sam otklonila, čitam mu svaku večer odkad se rodio maltene, vježba svaki dan, a scena sa čitanjem jest takva kao da mu dam da kopa kamenje.
Ustvari ne, to bi mu lakše palo vjerojatno.
Ja sam počela učiti od djeteta: ponekad se nerviram što čita sporo i duže riječi šapćući slovka, a ona mi onda totalno cool kaže: daj, pa i 4 je super ocjena (za čitanje). Glasovnu analizu i sintezu (dužu) inače prije početka škole skoro da i nije znala. Svi će oni naučiti čitanje prije ili kasnije.
Posljednje uređivanje od andream : 01.02.2017. at 14:46
Ovo sam ja imala sa svojim mlađim sinom. Bistar, bez problema savladao engleski u jezičnoj grupi u vrtiću, aliiii čitanje jok. Da bi se kasnije ustanovila disleksija. Isto mi je išlo na živce, ali bome sam izvukla karmičku pouku - nema spasa, i DANAS mu čitam neke stvari kad treba brzo napraviti zadaću... Ne kažem da će tako biti i tebi, ali neke stvari jednostavno ne možeš slomiti preko koljena.
Da, i ?
Po cemu si ti tako posebna od drugih?
i drugi citaju. Pa im djeca nauce citati sa 7-8 godina.
Ili imaju jos i poteskoce , pa ne nauce sa 7-8 nego tko zna kad.
Daj se opusti . Prije ce dijete nauciti citati pored opustenog roditelja koji ga ne uspreduju sa drugima ( odnosno sobom) koji ne spadaju niti blizu standardu.
Koliko kasnije? I ima li smisla da ga opet provjeravam, možda je tada, od pete do šeste godine, bilo prerano za ustanoviti tako nešto?
I dokad se tolerira to slovkanje?
Negdje čitam da u drugom polugodištu prvog razreda traže da bude "ko vodu pit", a drugdje čitam da je to "sve oke do kraja drugog razreda"...
a kad nisu oni kompjuteri pa da se ponašaju točno kako smo ih isprogramirali
sve si to ok napravila, i sad još treba strpljenje
i prihvaćanje da očito nije isti kao ti, vjerojatno će se to pojavit kao tema još ponekad
razumijem skroz osjećaj, i meni bude čudno kad gledam sama za sebe, ali kad otvorim e-dnevnik, tamo piše "čita točno" ili tako nešto, ne odaje dojam da kaska
mene više nanervira pristup kad treba čitat, gore pišu mame kako se bune ako dobiju ekstra od dogovorenog, moj je napredna verzija toga, on se obavezno buni na ono što prvo zadam i bez razmišljanja pokuša to smanjit. da tražim da pročita jednu riječ, on bi se bunio i rekao da će samo pola
Ne kažem to zato da istaknem da sam posebna, već zato što ga ne razumijem. Nemam to iskustvo. Ja se nikad time nisam mučila, nikad "učila" čitati, naprosto sam samo "pročitala".
Kak da se opustim, kad popizdim na tu sporoću, na "pogađanje" umjesto da ekčuli pročita.
Nemrem se opustit, ak se ja opustim i ležerno to primam, već vidim kud to ide.
Moje informacije su takve da se gleda drugo polugodiste DRUGOG razreda.
Osim toga, nije niti skolski program u prvom usmjeren koliko bi trebao biti na citanje, gubi se previse energije na pisana slova ( opet novi simboli!) , a o navikavanju na novi kolektiv da ne govorim.
Vise od slovkanja te treba zanimati da li razumije procitano.
Da, razumije, to provjeravam svaki put, tako da tu nema vrdanja, zna da mora pratiti inače mora ponoviti. :D
Ali brate, otpor...pregovori, pa linija otpora još jednom, pa pregovori...
I taman krene sa slogovima, i taman kužim kako mu se počinje slijevati u tekst, i hop, kraj je dogovorenih stranica i nema majci da bi išta dodatno.
U citanju ( kao zapravo i u svemu u zivotu) treba gledati širu sliku i razmisljati ( jakoooo) dugorocno.
To nije sprint, nego maraton.
Zapravo, lako za to sto mu ides na zivce.
Ali ako si kvarite roditeljski odnos , tada to vise nije tako lako.
jos ako mu kvaris samopouzdanje i rusis motivaciju...e, tada to niti za citanje dugorocno nije dobro.
ali ok, tvoje dijete, tvoj posao.
Samo ne zaboravi da se najbolje uci kad si -opusten.
Ček, nemoj me pogrešno shvatiti.
Ne špotam ga, ne vičem, ne vrijeđam, "radim" s njim sustavno, ne dam da "olabavi" jer njemu ne treba dozvola da olabavi, mora imati "nadzornika", i fakat ne mislim da mu išta rušim. Ako i rušim...a bolje da mu ja rušim kule u zraku nego učiteljica.
Al ne rušim.
Samo se malo ispuhujem.
Ovdje, ne doma.
Kaj da ti kazem, meni je uvijek zao citati roditelje zdrave djece koja normalno napreduju ( svojim tempom) , a roditelji kukaju kako nisu dovoljno dobri, brzi ili sto vec kao netko drugi.
Posljednje uređivanje od sirius : 01.02.2017. at 15:10