Citiraj no@ prvotno napisa Vidi poruku
Nije sve crno-bijelo ima i druga strana medalje:
Evo primjer: Na upis došlo dijete sa izrazitim manifestnim teškoćama u raznim područjima, kažem roditeljima što sam uočila i preporučam odgodu. Ne žele ni čuti! Upisat će dijete u drugu školu (gdje je samo pedagog na upisu). Čude se mojim zapažanjima i mišljenju i kažu da im nitko nikada nije skrenuo pozornost na moguće teškoće.
Istodobno stručna služba vrtića tvrdi da od 3. djetetove godine svakih par mjeseci pozivaju te roditelje na razgovor i preporučaju da odvedu dijete na dijagnostiku.
Ovo je debela istina. Osvjedočila sam se i sama, u vrtiću i školi.

Puno puta smo pokušavali (vijeće roditelja) potaknuti roditelje takve djece da razmisle što je dobrobit djeteta (i ostale djece) i poduzmu nešto. U većini slučajeva nailazili smo na gluhe uši. Znam da stručna služba muči istu muku. Mi smo se uključivali zato jer takva djeca često stvaraju teškoće i drugoj djeci u razredu, ali ako roditelji ne surađuju, to je jako teško rješivo. Može škola kontaktirati czss, ali ako problem baš nije u tom rangu, ne poduzima se ništa.

Ali ja NE RAZUMIJEM takve roditelje koji zanemarivanjem rješivih problema u ranoj dobi čine nepopravljivu štetu svojoj djeci. Ima toga više nego bi čovjek očekivao.