U veljači jednoj,punoj ljubavi
S daškom zime na ulici,
Stvorila se jedna kaplja kiše na prozoru,
Tisuće njih na obrazu…

Bližilo se proljeće,
al vidjeli smo samo njegovu sjenu,
zbog ljubavi i tako nestvarne boli u istome trenu…
zbog tolike ljubavi koju ti nismo stigli dati,
jer sudbina nije htjela pričekati,vrijeme nije htijelo stati…

Samo smo htijeli da si s nama,da sve bude dobro,
da nas netko probudi i kaze da je sve bio loš san…
tako je bilo sve dok nije svanuo dvadesetipeti dan…

A sad…
Bijelu ružu u ruci čuvam od vjetra,
lošeg vremena i varavog svijeta,
jer ne mogu čuvati ,anđele, tebe,
osim u srcu,duši i mislima,kao vječni dio sebe…

Bog zna da ćemo žalit u svim svojim noćima,
Što nikad nismo vidjeli sjaj u tvojim očima…
Jedino me tješi što na kraju opet ćemo se sresti,
a do tada jedno znaj:

Anđele, duguješ mi zagrljaj…


3mj.