Draga Ives, jako mi je zao radi tvog gubitka. Poznat mi je osjecaj kada cinis sve sto je u tvojoj moci kako bi spasila dijete i nista ne pomogne. Onda pred bolnicom vidis zenu sa cigaretom u 40. tjednu trudnoce i cini ti se kako je zivot neposten.
Ono sto sam ja napravila i sto mi je pomoglo je bila cinjenica da nisam imala nikakvog izbora i kontrole pri spasavanju vlastite bebe, ali mozda mogu pomoci spasiti neku trudnicu koja nema nikakve uvijete i tako spasiti njezinu bebu. Organizirala sam humanitarnu vecer na kojoj sam podijelila svoje iskustvo i sakupili smo za udrugu Betlehem 4 000kn. I dalje bol nosim u sebi, ali pokusavam ipak nesto dobro izvuci iz te tragedije.
Ima jedna country pjesma sa rijecima: it's not what you take when you leave this world behind you, it's what you leave behind you when you go. Bio je iskljucivo moj izbor sto ce moj sin ostaviti za sobom, a to je nada. To je podrska i ohrabrenje zenama koje prolaze slicno. To je cijeli jedan krug pomoci, brige i sucuti. To je konkretna materijalna pomoc trudnicama u nevolji. To je moj sin ostavio za sobom. Falit ce mi dokle god sam ziva, ali, premda malen, ostavio je za sobom prekrasan trag, poput kometa koji je sagorio na nebeskom svodu, ali su prilikom njegovog sagorijevanja mnogi nasli ohrabrenje u njegovoj putanji i zazeljeli najljepse zelje.
Nisi imala nikakvu moc nad gubitkom djeteta, ali imas izbor kakav je trag tvoja predivna djevojcica ostavila: neka bude velicanstven!