Meni tak na živce ide to slovkanje kod čitanja.
Da bi počeo u slogovima treba mu bar jedna stranica da se prešlihta, i to uz moje upozoravanje svakih par riječi
Ne muče ga kratke riječi, to pročita odmah,
ali dulje od pet slova...samo ga čujem kako si šapće "o d i j e l o". Recimo, ne konkretno tu riječ, ali nju sam izabrala jer dobije slom živaca kad naiđe na slogove koji nisu nužno od dva slova, već od jednog ili tri, to mu nikako nije jasno.
I još se pohvali "mama, dobio sam pet iz čitanja, a
govorio sam napamet, pa je mislila da čitam".
"padne u
vatru" pročita "padne u
vodu"