Problemi s koncentracijom

[štrumpf]

Imam osmogodišnjeg sina koji u zadnje vrijeme pokazuje probleme s koncentracijom. Zapravo ne znam jesu li to uopće problemi s koncentracijom ili nešto drugo. Uglavnom njegovo pisanje domaćeg rada ponekad traje i nekoliko sati. Ukolikom kad sjedimo s njim i podsjećamo ga da piše ponekad traje kraće, ali ponekad dobije napade plača da mrzi školu, da ne želi više ić u školu, da je škola glupa, itd. Inače je odličan učenik i nema problema s usvajanjem gradiva, ali npr. danas su pisali test iz matematike i on je riješio trećinu... kaže da se izgubio, ne zna zašto nije pisao (a radi se u gradivu koje zna). Sad ne želi ić u ponedjeljak u školu jer će dobit jedinicu, a s tim se dosad nije susreo. Inače je jako osjetljiv. Razgovarala sam s školskom psihologicom i rekla je da će porazgovarat s njim. Ako imate kakav savjet ili iskustvo molim Vas pomozite...

[pomikaki]

Inače je odličan učenik i nema problema s usvajanjem gradiva, ali npr. danas su pisali test iz matematike i on je riješio trećinu... kaže da se izgubio, ne zna zašto nije pisao (a radi se u gradivu koje zna).

Ovo se meni znalo događati ali kako je oko mene bilo djece s većim problemima, nitko na to nije previše obraćao pažnju. I danas mi koncentracija nije baš najblistavija.
Treba poraditi na podizanju samopouzdanja - ja bih mu rekla da nema veze ako dobije jedinicu, bitno je da se svaki put trudi isponova i isponova da učini najbolje što može. Kad piše zadaću naći se u blizini da ga se (po mogućnosti bez gubljenja živaca) podsjeti da što prije koncentrirano odradi to što mora, to će prije moći raditi ono što želi.
Osim toga pokušaj zbrojiti koliko vremena provede pred tv-om, kompjuterom i ostalim gadgetima. I ograničiti sve skupa na maksimalno oko pol sata dnevno. Ako poželiš uvesti neke kazne i odgojne mjere, od gašenja ekrana oko njega može biti samo dodatne koristi.

[štrumpf]

I psihologica je rekla da vjerojatno treba poradit na samopouzdanju. Razgovarat će s njim u petak.
Mislim da smo prošli gotovo sve odgojne metode od nagrade, razgovora do kazne.
Najviše me zabrinjava njegov vapaj... "ja ne znam šta mi je" ili "samo budi tu i reci ajde Roko kad ja prestanem pisat".
Danas me šokiralo to s matematikom, ali rekla sam mu da nema veze da ćemo pitat psihologicu za pomoć.
Ma nije bitna jedinica nego sama pomisao da je on mislio o nečemu stotom dok su svi drugi pisali ispit...pa kako nije promislio da i on mora pisat.
Već su mu se i pojedinci u razredu počeli rugat jer je spor.

[Peterlin]

Imam osmogodišnjeg sina koji u zadnje vrijeme pokazuje probleme s koncentracijom. Zapravo ne znam jesu li to uopće problemi s koncentracijom ili nešto drugo. Uglavnom njegovo pisanje domaćeg rada ponekad traje i nekoliko sati. Ukolikom kad sjedimo s njim i podsjećamo ga da piše ponekad traje kraće, ali ponekad dobije napade plača da mrzi školu, da ne želi više ić u školu, da je škola glupa, itd. Inače je odličan učenik i nema problema s usvajanjem gradiva, ali npr. danas su pisali test iz matematike i on je riješio trećinu... kaže da se izgubio, ne zna zašto nije pisao (a radi se u gradivu koje zna). Sad ne želi ić u ponedjeljak u školu jer će dobit jedinicu, a s tim se dosad nije susreo. Inače je jako osjetljiv. Razgovarala sam s školskom psihologicom i rekla je da će porazgovarat s njim. Ako imate kakav savjet ili iskustvo molim Vas pomozite...

Nije to ništa čudno ni strašno i karakteristično je za ovu dob.
A sad par prijedloga iz iskustva (imam ja jednog takvog i jednog još malo napornijeg, iako su sad već veliki, vodimo računa o slijedećem):

- prvo makni sve ekrane od njega, jer to razara koncentraciju na užasan način (imam gadno iskustvo s tim)
- dalje - vodi računa da mu razina šećera u krvi bude stalna (treba jesti redovno, ali ne rafinirane slatkiše i škrob i slatka pića) a ako je to u školi problem, nek nosi sa sobom hranu
- doma mu osiguraj predah (dovoljnu količinu fizičke aktivnosti izvan kuće ili bar daleko od stola) jer predugo sjedenje zna isto razarati koncentraciju

Treba ga poučiti planiranju vremena - otkriti koji su kradljivci vremena (već spomenuti ekrani, igranje i slično) i planirati na bazi koja je šira od dnevne. Neka djeca to znaju sama, ali velikoj većini treba pomoći da se organiziraju.

RASPORED treba visiti na zidu na vidljivom mjestu, da odmah vidi cijeli tjedan i da zna štajaznam za kad treba pročitati lektiru, a za kad je zadaća iz matematike (ako nije za sutra).

Kad dođe doma, nek odmori i predahne, ali ODMAH dok mu je u glavi još svježe, nek kaže nekom odraslom što je bilo i što treba. Nakon toga nek si napravi plan pisanja zadaće (to je individualno, mom mlađem sinu odgovara da najprije riješi ono najteže, bez odmora, a nakon toga ide prema lakšim predmetima). Moji su uvježbani da slažu knjige po hrpama (predmetima) i prije nego ih gurnu u torbu, rade još jednu provjeru da li su sve riješili, ali to stigneš, ne znam da li je nužno za osmogodišnjaka.

U školi prije testa obavezno treba popiti vode i otići na wc da ga banalne stvari ne smetaju. To bi im učiteljica trebala reći (nisam ja guru, moj stariji sin je imao učiteljicu koja je o tome vodila računa).

Nauči dijete da se ne boji loših ocjena. Strah je dobar ako ga ganja susjedov zločesti pas, da može brže pobjeći, ali ne i u školi. Reci mu da uvijek postoji druga prilika. AKo dobije lošu ocjenu iz testa, nek se ODMAH javi idući sat i nek to čini sve dok ne dosadi učiteljici, pa će ga pitati.

Za praćenje zadataka (iz matematike i za čitanje) odlično pomagalo je obično ravnalo. Nek stavi ravnalo ispod zadatka koji rješava, da mu pogled ne luta. Nauči ga i na sat - to je važno pomagalo kod pisanja testova. Moji su doma imali timer i od rane dobi sat na stolu. Stariji je odličan, a mlađi i danas ima problema s orijentacijom u vremenu. Uvježban je da test piše ovako: prvo sve pročitati, nakon toga ići rješavati redom, s tim da preskočiš ono što ne znaš, pa se kasnije vratiš na to ako imaš vremena.

Eto, tako izgleda naše iskustvo. I uspjelo je. Sretno i tebi! Nije tvoje dijete nikakva iznimka - sad je vrijeme da to nauči.

[štrumpf]

Hvala vam!!! Paradoks je da sam prosvjetni radnik i radim u istoj školi u koju on ide. Ovo nam nisu spominjali na fakultetu.
Voli gledati crtiće, obožava, ali TV ne radi dok piše. Ponekad zna pomoći ako upalimo štopericu, ali ni to ne djeluje svaki put.
Danas je npr. pisao domaći s prijateljicom i nije bilo nikakvih problema, a kratak sadržaj je nekidan pisao 4 sata (kako da 4 sata budem hladne glave???)
Ma i kad nema ništa pored njega on se igra olovkom i papirom.

[pomikaki]

Ma nije bitna jedinica nego sama pomisao da je on mislio o nečemu stotom dok su svi drugi pisali ispit...pa kako nije promislio da i on mora pisat.

Točno ovakav je bio i moj slučaj
A slične priče slušam od moje kćeri o djeci iz njenog razreda.

Voli gledati crtiće, obožava, ali TV ne radi dok piše.

Nije samo u tome stvar, ako provede previše vremena pred ekranom mozak se navikava na stalne podražaje i ostaje "na suhom" kad se TV/komp/mobitel/tablet ugasi.
Premda, ja sam baš bila primjer kako nekad ni manjak tv-a ne pomaže

Peterlin uvijek ima dobre upute. Treba dosta strpljenja, rada s djetetom ali i puno podrške i razumijevanja. Inače dođe do konstantnog osjećaja krivnje, i na kraju dijete ne nauči kako se boriti s problemom nego kako izbjeći obaveze.

[Kosjenka]

Hvala vam!!! Paradoks je da sam prosvjetni radnik i radim u istoj školi u koju on ide. Ovo nam nisu spominjali na fakultetu.
Voli gledati crtiće, obožava, ali TV ne radi dok piše. Ponekad zna pomoći ako upalimo štopericu, ali ni to ne djeluje svaki put.
Danas je npr. pisao domaći s prijateljicom i nije bilo nikakvih problema, a kratak sadržaj je nekidan pisao 4 sata (kako da 4 sata budem hladne glave???)
Ma i kad nema ništa pored njega on se igra olovkom i papirom.

Ja sa svoji osmogodišnjakom imam sličnih problema.
Jučer je rješavao 6 jednostavnih zadataka jedno dva sata. Neprestano nešto mljeo, planirao, prepirao se...sve dok nisam zaprijetila i izvikala se, onda je u hipu riješio.
To da nema ekrana to se podrazumjeva. Ima zanimljivih emisija popodne koje bi im i dala gleati aliovisnici su i ne znaju se zaustaviti na pola sata tako da je pravilo da radnim danima do navečer tv-a i ostalog nema.

[Bubica]

i ja sam prošla isto sa starijim
mala nije spora, ali eto, jučer nije riješila 2/3 zadataka iz matke u školi. ne zna reć što je radila...još ne dižem paniku

[štrumpf]

Ni on ne zna reći o čemu je razmišljao. I on uglavnom na kraju sve riješi na brzinu ali oduuugovlači.
Čini mi se a sam počela paničarit jer je on počeo govorit da je glup, da mu je mozak šupalj, da on to ne može zapamtit
(posebno pjesmice iz engleskog).
Pokušat ću eliminirat sve podražaje dok piše, uključujući i malu jer mu i ona često odvraća pažnju. I crtiće svest samo na večernje gledanje.
Peterlin možeš li mi pojasnit ovo za hranu? Što tvoji jedu ujutro?

[Peterlin]

Ovo s hranom je jednostavno. Ako dijete pojede nešto slatko, naglo mu poraste šećer u krvi , ali isto naglo i padne jer se šećer brzo razgradi. Moji ujutro jedu kruh s maslacem ili sirom, ponekad spek ili čvarke. Piju čaj ili kakao. Doručak je obavezan. U školi imaju još jedan obrok i nose dodatno pecivo i vodu ili ledeni čaj. Ništa posebno, ali nema bombona i čokolade. Piće je čak važnije od hrane. (pišem s mobitela pa mi je nespretno). Ponekad nose voće.

[čokolada]

Uz sve nabrojano, vježbajte "testovne" situacije doma: ispeintaj mu neki listić s www.razredna-nastava.net i postavi mu tajmer da vidi kako vrijeme curi. Otprilike ocijeni koliko se minuta smije zadržati ma jednom zadatku. Ispočetka ćeš biti uz njega i požurivat ga i vraćati kad odluta, krene šiljiti olovku, puhati nos, izuvati pa tražiti cipelu, rušiti sa stola pribor pa ga tražiti, dubiti olovkom po gumicu itd.
Vremenom vježbajući mora naučiti da ništa od tih radnji ne dolazi u obzir. Daj mu slične listiće svaki dan pa mjeri vrijeme da svaki dan isti broj zadataka rješava za sve manje vremena.

[čokolada]

Razgovaraj s uciteljicom da ga ima na oku pod testovima i da ga opominje i kontrolira gubi li vrijeme.
Imaš odličan friško objavljen članak Dinke Juričić ma školskom portalu upravo na tu temu (organizacija vremema) ma mobu sam, ne mogu lijepiti sad.

[čokolada]

https://www.skolskiportal.hr/clanak/...er-stoperica-/

[štrumpf]

Pročitala sam jučer taj tekst. Osjećam se tako bespomoćno. OK ako nešto ne razumije, objasnit ću mu, ali ne mogu mu pomoć pisat na satu.
Prvi put se susrećem s činjenicom da ima nešto gore od toga da dijete ne zna. Pokušat ću odredit pravila kojih ćemo se držat.
Inače domaći piše čim dođe iz škole. Pokušali smo dogovorom da piše kad želi, ali se on cijeli dan nije sjetio.
Zapravo nisam sve ovo ni shvaćala ovoliko ozbiljno do ovog testa iz matematike. A u utorak ima iz prirode

[Peterlin]

Pročitala sam jučer taj tekst. Osjećam se tako bespomoćno. OK ako nešto ne razumije, objasnit ću mu, ali ne mogu mu pomoć pisat na satu.
Prvi put se susrećem s činjenicom da ima nešto gore od toga da dijete ne zna. Pokušat ću odredit pravila kojih ćemo se držat.
Inače domaći piše čim dođe iz škole. Pokušali smo dogovorom da piše kad želi, ali se on cijeli dan nije sjetio.
Zapravo nisam sve ovo ni shvaćala ovoliko ozbiljno do ovog testa iz matematike. A u utorak ima iz prirode

Jedino što bi trebala učiniti, osim poticanja djeteta da uči, je razgovor s učiteljicom. Reci joj da si primijetila da dijete gubi koncentrqciju i zamoli je da pripazi na to, da ga stavi u prvu klupu i sl, pogotovo ako u razredu ima ometača nastave (uff, govorim iz dugogodišnjeg ružnog iskustva).

Djetetu s druge strane reci da nije strašno ako iz pismenog dobije lošu ocjenu, ali da se mora odmah ili što prije javiti da to ispravi.

Ima puno djece kojima je lakše pismeno odgovarati, ali i dosta ovakvih kojima bolje ide usmeno. Stigne sve naučiti i s vremenom prilagoditi doma metode učenja svom načinu razmišljanja. Sretno!

[sirius]

Pročitala sam jučer taj tekst. Osjećam se tako bespomoćno. OK ako nešto ne razumije, objasnit ću mu, ali ne mogu mu pomoć pisat na satu.
Prvi put se susrećem s činjenicom da ima nešto gore od toga da dijete ne zna. Pokušat ću odredit pravila kojih ćemo se držat.
Inače domaći piše čim dođe iz škole. Pokušali smo dogovorom da piše kad želi, ali se on cijeli dan nije sjetio.
Zapravo nisam sve ovo ni shvaćala ovoliko ozbiljno do ovog testa iz matematike. A u utorak ima iz prirode

Prosvjetni radnik, a prvi put se susreces sa cinjenicom da je nesto gore od toga da dijete ne zna. Vjerojatno mislis na svoje dijete. Sigurno si se sa tim vec susretala u skoli ? Ili nisi primjecivala da ima pametne djece kojima nisu motivirana?
( meni ti je tako vec godinama, ali kako je to kronicni problem bez pomaka na bolje, nemam nista pametno za reci. ).

[štrumpf]

Da, mislim na svoje dijete,da, radim u školi i da nikad nisam doživjela da mi dijete preda prazan ispit, pa čak ni ono koje ne uči.
Mislim da je velika razlika između motiviranosti i ovog s čim se prvi put susrećem, kako doma tako i u školi.
Peterlin hvala!!!

[sirius]

Da, mislim na svoje dijete,da, radim u školi i da nikad nisam doživjela da mi dijete preda prazan ispit, pa čak ni ono koje ne uči.
Mislim da je velika razlika između motiviranosti i ovog s čim se prvi put susrećem, kako doma tako i u školi.
Peterlin hvala!!!

Ma daj, zezas se da nikad nisi dobila prazan list?! Stvarno sam mislila da to nije tako rijetka pojava. ( meni je prilicno ucestala )

[štrumpf]

Nisam.Doduše radim u maloj školi. Djeca su anđeli

[sirius]

Prvo razmisli da li postoji neka promjena u okolini i zivotnoj dinamici koja utjece na koncentraciju.
( obzirom da kazes da do sada nisi vidjela da ima slicnih problema u koncentraciji i motivaciji).
ako se na tom podrucju ne dogada nista provjeri organske uzroke: anemija, alergije , smetnje sa vidom ... sve to moze utjecati na to da mu odjednom stvari postaju teske.
ako je sve to ok, onda moras kopati dalje.
Sto se dogada u gradivu da mu je odjednom tesko i nemotivirajuce? Pretesko? Prelagano? Nedovoljno jasno pisano? Ne zna se organizirati? Previse toga? ...
Kad shvatis tocno sto je uzrok ( ili vise njih) tada ce mu biti lakse pomoci kokretno.

[sirius]

Nisam.Doduše radim u maloj školi. Djeca su anđeli

Hahaha. Andeli , kazes? Pa i nasi su andeli. Koji ponekad u testu jedino svoje ime na list papira napisu.

[čokolada]

Sirius, neće joj pomoći naše osobne frustracije.
Kod njenog dečka nije problem u nemotiviranosti, nego u nemanju osjećaja za vrijeme i lutanju u istom.
Ključ je u treningu i učiteljičinom shvaćanju problema i suradnji. Dijete također mora biti svjesno teškoće da ne umisli da je "glup", što je uzrokuje i kako si može pomoći.

[čokolada]

Ukoliko nije bilo nekih promjena o kojima Sirius piše, svakako treba proanalizirati i lanjsku sk.godinu. Ako je dijete 2.r., gradivo se nagomilalo, nisu više testovi kratki kao u 1.r., moguće da je problem pažnje postojao i prije, ali se manifestirao u sitnicama. Možda je lani bio u boravku pa se nisu događale višesatne DZ?

[sirius]

Da , treba napraviti i analizu prvog razreda. Mozda je i tada bilo nekih naznaka, ali je to uspjevao kompenzirati ( npr.imao je predznanje citanja, pa je bio u plusu pred ostatkom razreda).
Ako dijete sjedi za zadacom 4 sata , ili je nemotivirano za pisanje, ili ne razumije gradivo, ili ne razumije od kuda krenuti ( iako razumije gradivo).
moze i sve navedeno u kombinaciji.
sve to nakon sto se iskljuce eventalne promjene i organski problemi ( pod uvjetom da nije bilo naznaka problema i ranije).

[čokolada]

Moja je uglavnom motivirana željom za uspjehom (iako jamra i protestira koliko hoćeš) , ali svejedno odluta, a 4h joj prozuje ko ništa.

[sirius]

Moja je uglavnom motivirana željom za uspjehom (iako jamra i protestira koliko hoćeš) , ali svejedno odluta, a 4h joj prozuje ko ništa.

Mom je drugo ime " Nemotivacija" uz to ne zna kako i od kuda da pocne ( neorganiziranost), odustane jer ga kolicina preplavi ( previse) i uz sve to ima kratak fokus kojeg lako gubi ( na svaki podrazaj).
Ne znam kada je ( i da li je) ikad koju zadacu napisao u ovih 7 godina (kompletno i do kraja) bez da sam sjedila uz njega .

[sirius]

Ali ako je ovo neka drasticna promjena u odnosu na ranije. Bez da su postojale naznake... Ja bih napravila neke osnovne testove da isljucim organske uzroke.

[Peterlin]

Moja je uglavnom motivirana željom za uspjehom (iako jamra i protestira koliko hoćeš) , ali svejedno odluta, a 4h joj prozuje ko ništa.

Moj je klipan u osmom razredu, pa mu se svejedno ovo dogodi... Nisam se pretrgla s nadzorom u prvom polugodištu (jer je više pažnje trebao stariji sin koji je krenuo u srednju, iako to nije isprika - samo činjenica) i ocjene su otišle u neželjenom smjeru, a pažnja isto.

Sad smo malo okrenuli ploču. Stariji se snašao u srednjoj, adaptacija je krenula ok, a sad se prebacujem na mlađega. Svako toliko provjerim može li sam, ali eto - još ne ide na zadovoljavajući način. Ovo znači da bez pomoći može proći s nekakvim vrlodobrim, a uz stalan nadzor, tjeranje i motivaciju i te kako može biti odličan. Budući da predstoji upis u srednju školu, znamo što nam je činiti.

Inače, sat i timer su zakon za ovakvu djecu koja imaju teškoća s orijentacijom u vremenu. Već sam se odavno pomirila da će moje mlađe dijete na to svjesno morati paziti UVIJEK, jer ako do sada nije postigao automatizaciju osjećaja za vrijeme, teško da će to ikada uspjeti. Uostalom, zato su ljudi izmislili sat. Amen.

[Peterlin]

Ma daj, zezas se da nikad nisi dobila prazan list?! Stvarno sam mislila da to nije tako rijetka pojava. ( meni je prilicno ucestala )

Pa mlada je žena, možda nema puno iskustva. S druge strane, iskustvo s vlastitim djetetom pomoći će joj i doma i u poslu - naučit će prepoznavati (i rješavati) ovakve situacije. Ja bi bila vriti s mlađim sinom da nisam od učiteljice starijega pobrala gomilu korisnih metoda. Glavu mi je to spasilo, a bome i njemu. Učiteljica mlađeg sina to nije prepoznavala niti je bila ikada zainteresirana. Ona je predavala školskoj ploči, a djeca su mogla raditi što su htjela (i uglavnom su divljali). Kako je u takvom razredu učenicima koji imaju kratak interval pažnje i teško se fokusiraju - bolje da se ne pitam, jer znam i nije ni lako ni zabavno.

[Peterlin]

Imam osmogodišnjeg sina koji u zadnje vrijeme pokazuje probleme s koncentracijom. Zapravo ne znam jesu li to uopće problemi s koncentracijom ili nešto drugo. Uglavnom njegovo pisanje domaćeg rada ponekad traje i nekoliko sati. Ukolikom kad sjedimo s njim i podsjećamo ga da piše ponekad traje kraće, ali ponekad dobije napade plača da mrzi školu, da ne želi više ić u školu, da je škola glupa, itd. Inače je odličan učenik i nema problema s usvajanjem gradiva, ali npr. danas su pisali test iz matematike i on je riješio trećinu... kaže da se izgubio, ne zna zašto nije pisao (a radi se u gradivu koje zna). Sad ne želi ić u ponedjeljak u školu jer će dobit jedinicu, a s tim se dosad nije susreo. Inače je jako osjetljiv. Razgovarala sam s školskom psihologicom i rekla je da će porazgovarat s njim. Ako imate kakav savjet ili iskustvo molim Vas pomozite...

štrumpf, pisali smo mi već na forumu o koječemu.

Ne kažem da je ovo kod tebe i tvog djeteta slučaj (iskreno sumnjam, ali treba o tome povesti računa) pa baci pogled na ovaj topic o problemima koje izaziva premalo igre i previše ekrana: http://forum.roda.hr/threads/87736-D...o-igre-!/page2 (u postu #80 ubacila sam tekst prezentacije koju smo mi iz Vijeća roditelja pripremali za našu školu prije par godina). Dobro je znati te stvari.

S druge strane, ako problemi s koncentracijom potraju, potraži stručnu pomoć. Pitaj redom: učiteljicu, stručnu službu u školi (one kojima si vodila dijete na provjeru spremnosti za upis u prvi razred), zatim pedijatra koji dulje vrijeme poznaje dijete... Ako se nastavi, uzmi uputnicu za psihologa i logopeda. Pedijatar će znati (a vjerojatno i stručna služba) gdje možeš obaviti testiranje - u domu zdravlja, u bolnici i slično... Ako dijete ima kratak interval pažnje, logoped će to dijagnosticirati, pa ćeš dobiti upute što i kako dalje. Bolje je to obaviti sada nego čekati da se gradivo nagomila. Bit će to sve dobro, pa dijete je tek u drugom razredu... Prošle godine se još možda i bojao gledati okolo, sad se osjeća sigurnijim (pogotovo ako učiteljica ne sankcionira nerad i nemir) pa se to osjeti i u rezultatima. Osim toga, prvi razred je često samo igranje, a u drugom se očekuje već malo ozbiljniji rad, ali nisu sva djeca za to spremna u istom trenutku, jednako kao što ne prohodaju i ne progovore svi u istoj dobi. Osim toga, možda se iznenadiš (mom mlađem sinu su u ovoj dobi dijagnosticirali smetnje čitanja koje se vuku do danas, a bilo bi puno gore da za to nismo saznali). Sretno!

[dodagoda]

Svakako treba pratiti kako će se sve razvijati dalje. Djeci se događaju svakakve situacije u toj dobi. Šta god pričali, drugi razred im je osjetno teži od prvog(imam i ja drugašića doma kojemu se događaju svakakvi izleti a u suštini je odličan đak) i zahtjeva puno više rada i koncentracije od godine prije. Koncetracija je u toj dobi pomalo svima problem, ali kada se to počne događati tvome djetetu naravno da ti se upali alarm.
Svakako trebaš pratiti situaciju i pomoći mu ako se vidi da je to nešto više od nekih prolaznih tegoba. Svakako popričaj i sa učiteljicom tako da ga možda stavi sjediti bliže sebi da ga bolje prati kroz neko vrijeme.
Mome drugašiću je npr najbolja motivacija obaveza treninga koji obožava i kada zna da taj dan ima trening-sva zadaća je napravljena u rekordnom roku :D. Sve brzo i točno, nije ni žedan ni gladan dok radi. Naime, imamo pravilo da ako zadaća nije gotova, nema treninga jer je škola ipak ispred svega. To je on prihvatio i 3x tjedno finkcionira :D, no u danima kad nema treninga za zadaću mu treba duplo više vremena... te se mora malo odmoriti, te bulji kroz prozor...
Izjave mrzim školu su svakodnevne su d mu se nešto neda. Jučer je baš lektira bila na tapeti i jadni oni kad moraju to raditi-to je nešto strašno grozno za jadnu djecu :D a bio je gotov sa čitanjem i pisanjem za 45 minuta. Inače obožava čitati stripove i knjige za djecu ali kad je lektira... e onda je čitanje nešto strašno :D.
Uglavnom, nadam se da nije ništa ozbiljno-svakako nas obavijesti...

[štrumpf]

Gledajući problem iz sadašnje perspektive poteškoće nisu tek počele. On oduvijek dugo jede, kratko se igra i sl.
Pažnju mu uvijek nešto odvuče. Počne slagati neki lego po nacrtu i u pola slaganja to postane njegova kreacija.
S učiteljicom sam već razgovarala, premjestila ga je. I s psihologicom, u petak će razgovarat s m. Ukoliko bude potrebe naravno da sam ga
spremna i odvest u defektologa, logopeda...
Što se tiče drugog razreda pisanje zadaće je bilo još gore, pisanje nekoliko redova istog slova mu je bila pokora, ali sam na to gledala kao na početak.
Klik mi se pojavio tek kod praznog testa. Sutra mu je test iz prirode, nadam se da će uspit napisat je kaže da to obožava.
Upozorila sam ga da pazi na sat.
Ma nije njemu problem zbog količine i težine gradiva, s tim nema problema nego njemu vrijeme doslovno pobjegne i tako je u svemu.
Može sjedit cijeli dan i gledat oko sebe, a da mu ne padne na pamet nešto napisat ili stavit žlicu u usta.
Uglavnom nakon ovog s ispitom smo se dogovorili da će svaki dan kad dođe iz škole izvadit knjige da vidimo što ima za domaći, zatim se odmorit 1sat, ponedjeljkom pola sata jer ima vjeronauk i trening, ručat a zatim ćemo zajedno pisat. Danas je uspjelo. Navili smo sat za svaki predmet po 25 minuta i uspio je . Bio je tako sretan i ponosan, što se ponedjeljkom rijetko događa jer mu je cijeli dan ispunjen.
Hvala vam!!! Svaka informacija gdje bih ga mogla odvesti mi je dobrodošla. Školska psihologica je odlična, ali je vidimo samo jednom tjedno tako da ne znam koliko to može pomoći.

[Peterlin]

No dobro, bitno je da ste krenuli... i da si nazvala stvari pravim imenom.

Potiči sina da ZAVRŠI STVARI DO KRAJA, sve što započne, bez obzira da li je riječ o oblačenju, ustajanju, pranju, jelu, zadaći ili bilo čemu. To je ŽIVOTNA VJEŠTINA, a ne samo stvar školskog uspjeha. Kad se igra s legicama, nemoj mu dati neki presložen zadatak, krenite s jednostavnijim modulima, da ima uopće šansu završiti do kraja.

Jelo - isto, stavi mu timer. Moj mlađi je imao s tim problema koji su se pokazali jako nezgodnima dok je bio u boravku jer ne bi pojeo ručak u zadanom vremenu. Trebao je sustavno uvježbavanje. I danas ima poseban režim za ustajanje iz kreveta, za pripremu doručka i sl. - nekoliko različitih alarma. Bez toga ne funkcionira. Vađenje knjiga iz torbe i pregled zbivanja dana je rutina.

U školi - nek psihologica kaže učiteljici da tvoj sin treba pojačani nadzor i da mu stalno treba vraćati pažnju na ono što se radi. Da li će učiteljica biti u stanju to izvesti ovisi i o potrebama ostale djece u razredu, ali ona treba uvijek imati na umu da za vrijeme testa povremeno provjeri da li tvoj sin (i eventualno druga djeca s istim problemom) radi ili zuji... On će morati naučiti sam vraćati pažnju na ploču, test ili što se već radi, ali za sada ga ONA mora pozvati imenom i reći mu "Pišeš li?" ili nešto slično. Često je to dovoljno. Iskusne učiteljice to rade.

[štrumpf]

Prijavljujem uspješan dan. Pisao je test iz prirode i ostalo mu je viška vremena. S djevojčicom s kojom sad sjedi se
dogovorio da ga udari malo nogom ako vidi da ne piše. I domaći je riješio bez problema, uz tajmer.
Inače ne igra igrice, ali voli crtiće. Dogovorili smo se da to bude tek malo pred spavanje, a slatkiši isključivo
nakon ručka u ograničenim količinama. Svjestan je svog problema, tako da surađuje. I on želi pronać rješenje.
Inače je posebno osjetljiv, emotivan. Dodatni problem (novootkriveni) je da je zaljubljen u curu s kojom je sjedio.
Znali su se držat i za ruke

[pomikaki]

Prijavljujem uspješan dan. Pisao je test iz prirode i ostalo mu je viška vremena. S djevojčicom s kojom sad sjedi se
dogovorio da ga udari malo nogom ako vidi da ne piše. I domaći je riješio bez problema, uz tajmer.
Inače ne igra igrice, ali voli crtiće. Dogovorili smo se da to bude tek malo pred spavanje, a slatkiši isključivo
nakon ručka u ograničenim količinama. Svjestan je svog problema, tako da surađuje. I on želi pronać rješenje.
Inače je posebno osjetljiv, emotivan. Dodatni problem (novootkriveni) je da je zaljubljen u curu s kojom je sjedio.
Znali su se držat i za ruke

Super
samo bih dodala, nije to tako strašno. Potrebno je dugo raditi s takvim djetetom, ne očekuj rezultate preko noći - ali ima i puno težih problema. Bitno je da je i on svjestan problema i da surađuje.

[Peterlin]

Super
samo bih dodala, nije to tako strašno. Potrebno je dugo raditi s takvim djetetom, ne očekuj rezultate preko noći - ali ima i puno težih problema. Bitno je da je i on svjestan problema i da surađuje.

Slažem se - baš je tako. Doduše, djeca u drugom razredu imaju svakakvih dana... nije to ništa čudno. ALIIII ako se radi o djetetu koje i inače ima kratak interval pažnje, stvarno je potrebno dosta truda, rutina i stvaranje radnih navika.

[štrumpf]

Samo da se javim... imam boljih i lošijih dana Kod pisanja domaćeg uglavnom sve štima. Inzistiram na rutini i sjedim s njim dok ne napiše.
U školi sve ovisi o danu, ali i o njegovom interesu. Pokušavam mu "upalit lampicu" da misli na ispit, da gleda na sat i sl. ponekad uspije, ponekad mu učiteljica da više vremena. Premjestio se, valjda i to malo pomaže.

[zutaminuta]

Ja ću iz svog iskustva napisati da mi je falilo vitamina (valjda B12), i željeza. To se odrazilo na koncentraciju.