Eto draga moja.. prođu dani, a bol je ostala ista..
Eto draga moja.. prođu dani, a bol je ostala ista..
Ives draga
Meni se na početku činilo da je 3 mjeseca neki duži period, a 5 (koliko je kod mene prošlo) još više, ali ustvari sve je još jako svježe. Ponekad se čini da je proletilo, a nekad da se jedva dovuklo...A bol. Poslije nekog vremena ipak naučiš da je prihvatiš i bude na momente lakše, ali zna i baš jako da zaboli, ono kad misliš da nikad neće biti bolje..a hoće. Vremenom počinješ da prihvataš tu bol, već si navikao na nju i srasta ti za srce kao ožiljak, shvataš da je ta bol tvoja, jedna od stvari što te veže za tvoju bebu...i tad polako biva lakše.
Grlim te jako draga moja.
Posljednje uređivanje od Bubica15 : 17.02.2016. at 09:39
Ives, draga, da se i ja javim na ovu temu.
Danas bila na Merkuru gdje sam prije pol godine izgubila svoju bebu. Bojala sam se dolaska, bojala sam se sjećanja, bojala sam se boli... sjedila sam u čekaoni punoj trudnica, svaka od njih čeka da čuje srce svoje bebe, i vjerovtno svaka od njih se bori sa svojim strahovima iako su veće pred porod. Onda je ušla djevojka, prvi pregled, 7 tj trudnoće, isto prije pol godine imala kiretažu. Točno joj se na licu očitavao strah, tisuću upitnika što ako? A ja sam bila iznenađujuće spokojna. Dizala me energija svih tih trudnica, znam da svaka ima svoj priču i svoje rane. Ali i mi ćemo tako jednom... uskoro.
Za vikend sam imala nevjerovatan napad bijesa, plakala sam k'o nikad do sad, nisam se mogla smiriti. Želim tu trudoću više od ičega na ovom svijetu, ali ne mogu više sebe uništavati. Za druge uvijek imam riječi potpore, nekako ih utješim, a prema sebi se odnosim kao prema najgorem neprijatelju. u nedjelju sam se probudila 100 kg lakša, ne znam kako opisati taj osjećaj, ali kao da sam ostavila sve to iza sebe. Stvarno se nadam da ću biti bolja prema sebi i da ću se prestati grčevito svaki mjesec nadati, čak i kad znam da smo taj mjesec fulali sve što se fulati da.
Nemam pametnih savjeta, moramo to proživjeti, moramo to odbolovati. Znam da ti se bliži termin i znam da će ti biti neizmjerno teško. Jedino ti mogu reći da izbaciš to iz sebe kako god znaš i umiješ. I da se svima oko nas čini kao da je sve to bilo davnih dana, da smo se oporavile i da smo ok, a mi iz dana u dan preživljavamo to kao da je bilo jučer. Do kad, ne znam.
Bubica15 je u pravu si. I je nekada lakše onako na momente. Vjerujem da će s godinama
bol mjenjati oblik. Neznam kako ti, ali ja se budim s njom u mislima i idem spavati s njom u mislima.
hodam i razmišljam o njoj, jedem, tuširam se , i samo o njoj razmišljam. I mislim da nikad neću prestati.
Znam da će doći neka sretnija vremena, osjećam to!!! Ali znam da osjećaj koji sada osjećam kada mislim
na nju nikada neće nestati. Hvala ti na svakoj toploj riječ. Uvijek znaš reći ono pravo što trebam ćuti.
Baš kao i Carmina. Nikada vam to neću zaboraviti
Romeo draga moja
Tanita moja... znam svaku misao. Sigurna sam da ti je danas sve probudilo stare rane, ali tvoj optimizam
te je izvukao i kao što u svemu vidiš nešto lijepo tako si smogla snage i danas si vidjela ljepotu među svim
onim budućim majkama. Bravo za takvu divnu osobnost. Slažem se s tobom. I ja sigurna sam da ćemo jednom i mi biti u tim čekaonicama gdje ćemo isčekivati
svoje male dugice.
A ja se eto nosim, nekad dobro, nekad ne. Kako mi napišu zvijezde za koji dan.
Sve bi da da si tu, barem jedan tren da vičnost bude,
da ti pratim trag u beskraju.. sve bi da da si tu ...
https://youtu.be/4jK3kxZKNF4?list=RD4jK3kxZKNF4
Ives draga, tu smo jedna za drugu, jer sve mi po sebi najbolje znamo koliko prava podrška u ovakvim momentima znači.
Isto i ja s njom u mislima liježem i budim se...svako veče pomolim se za nju i poželim joj laku noć, ujutru dobro jutro. Toliko mi nedostaje, pa joj u mislima pričam...i svaki put kad pomislim koliko mi fali da joj mogu pokazati koliko mi znači, kažem joj da je volim. Sigurna sam da me ona čuje. I mislim na nju šta god da radim, to je isto od prvog dana...čak i kad s nekim razgovaram, pa mi se čini da ne mislim, ona je tu negdje..a i bol je tu, ali i ona, uvijek uz svoju mamu
Kako smo stvarno sve iste po ovoj boli..
Čitam te i sve si napisala baš od riječi do riječi
Kako se i ja osjećam. Grlim te draga..i želim ti isto što i sebi.. mir i utjehu
A Special Angel
There's a special Angel in Heaven
thats is a part of me
It is not where I wanted her
but where God wanted her to be.
She was here for just a moment
like a night time shooting star.
And though she is in Heaven
she isn't very far.
She touched the heart of many
like only an Angel can do.
I would've held her every minute
for the end we all knew.
So I send this special message
to the Heaven up above.
Please take care of my Angel
and send her all my love.
Nedostaješ malena 4mj.
19.03. Rekao je doktor.. dok smo te gledali onako malenu na ultrazvuku.. 19 03. Je termin. Danas si se trebala roditi anđele mamin..
Danas je trebao biti dan koji bi pamtili po sreći
A ne po suzama.. volim te malena moja <3
In my dreams
I'll always see you soar
Above the sky
In my heart
There will always be a place
For you for all my life
I'll keep a part
Of you with me
And everywhere I am
There you'll be!
Ives, , nek ti današnji dan prođe mirno, u molitvi sam s tvojom i tobom.
Ives, grlim te jako
I kad riječi nema, dovoljno je znati da nisi sama u ovoj boli. Nažalost, previše nas poznaje taj osjećaj praznine i tupila koji razara sve u nama. Nema trenutka da ne mislim o tome, čak mi smeta u svakodnevnom životu. Znam se uhvatiti da mi frendica nešto priča, a meni u glavi prolaze scene prvog ultrazvuka, dolaska u bolnicu, kiretaže i mislim si zar ona stvarno ne vidi moju bol? Zar stvarno misli da sam preboljela i da sam dobro? Izgubila sam dio sebe...
Ives, draga, nek nas lomi, ali vidiš da se budimo iz dana u dan. I sunce je vani, cvatu prve voćke, proljeće se budi. A i mi s njim.
Veliki zagrljaj ti šaljem
Tanita Mnogi ne vide naše stvarno stanje. I to je jako tužno.. neki zato što ne žele, a neki jer su
previše okupirani sami sa sobom. Bilo kako bilo.. znaš na koga uvijek možeš računati, i tim ljudima i
ti posveti više pažnje. Sve one što ti crpe energiju drži što dalje od sebe.
Drage moje
Šaljem vam svima veliki zagrljaj i hvala što ste tu.
Draga, žao mi je zbog tvog iskustva...znam kako ti je! Jedino što sam ja svoju djevojčicu vidjela, i zbog toga mi je jako drago...poljubila sam njenu slatku malu glavicu i oprostili smo se od nje. Ne znam zašto ti to nisu omogućili, jer imaš pravo na to u tim tjednima trudnoće, kao i na pogreb.
Grlim te puno
Piksi, uvjek se grozno osjećam kada vidim da je
Još jedna majka dobila anđela umjesto žive i zdrave bebice. Drago mi je da si skupila hrabrosti da je vidiš i da si je mogla poljubiti..! Uz puno razgovora sa svojim mužem, odlučila sam da je neću pogledat..jer znam da ju onda više nikad ne bi mogla pustiti..otišla bi sigurno za njom! Puno puta se znam zapitati kako je izgledala i s tim pitanjem i mnogim drugima ću morati živjeti cijeli svoj život.
Znam Ives...mi smo isto razmišljali o tome dali da je vidimo i oprostimo se s njom ili ne...ali znam da bi se uvijek pitala zašto nisam...naši anđeli će zauvijek živjeti u našim srcima...i nadam se da na nekom lijepom mjestu.
Ali lijepo je znati da mame imaju danas tu mogućnost- vidjeti svoje anđele i pokopati ih, imati gdje zapaliti svijeću, jer mnoge majke to nisu mogle prije nas. Šaljem ti
Drago mi je da je tebi to omogučeno. Moj muž eto nije želio da se izlažemo sahrani i
dodatnom stresu, a i u bolnici su nam to savjetovali. A ja nisam tada bila sposobna išta dogovarati, rješavati..
taj tren ne znam gdje sam bila.. Danas mi je jako žao zbog tog, i neću prežalit dok sam živa što ju nismo sahranili
i što se nismo oprostili od nje, dostojanstveno kako je i zaslužila..
Nadam se da će mi jednog dana to oprostiti!!
Kako bi mi bilo bar malo lakše, ja sam na obiteljskoj grobnici, napravila mali kutak koji je posvećen njoj. I tamo
palim svijeću i ostavljam cvijeće kad god odem na groblje. Doma sam napravila na malenom stoliću blizu kreveta
kutak za nju gdje sam poslagala malene anđele i tamo palim svjećicu svaku večer, i tako mi je lakše.
Posljednje uređivanje od Ives000 : 25.03.2016. at 12:13
Nemoj se kriviti za ništa....i mi smo tada bili u šoku i isto smo se dvoumili što napraviti, ali ju vidjeti ili ne...sad mi je drago da jesmo, ali smo isto dosta razmišljali o tome...što se tiče sahrane, u bolnici su nam rekli da se od 22tt mora obaviti ukop, tako je zakonski određeno (objašnjavali su nam to...ali ja se baš i ne sjećam svega, bila sam u komi).
Što se tiče pogreba, prepustili smo to pogrebnom poduzeću i našoj obitelji na organizaciju osim nekih detalja...ali slažem se s tobom, drago mi je da imam gdje zapaliti svijeću i odnijeti cvijeće svojoj ljepotici.
Nemoj da ti bude žao, jednog dana ćeš je ljubiti i grliti koliko god hoćeš, ja te u potpunosti razumijem. I lijepo je da imaš kutak za nju...ja radim kutak za svoju curu u vrtu...nije još dovršeno...ali malo pomalo...imati će Barbara svoj mali kutak pun cvijeća.
Šaljem ti puno
Hvala ti draga Piksi. Eto, svi smo napravili onako kako smo najbolje mogli u tim trenutcima.
Ne ponovilo se više nikada i nikome. I nedaj Bože da se ikada više moramo nositi s takvim gubitcima.
Neka nam najveća briga bude koji krevetić kupiti za bebicu, i u kojoj robici ćemo ih iznjeti iz bolnice
žive i zdrave u našem naručju!!!
Ives moja draga, rekla si ovdje baš ono što je ključno. Razumijem te jer isto je tako i sa mnom bilo. Ponekad mi bude žao što je nisam vidjela, što je nismo sahranili.Možda će sve ovo zvučati čudno. Ali češće se nosim mišlju koje sam se držala i tad, da ne želim da je takvu pamtim, da je tako vidim i prvi i zadnji put, jer sam znala da je njena mala duša već bila na nekom ljepšem mjestu. Radije je ću je čitav život zamišljati i sjećati se njenih lupkanja, jer ona je za mene živa, samo nije fizički sa nama, ali je nosim u duši, ona je neraskidivi dio nas i onoga što smo postali od kad nam je došla i otišla u neki bolji svijet. Ne mislim da sam bila slaba onda da sve to podnesem, iako će možda zvučati da jesam, a šta i da jesam. To, po meni, jeste jako težak trenutak, ali tada smo prolazili još teže. Postupila sam onako kako sam mislila da je najbolje. Kako god da jesi i kako se osjećaš zbog toga, znaj da ti ona nema šta oprostiti, jer ti si radila najbolje što znaš i sigurna sam da si bila i uvijek ćeš joj biti najbolja mama na svijetu.
Ives moja draga, rekla si ovdje baš ono što je ključno. Razumijem te jer isto je tako i sa mnom bilo. Ponekad mi bude žao što je nisam vidjela, što je nismo sahranili.Možda će sve ovo zvučati čudno. Ali češće se nosim mišlju koje sam se držala i tad, da ne želim da je takvu pamtim, da je tako vidim i prvi i zadnji put, jer sam znala da je njena mala duša već bila na nekom ljepšem mjestu. Radije je ću je čitav život zamišljati i sjećati se njenih lupkanja, jer ona je za mene živa, samo nije fizički sa nama, ali je nosim u duši, ona je neraskidivi dio nas i onoga što smo postali od kad nam je došla i otišla u neki bolji svijet. Ne mislim da sam bila slaba onda da sve to podnesem, iako će možda zvučati da jesam, a šta i da jesam. To, po meni, jeste jako težak trenutak, ali tada smo prolazili još teže. Postupila sam onako kako sam mislila da je najbolje. Kako god da jesi i kako se osjećaš zbog toga, znaj da ti ona nema šta oprostiti, jer ti si radila najbolje što znaš i sigurna sam da si bila i uvijek ćeš joj biti najbolja mama na svijetu. I gdje bi njoj bolje bilo nego u tvom srcu, prepunom ljubavi za nju.
Od srca ti želim da što prije počnem da brineš brige poput tih sa bojama krevetića i da ti te zaista budu najteže.
Joj draga..čitam te a suze samo teku. Rekla si sve što mi je na duši i ono za što nisam našla rijeći, ti si ih pronašla. Hvala ti na tome. Ovo mi je uljepšalo dan.
Eh, da je tuga snijeg
Da se do jutra otopi
Mogla bih i ja konačno
Kad oči zatvorim, da se ne umorim
Eh da je tuga brijeg
Pa da je vjetar ogoli
Ja ne bih mogla ni tad
K'o što ne mogu ni sad.....da te prebolim.....
mrvice moja
Ives000 sada sam procitala tvoju pricu nemogu vjerovati jako mi je zao. Suza suzu stize ;( !
Sent from my iPhone using Tapatalk
Draga Ives Žao mi je što moraš prolaziti kroz sve to...ali naše curice nas čekaju gore A do našeg ponovnog susreta s njima... Mislim da bi bile sretne da dobiju seku ili bracu...grlim te
Viki, Piksi, grlim i ja vas,
već danima želim ostaviti ovu pjesmicu, mislila sam čekati do
17-tog. ali nisam mogla izdržati. Puno mi znači što mogu doći ovdje i posvetiti joj trenutak
pjesmicom, ili molitvom.. i ako je stalno u mislima šaljem pjesmice, i lijepe pričice..
5mj.
Neka te čuvaju anđeli,
https://youtu.be/ZheToF_C-vI
fališ anđele
Posljednje uređivanje od Ives000 : 17.04.2016. at 08:40
Drži se Ives Naši anđeli će zauvijek živjeti u našim srcima
"A Sky Full Of Stars"
'Cause you're a sky, 'cause you're a sky full of stars
I'm gonna give you my heart
'Cause you're a sky, 'cause you're a sky full of stars
'Cause you light up the path
I don't care, go on and tear me apart
I don't care if you do, ooh
'Cause in a sky, 'cause in a sky full of stars
I think I saw you
'Cause you're a sky, 'cause you're a sky full of stars
I wanna die in your arms
'Cause you get lighter the more it gets dark
I'm gonna give you my heart
I don't care, go on and tear me apart
I don't care if you do, ooh
'Cause in a sky, 'cause in a sky full of stars
I think I see you
I think I see you
'Cause you're a sky, you're a sky full of stars
Such a heavenly view
You're such a heavenly view
https://youtu.be/VPRjCeoBqrI
Volim te malena moja!
Ives draga drži se. tu sam za tebe...znam da ti nedostaje, uvijek će faliti jedan dio nas, ali taj dio je s njima na nebu. Tvoja djevojčica te čuva i uz tebe je. Grlim te najjače
Hvala vam cure, evo prošao je i taj dan, još ne vjerujem da je već prošlo 6mj
otkako moje cure nema više..
A samo da je sreće bilo, sad bih je držala u zagrljaju.
Još jedno jutro je svanulo bez tebe
Volim te mrvice moja
grlim vas
Posljednje uređivanje od Ives000 : 03.06.2016. at 22:35
Sad ti priznajem,
Cesto samujem
I kad odu svi
Pjesma ostaje
Za tebe andjele
Utjehu cu trazit kasnije
Moja snaga jos ne izdaje
Kuda god me vodi moja sudbina
Bit ces uvijek u mojim mislima
Volim te anđele
7mj.<3 :'(