 |
|||
Hvala vam!!! Paradoks je da sam prosvjetni radnik i radim u istoj školi u koju on ide. Ovo nam nisu spominjali na fakultetu.
Voli gledati crtiće, obožava, ali TV ne radi dok piše. Ponekad zna pomoći ako upalimo štopericu, ali ni to ne djeluje svaki put.
Danas je npr. pisao domaći s prijateljicom i nije bilo nikakvih problema, a kratak sadržaj je nekidan pisao 4 sata (kako da 4 sata budem hladne glave???)
Ma i kad nema ništa pored njega on se igra olovkom i papirom.
Točno ovakav je bio i moj slučajštrumpf prvotno napisa
A slične priče slušam od moje kćeri o djeci iz njenog razreda.
Nije samo u tome stvar, ako provede previše vremena pred ekranom mozak se navikava na stalne podražaje i ostaje "na suhom" kad se TV/komp/mobitel/tablet ugasi.
Premda, ja sam baš bila primjer kako nekad ni manjak tv-a ne pomaže
Peterlin uvijek ima dobre upute. Treba dosta strpljenja, rada s djetetom ali i puno podrške i razumijevanja. Inače dođe do konstantnog osjećaja krivnje, i na kraju dijete ne nauči kako se boriti s problemom nego kako izbjeći obaveze.
Ja sa svoji osmogodišnjakom imam sličnih problema.
Jučer je rješavao 6 jednostavnih zadataka jedno dva sata. Neprestano nešto mljeo, planirao, prepirao se...sve dok nisam zaprijetila i izvikala se, onda je u hipu riješio.
To da nema ekrana to se podrazumjeva. Ima zanimljivih emisija popodne koje bi im i dala gleati aliovisnici su i ne znaju se zaustaviti na pola sata tako da je pravilo da radnim danima do navečer tv-a i ostalog nema.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
