bez brige jesam već, para mi je išla na uši.
 |
|||
|
|
|||
bez brige jesam već, para mi je išla na uši.
Idi na pregled bez toga i reci da te nisu htjeli naruciti. Pa neka se dr. snalazi kako zna i umije.
Superx, ja bih postupila tako kako ti Sirius savjetuje.sirius prvotno napisa
uh, ja bi digla na noge i HZZO i Ministarstvo, ovo je krajnji bezobrazluk, i ne bi iz principa plaćala također privatno.
Mi smo naručeni opet i na krv i urin jer nisu bili dobri nalazi i dr školske med. dala nam je uputnicu bez datuma da ponovno sve odradimo i dođemo opet do nje. Neshvatljivo je i nedopustivo da se različito ponašaju. Uvijek sam na djecu još dodatno osjetljivija.
Jedna obavijest roditeljima iz Splita:
Škola Dobri ove godine organizira produženi boravak, ako bude dovoljno prijavljene djece.
(Mi pripadamo toj školi, ali su stariji išli u Manuš radi produženog. M. bih jako rado upisala u Dobri, zato ne čekajte, prijavljujte djecu)
Posljednje uređivanje od vertex : 18.04.2016. at 15:56
Danas obavili testiranje u školi. Sve je bilo odlično, na početku ju je mrvicu oprala trema, ali kasnije se je opustila i sve odvalila bez problema dok sam ja popunjavala upitnik
. Sad samo čekamo 05.09. - prvi dan škole . Začudila sam se kad su mi rekli da u našoj školi nema onog klasičnog upisa u 6 mj. To je valjda opet od škole do škole.
Mi imamo 27.04. u školi.
Možeš li, molim te, napisati kakav je upitnik za roditelje?
Upitnik ti se sastoji od osobnih podataka, dali ste posstanari ili imate vlastiti stan, s kim zivite u kucanstvu, dali dijete ima kakve strahove, smetnje...dali spava sam, dali mokri po noci, dali je drustveno ili se vise voli sam igrati....i tako nista posebno, u glavnom podatci o roditeljima i o tome kakvo je dijete
Aha, ustvari isto/slično kao kod školske.
Tenks.
Evelina - pitanja su bila slična kao i za liječnički pregled. Samo su još bila i pitanja da li će dijete pohađati boravak u školi, vjeronauk te da li je potrebna određena smjena zbog starije braće tj ako roditelji rade u smjenama. Taj upitnik mi je pedagogica tutnula da ga ispunjavam kad je K preuzela logopedica tako da sam jednim okom bila na upitniku, a drugim sam pratila K i logopedicu.
Meni je i inace taj cijeli cirkus sa pregledima, ispunjavanjima formulara, vađenjem krvi itd prije skole cisto gubljenje novaca i vremena.
Iz tri glavna razloga:
1. Ako sa djetetovim zdravljem nešto ne stima, to su roditelji i pedica vec odavna ustanovili.
2. Ako roditelj trazi odgodu, skolska dokica ionako daje samo svoje misljenje a ono se temelji na zdravstvenom kartonu od pedijatrijske ambulante i hrpi nalaza koje roditelj ima vec od prije.
3. Ako se radi o djetetu koje je prethodne godine dobilo odgodu, misljenje skolske doktorice nece promjeniti ama bas nista jer dijete po zakonu ove godine MORA krenuti u skolu.
U jednoj Engleskoj koja je puno bogatija zemlja od Lijepe Nase nemaju ama bas nikakve preglede kod doktora da bi krenuli u skolu.
I na kraju, upisi u nasu lokalnu skolu su pocetkom lipnja a skolska dokica se sastaje sa psihologicom i defektorogicom krajem lipnja. U 21. stoljecu one ne izmjenjuju informacije emailom i ne razgovaraju telefonom, nego se moraju osobno sastati da bi napravile primopredaju papira za djecu koja su se par tjedana prije toga vec upisala. I sad neka mi netko kaze da pregled kod školske dokice nije samo cisto gubljenje vremena i novaca.
Razumijem da si frustrirana načinom organizacije tih pregleda, ali ovo što pišeš nikako ne stoji, ako gledamo na razini cijele populacije predškolaraca, (možda za tebe osobno i vrijedi)
1. apsolutno netočno! još se može uzeti u obzir da je roditelj subjektivan, ali je nevjerojatno što pedijatrima sve promakne i prečesto se djecu sa ozbiljnim razvojnim poremećajima i senzornim deficitima šalje na dijagnostiku tek nakon pregleda za upis u školu
2. odgoda se radi na temelju mišljenja Povjerenstva za upis, dijete može imati ali i ne mora papire od ranije.
3. u načelu mora krenuti u školu (postoje i iznimke, Zakonom propisane) te Povjerenstvo i liječnica određuju i primjereni oblik školovanja te vrstu škole ukoliko je potrebno naravno.
Što se tiče usporedbe sa VB, definitivno veliki + za nas u javnozdravstvenom pogledu!
Jasno je da sam svoju teoriju o nepotrebnosti pregleda kod skolske dokice temeljila na vlastitom iskustvu i zbilja sam bila isfrustirana papirologijom i silnim prepisivanjima i medic sestre i šk dokice svih onih silnih nalaza i misljenja koja sam im donijela u kartonu od pedice. U nasem slucaju radilo se doslovce o formalnosti. I prosle i ove godine.
No, zanemarila sam sve te slucajeve roditelja koji ne vide ili ne zele vidjeti da im se djeca ne razvijaju kako treba, pa kako ste sve skupa lijepo napisale, radi takvih je dobro da se djeca testiraju.
Pa cu malo preformulirati i reci da je totalno gubljenje vremena i novaca testirati djecu koja su vec negdje obuhvacena terapijama i redovito testirana, kao npr na SUVAG-u. U konacnici ne vjerujem da ce ijedna skolska doktorica zanemariti ili proturjeciti misljenju logopeda i psihologa koji dijete prate godinu dvije ili vise i redovito testiraju, ako isti predloze da se djetetu odgodi upis u skolu.
Isto vrijedi i za testiranje u skoli. Ak je dijete vec "u sistemu" i redovito ga testiraju npr na SUVAG-u, cemu onda trositi i vrijeme i novac i testirati ga opet u skoli.
U VB djeca krecu sa 4,5 god u skolu pa kad se i primjete neke poteskoce u razvoju, onda se na vrijeme moze nesto i poduzeti a tko ce bolje (osim roditelja) primjetiti da dijete ima senzomotorickih ili drugih problema od uciteljice koja s djecom provede 7 ili 8 sati dnevno.
Pa ne testiraju ponovno, samo prepišu papire. Uostalom, nema preskakanja - na pregled ideš s kompletnim kartonom iz pedijatrijske ordinacije.
Iz iskustva, nije loše posebno napomenuti o čemu se radi. Moj stariji je imao 2 prsta debeli karton iz pedijatrijske ordinacije. Tko bi to sve pročitao??? Bitni su bili samo zadnji nalazi oftalmologa iz centra za strabizam i zadnji nalazi iz Suvaga. Na temelju toga je dobio individualizaciju, ali ne odmah nego negdje u drugom polugodištu, kad su papiri zaokružili cijeli ciklus (pedijatar-školska medicina tj. komisija u kojoj su školski liječnik i stručna služba škole, pa onda ministarstvo i natrag).
Liječnici kod nas razmjenjuju informacije, ali radi se o tome da mišljenje daje KOMISIJA od više članova i oni se moraju sastati. Ne daju mišljenje samo za jedno dijete nego za cijelu generaciju koja se upisuje.
Da, strašno su zakomplicirali, ali to je kod nas dio folklora. Iznenadilo bi me da sve ide brzo i glatko, bez višednevne turneje po xy ordinacija i hrpetine formulara.
Mi smo za sad obavili vađenje krvi i zubara. Poharale nas vodene kozice pa smo kasnije krenuli s predradnjama za upis. Testiranje u školi imamo za par dana, a sutra oproštajnu priredbu u vrtiću.
Moram pripremiti dovoljno maramica...
Na ovo da će pedijatri ustanoviti ikakvu smetnju u ponašanju, pažnji, razumijevanju, finoj motorici predškolca i sl.mogu se samo nasmijati. Doduše i školskoj komisiji štošta promakne. Tu bi vrtićki probir trebao, uz roditelja, biti ključan.
Posljednje uređivanje od čokolada : 10.05.2016. at 09:37
Samo da dodam: odahnula sam kad se stariji upisao u srednju školu, jer se super pokazala stručna služba u njegovoj školi, ali i školski liječnik. Sve je išlo kako treba i uz puno manje našeg angažiranja. Kako bi išlo da nisu postojali papiri od ranije - nemam pojma.
Koji je razlog da pedijatrima sve to promakne? (Nije pitanje tebi čoksa, možda sirius pomogne)
Nedostatak kompetencija u tom području? Previše pacijenata i administracije?
Izbjegavanje mogućih sukoba i/ili konfrontacije s roditeljima tj želja da se ne zamjere i sačuvaju dobar odnos?
Nedostatak informacija iz vrtića tj nepovezanost sa drugim strukama?
Nešto drugo?
Iz moga iskusta uz sve gore navedene ( koji su u slucaju moje djece oba puta fulali), i vrticu promaknu stvari.
Tako da ih ja dozivljavam kao nesto sto se mora odraditi, a ne kao nesto sto bi mi trebalo dati informaciju.
Ali racunam da vecina roditelja nije takav kobac kao ja.
Ovo smo i mi iskusili. Ako se krene na dijagnostiku u trenutku upisa - kasno Marko na Kosovo stiže. ALI ako roditelj vidi da dijete ima ovakvih i onakvih problema pa krene u obradu ranije, imat će odgovarajuće papire s kojima već dolazi na komisiju. Moj L. je imao papire iz Suvaga od svoje treće godine. Nije dobio odgodu (jer je rođen s dobre strane zakonske granice pa je ionako išao u školu sa 7 godina i 4 mjeseca) ali je na temelju tih papira dobio individualizaciju bez posebne opservacije i dijagnostike od strane škole. Mi smo pri upisu rekli da je dijete u Suvagu zbog tih i tih razloga. Tražili su papire koje smo mi donijeli. Pola godine se nije događalo ništa, a onda su nam poslali rješenje Ministarstva o posebnom obliku školovanja.
A da nije tako bilo, vjerujem da komisija ne bi ni okom trepnula - upisali bi naše dijete bez ikakvih problema. Mnogima su previdjeli ozbiljne smetnje vida, a o smetnjama pažnje i takvim stvarima da i ne govorimo....
Moj mlađi sin nije imao tako očite smetnje i nije imao papire pri upisu, ali se pokazalo da ima smetnje čitanja. Bilo je prilično teško uvjeriti i učiteljicu i stručnu službu da dijete treba nešto drugačije od ostalih (komisija to nije mogla vidjeti, jer se elementi disleksije dijagnosticiraju kasnije) ali i tu su pomogli Suvagovi papiri.
Pedijatar: nakon što smo pedijatricu uvjerili da djeca zaista imaju problema, išlo je glatko
Školski liječnik: nakon razgovora sve je išlo glatko, vlastita inicijativa = nula bodova
Učitelji: šareno, učiteljica starijeg sina je bila odlična pa je radila sve što treba i bez papira, a učiteljica mlađeg sina nije radila ništa od toga ni uz papire
Stručna služba: isto šareno, kad je njima trebalo - dali su papire, ali isto tako su tražili da se starijem ukine individualizacija (što smo odbili uz ponovljene pretrage, s argumentima neurologa)
I tako.... Slažem se sa Sirius - ako dijete treba odgodu ili nešto specijalno u školi, roditelju ne preostaje drugo nego da se sam za to bori. Često se može izboriti, ali isto tako je često slomiti neke barijere.
Nije sve crno-bijelo ima i druga strana medalje:
Evo primjer: Na upis došlo dijete sa izrazitim manifestnim teškoćama u raznim područjima, kažem roditeljima što sam uočila i preporučam odgodu. Ne žele ni čuti! Upisat će dijete u drugu školu (gdje je samo pedagog na upisu). Čude se mojim zapažanjima i mišljenju i kažu da im nitko nikada nije skrenuo pozornost na moguće teškoće.
Istodobno stručna služba vrtića tvrdi da od 3. djetetove godine svakih par mjeseci pozivaju te roditelje na razgovor i preporučaju da odvedu dijete na dijagnostiku.
Apsolutno ti vjerujem.
Roditelja zaista ima raznih. Mi svi promatramo situaciju iz svojih cipela i zaboravaljamo kako izgleda prava slika drustva.
Isto tako ima raznih strucnih sluzbi ...gotovo nevjerojatno koliko mogu biti razlicite po kvaliteti i pristupu.
pa se sve svodi na to da djetetu bude onako kako mu grah padne.
Ovo je debela istina. Osvjedočila sam se i sama, u vrtiću i školi.
Puno puta smo pokušavali (vijeće roditelja) potaknuti roditelje takve djece da razmisle što je dobrobit djeteta (i ostale djece) i poduzmu nešto. U većini slučajeva nailazili smo na gluhe uši. Znam da stručna služba muči istu muku. Mi smo se uključivali zato jer takva djeca često stvaraju teškoće i drugoj djeci u razredu, ali ako roditelji ne surađuju, to je jako teško rješivo. Može škola kontaktirati czss, ali ako problem baš nije u tom rangu, ne poduzima se ništa.
Ali ja NE RAZUMIJEM takve roditelje koji zanemarivanjem rješivih problema u ranoj dobi čine nepopravljivu štetu svojoj djeci. Ima toga više nego bi čovjek očekivao.
Frustrira grozno! Ispada da roditelj koji surađuje - surađuje, možeš mu natovariti svakakvu odgovornost i poslati ga da obavlja svašta nešto.
A onaj koji ne surađuje - možeš mu staviti soli na rep skupa s CZSS i hrpom vanjskih institucija. Još takav roditelj dobiva na vremenu i održava status quo pišući razne prijave i tužbe bez ikakvih posljedica kada su lažne i neosnovane. Na čemu se sustav iscrpljuje i svi ostali pristojni i suradljivi trpe (i ne dobiju termin u normalnom roku za ono za što im treba).
Da problem je veliki ako roditelji ignoriraju/negiraju problem. Vrtić nije obavezan, svašta se događa, takvi roditelji znaju ispisivati i mijenjati vrtiće/škole kada je stručna služba odlučna da poduzmu neophodne obrade/tretmane s djetetom koje ima teškoće.
Nisu ni na koji način povezani s pedijatrima, a takvi roditelji ignoranti koji rade na štetu djeteta ne snose nikakve posljedice. UF
mi smo sve to obavili doslovno u 3 koraka: 1. roditeljski u školi gdje su nam dodjeljeni termini i uputnice; 2. brzinsko vađenje krvi i liječnički s cijepljenjem; 3. razgovor/testiranje u školi. sve je prošlo bez imalo stresa i hodočašćenja po ordinacijama. baš mi je žao sve vas koji se morate probijati kroz kaos od naručivanja, trčanja za uputnicama ... kao da živimo u različitim državama.
Pedijatar se u onih 5 min.koje stigne posvetiti djetetu, a nakon 2 sata čekanja, bavi fizičkom manifestacijom bolesti. Nikad nakon djetetovog progovaranja nisam dozivjela pitanje o psiholoskom razvoju, primjecujem li nesto neobicno i sl.
Kao sto bebe imaju psihomotor. preglede po mjesecima tako bi i petogodisnjaci trebali imati kontrolu dostignuca.
O roditeljskim (ne)kompetencijama ne bih. Kad kupe novi model TVa ili stave nove Win, satima guglaju i proucavaju upute i mogucnosti, a upute o djeci nitko ne bi dotakao.
Pa cak da i pedijatar snimi neki problem, kako naci dobrog djecjeg psihologa ( na uputnicu) koji razumije problem i ima vremena za detaljnu dijagnostiku ? Ili logopeda na uputnicu, pa da dijete u razumno vrije prode obradu i tretman? Pogotovo ako roditelji nemaju novaca i ne zive u npr. Zagrebu? Tesko.
Zanimljivo razmišljanje , nije valjda da u periodu od 4 godine (od 3. - 7. djetetove godine) nije moguće dobiti termin?
Inače ima još jedna pojava koju ne treba zanemariti: Prije par mjeseci vrtila se izjava Ljubice Matijević Vrsaljko kako nikada u svojoj profesionalnoj karijeri nije vidjela prijavu za zanemarivanje djeteta potpisanu od strane liječnika.....
Očito da pedijatri iz nekog razloga ne snime problem ni kad on strši do neba...
Pedijatri nakon prve godine mogu ne vidjeti dijete godinama.
OK. Što znači da prethodna teza otvaračice topika nikako ne stoji. Pregled kod školskog liječnika prije upisa u 1. razred nikako nije suvišan, niti gubljenje vremena.
Dapače bilo bi korisno takav obavezan pregled za cijelu populaciju djece organizirati i ranije (negdje u dobi od 4,5 - 5 godina, neki bi rekli i sa 3)
Mislim da pedijatri na specijalizaciji niti ne uce previse o problemima iz domene psihologa ili defektologa, ko sto pojma nemaju ni o dojenju, osim ako ih iz osobnih razloga nije zanimalo.
Kod nas puno toga pokrije famozna recenica: i ja sam bio takav, pa sto mi fali?
Potpisujem! Odmah sam asocirala neke moje roditelje kako izgovaraju tu rečenicu....
potpis čoksa,
mene sram reći ali naša pedijatrica nije znala objasniti što točno radi defektolog
Da, a jos najbolje od svega je to sto neuroznanost ( po najnovijem ) kaze da je pecina poremecaja nasljedna.Potpisujem! Odmah sam asocirala neke moje roditelje kako izgovaraju tu rečenicu....
Tako da se vrlo jednostavnim razgovorom, ako su pitanja prava , a roditelj otvoren , moze odmah znati u kojem smjeru ici.
i to " sto mi fali" samo govori o tome da veci broj djece uspije sa odrastanjem kompenzirati problem. I to je nesto sto se ocekuje.
Ipak , moram reci , uz sav moj trud i otvorenost , nakon punih 7 godina u skoli , shvatila sam da i dalje kompletna strucna sluzba ima apsolutno nerazumjevanje sto i kakve tocno probleme nosi poteskoca.
I nasla sam se u poziciji ( da opet, ali ovaj put vrlo ozbiljno) moram biti advokat vlastitom djetetu i objasnjavati tocku po tocku svaku " optuzbu".
Iskreno, nakon te " epizode" , sve su mi jasniji roditelji koji odbijaju dijagnostiku i suradnju.
Bas to. Jos se psiholog npr.na Rebru i nadje kroz koji mjesec, a logoped? 6 mj.cekanja na dijagnostiku, 20 mj.čekanja suvagove terapije. 12 mj.potpuno jalove terapije. Zatim efikasni privatnik po 150kn sat.
Sat efikasnog psihologa je isto toliko, a trebas ga na duge staze. I kako da se roditelj odluci na intervenciju?
Svugdje osim u ZG zbog suvaga (ako ga docekas) situacija je loša.
jeste vidle kaledndar za novu školsku godine file:///C:/Users/dejan/Downloads/Kalendar_za_skolsku_godinu_2016-2017.pdf sve na srijede
ne valja ti link
http://www.os-vnazor-vt.skole.hr/upl...ar_2016-17.pdf
Pa gledajuci globalno, cijelu populacijiuvjerojatno -da.
Sto se mene osobno tice ( tj.moje djece) to je bila cista formalnost.
Ma dobro, ti si kobac
(kako se kaže u ženskom rodu? kopčica? kobačica?)
Pregled nije nikako beskoristan, ali dolazi prekasno.
Kad je moja velika imala 4,5 g.odavno sam vec sumnjala na ADHD i bas bila u cekanju termina kod priv.psihol.
Dobila sam sluzbeni poziv od inace sjajnih, vrlo iskusnih teta da dodjem na razgovor. Docekale su me pomalo istaknutih štitova, i 15-ak minuta mi opisivale djetetovo ponasanje u vrticu: bez problema u ponašanju, ali leti s cvijeta na cvijet, ne sudjeluje u grupnom radu, ne crta nista, samoinicijativno ide na wc i ne vraca se dugo ili nikako (tj.zabavi se cetkicama za zube ili sl.), oni joj nesto kazu, a ona zaboravi i ne poslusa itd, itd.
Zakljucak nije bio da dijete nije u skladu s ocekivanim miljokazima pa neka potrazim pomoc, nego imate posvojeno dijete kojem niste postavili granice i preblagi sto je i razumljivo s obzirom na okolnosti. Ona mora slusati upute, mora crtati kad i drugi, mora se odmah vratiti s wc-a, mora mirno sjediti kad svi drugi mirno sjede.
Pozitivno je sto su me pozvali, ali i zalosno da niti jednom riječju nisu spomenuli poremecaj paznje, nego sve svalili na odgoj. Dakle, tete NISU educirane, a strucno se osoblje bavi samo ogromnim problemima, kao sto logoped radi samo s djecom iz depriviranih obitelji (ovo je
izjava strucne sluzbe, da ne bi bilo zabune).
Na kraju razgovora ispricala sam o svojim sumnjama i da smo naruceni na obradu, ali vidjeli se da mi ne vjeruju odnosno da pojma nemaju o cemu pricam.
Iskreno, ja mislim da tete niti učiteljice i ne bi trebale spominjati moguću dijagnozu. Ovdje je drugi problem stereotipa koji se vežu uz posvojenu djecu i to ti vjerujem da možeš svašta čuti..
Točno. Debeli potpis.
Naime, da se pregled pomakne samo godinu dana ranije, dobilo bi se vrijeme za:
- logopeda
- navikavanje na naočale po potrebi
- psihologa
- stomatologa
- ostalo
Jučer sam s A. bila na sistematskom. I donekle promjenila mišljenje o "bespotrebnosti" tog pregleda. Naime, kao i prije, moje mišljenje je bazirano na našem iskustvu - a ovo iskustvo je bitno različito od onog s L. Naravno, jedino i isključivo radi načina rada doktorice.
Ja pozdravljam ideju da prve dvije godine obaveznog skolovanja budu najvise probir i prepoznavanje eventualnih poteskoca. Pa ako to znaci uvesti obaveznu predskolu ( u ozbiljnom trajanju ) tada ju treba uvesti. I onda to odradivati posteno i sustavno.
Posljednje uređivanje od sirius : 11.05.2016. at 11:38
Ne znam sirius
Treba li sustav prilagoditi djeci ili djecu sustavu?
Posljednje uređivanje od no@ : 11.05.2016. at 11:40
Jedna godina predskole , ali malo drugacije nego danas.
a prvi razred i drugi razred samo promatranje ( ko kobac).
ja sam uguglala kalendar, ali nisam shvatila šta nam točno pokazuješ, jelena
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
