Andele moj jos malo 5mj kako vise nisi sa nama. Trebala sam stati i razmisliti koliko je proslo jer tko to vise broji kad je svaki dan dug ko godina,a s druge strane nekako i prebrzo prolazi vrijeme. Vise nitko ni ne spominje,ali u srcu i u mislima si uvijek. Meni sigurno ali vjerujem i drugima..bez obzira sto sute. Nedostaje mi da osjetim tvoje jake pokrete. Ostala sam zakinuta da u zivotu vidim tvoj osmjeh,da ti pjevam uspavanke ali sam nagradena sa jos vecom vjerom da raj postoji i da si ti tamo vjecno sretan. Moja je tuga jaka ali velika je to utjeha. Zauvijek ces mi nedostajati. Uvijek ce jedno mjesto za stolom biti prazno. Voli te mama