Problemi s koncentracijom

[Peterlin]

Imam osmogodišnjeg sina koji u zadnje vrijeme pokazuje probleme s koncentracijom. Zapravo ne znam jesu li to uopće problemi s koncentracijom ili nešto drugo. Uglavnom njegovo pisanje domaćeg rada ponekad traje i nekoliko sati. Ukolikom kad sjedimo s njim i podsjećamo ga da piše ponekad traje kraće, ali ponekad dobije napade plača da mrzi školu, da ne želi više ić u školu, da je škola glupa, itd. Inače je odličan učenik i nema problema s usvajanjem gradiva, ali npr. danas su pisali test iz matematike i on je riješio trećinu... kaže da se izgubio, ne zna zašto nije pisao (a radi se u gradivu koje zna). Sad ne želi ić u ponedjeljak u školu jer će dobit jedinicu, a s tim se dosad nije susreo. Inače je jako osjetljiv. Razgovarala sam s školskom psihologicom i rekla je da će porazgovarat s njim. Ako imate kakav savjet ili iskustvo molim Vas pomozite...

štrumpf, pisali smo mi već na forumu o koječemu.

Ne kažem da je ovo kod tebe i tvog djeteta slučaj (iskreno sumnjam, ali treba o tome povesti računa) pa baci pogled na ovaj topic o problemima koje izaziva premalo igre i previše ekrana: http://forum.roda.hr/threads/87736-D...o-igre-!/page2 (u postu #80 ubacila sam tekst prezentacije koju smo mi iz Vijeća roditelja pripremali za našu školu prije par godina). Dobro je znati te stvari.

S druge strane, ako problemi s koncentracijom potraju, potraži stručnu pomoć. Pitaj redom: učiteljicu, stručnu službu u školi (one kojima si vodila dijete na provjeru spremnosti za upis u prvi razred), zatim pedijatra koji dulje vrijeme poznaje dijete... Ako se nastavi, uzmi uputnicu za psihologa i logopeda. Pedijatar će znati (a vjerojatno i stručna služba) gdje možeš obaviti testiranje - u domu zdravlja, u bolnici i slično... Ako dijete ima kratak interval pažnje, logoped će to dijagnosticirati, pa ćeš dobiti upute što i kako dalje. Bolje je to obaviti sada nego čekati da se gradivo nagomila. Bit će to sve dobro, pa dijete je tek u drugom razredu... Prošle godine se još možda i bojao gledati okolo, sad se osjeća sigurnijim (pogotovo ako učiteljica ne sankcionira nerad i nemir) pa se to osjeti i u rezultatima. Osim toga, prvi razred je često samo igranje, a u drugom se očekuje već malo ozbiljniji rad, ali nisu sva djeca za to spremna u istom trenutku, jednako kao što ne prohodaju i ne progovore svi u istoj dobi. Osim toga, možda se iznenadiš (mom mlađem sinu su u ovoj dobi dijagnosticirali smetnje čitanja koje se vuku do danas, a bilo bi puno gore da za to nismo saznali). Sretno!